Razmisli prije nego što progovoriš!

„Ćutljiv jezik čini mudru glavu“ kaže se u jednoj izreci. Takođe je rečeno: „Rane od mača mogu zacijeliti jednog dana, dok rane od jezika nikad ne mogu. “ Zatim postoji i jedna obavijest opreza: „Govori kada si ljut i napravićeš najbolji govor za kojim ćeš ikada zažaliti. “

Istina je da veliko dobro može doći od jezika ali je takođe istina da jezik može pokrenuti ogromno neprijateljstvo i sukob. Jezik, unatoč tome što je mali organ tijela ima utjecaj potpuno nesrazmjeran svojoj veličini. Koliko je samo sukoba, podjela, razvoda i neprilika izazvano ljutim riječima i razuzdanim jezicima! Nažalost, jezik kao izvor zla je nešto što naša komunikacijska i socijalna kultura rijetko uzima u obzir. Suprotno modernoj potrebi da beskrajno brbljamo, vičemo i galamimo naši ispravni prethodnici su prepoznali da ‘kada se tepih šutnje prostre, mudrost se nastanjuje’.

Imam Nevevi je posvetio čitavo poglavlje u al-Ezkaru o obavezi čuvanja jezika i pohvalnosti šutnje. Sljedeće je prijevod iz uvoda njegova poglavlja o toj temi:

„Znaj da se traži od svake pravno odgovorne osobe da čuva svoj jezik od svakog govora izuzev onoga koji sadrži neizmjernu korist. Kada su god govor i šutnja jednaki u njihovoj koristi onda je Sunnet da se suzdrži od govora, jer govor koji na početku počne kao dozvoljen može brzo izroditi u nešto što je zabranjeno ili pokuđeno. Zapravo, ovo se često dešava ili je više kao navika a nema zamjene za sigurnost.

Prenosi se u Sahihu Buharije (br. 2018) i Muslima (br. 47) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu koji je prenio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti. “

Kažem: „Složili su se na njemu o pogledu ispravnosti ovog hadisa i on sadrži izričitu odredbu da čovjek ne govori osim ako su riječi dobre i da je korist u njima jasna i preovlađujuća. Kada god postoji nesigurnost da li je korist preovlađujuća ili ne, čovjek treba da šuti. Imam Šafija, rahimehullah je rekao: „Kada neko naumi da govori, neka razmisli prije nego to učini. Ako postoji preovlađujuća korist neka govori, ali ako sumnja, neka se uzdrži od govora dok korist ne bude jasna. “ (Nevevi, al-Ezkar)