Roditelji mi brane nošenje hidžaba / Odrastao bez očeve brige

Roditelji mi brane nošenje hidžaba

PITANJE: Esselamu alejkum! Draga braćo, ja znam da je ovo pitanje postavljano već mnogo puta. Naime, meni roditelji brane da se pokrijem. Jako mi je teško zbog toga. Ja skoro svaki dan plačem jer želim hidžab. Moje srce jednostavno žudi za hidžabom. Nekaka izgubim volju za borbom, jer vidim da mi ne ide. I onda mi dodje trenutaka kada jednostavno ne mogu više, želim da se pokrijem istog trenutka. Kada bi se pokrila mislim da bi mi svi problemi bili riješeni. I tako mi izgleda nepotuno sva ostala dobra djela kada nemam hidžaba. Bojim se da umrem otkrivena.

Svaki dan Allaha molim da umrem pokrivena i da se što prije pokrijem, te da smekša srce mojih roditelja. Šta da radim? Moji su mi rekli da se neću pokriti dok sam kod njih, tj. sve dok se ne udam. A ja ne mogu čekati toliko, jer sam jako mlada. Ja znam da ćete mi vi reći da to moram učiniti odmah, ali ja jednostavno nemam hrabrosti suprostaviti se. Da li da čekam dok ne dodje trenutak za to? Ja znam da ako ustrajem u dovi da će mi Allah uslišati dovu. Molim vas da mi odgovorite na ovo pitanje. Allah vas nagradio i dao vam svako dobro.

ODGOVOR: Alejkumu selam! Čovjek ne smije izgubiti volju za borbom i ulaganjem truda, jer će, dopusti li to sebi, pasti u očaj i možda će izgubiti nadu u Allahovu milost, a to mu se ne bi smjelo dogoditi. Pokrivanjem žena se približuje Svevišnjem Allahu, utoliko više jer izvršava farz koji joj je naređen časnim Kur’anom. I roditelji nemaju pravo zabraniti svojoj kćerki nošenje hidžaba.

Naš dragi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek se ne smije pokoriti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju.” (Ed-Darekutni, preko Imrana b. Husajna). U drugom hadisu, koji je preko Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, zabilježio imam Ahmed, stoji da je Poslanik rekao: “Čovjek se nadređenima može pokoravati isključivo u onomešta nije grijeh.”

Vi kažete: “Da li da čekam dok ne dodje trenutak za hidžab?” – a zar trenutak nije došao čim ste postali punoljetni i na Vas pala obaveza nošenja hidžaba? U odlaganju farzova je grijeh i, s druge strane, opasnost koju nosi to isto odlaganje – gubljenje osjećaja i tvrdoća srca. Možda će doći “pogodan trenutak” koji čekate, ali Vi više nećete osjećati ljubav prema hidžabu, koju sad osjećate. Onda ćete imati mogućnost, ali će Vam, zbog odlaganja, opet biti teško odlučiti se za pokrivanje.
Čovjek se ne treba igrati uputom koju mu je Svemilosni Allah dao. I znajte da će Allah pomoći i dat će izlaz onome ko Ga se boji. A Allah najbolje zna.
_____________________________________

Otac koji je zapostavio odgoj sina

PITANJE: Es-selamu alejkum! Imam oca kojeg sam upoznao prije par mjeseci. To je bio naš jedini susret u čitavom mome životu, a meni je 26 godina. Nas dvojca smo 26 godina bili potpuni stranci. On se potpuno distancirao od mog života. Samovoljno sam otišao da ga upoznam sa najljepšom namjerom. On je u sedamdesetim godinama, poslije moje majke ponovo oženio se i ima dvije kćerke. Ja živim sa majkom, ona se brinula o meni, hranila me, oblačila, školovala, dok moj otac sa druge strane nije činio apsolutno ništa. Moja majka je bila sa njim u braku i tako su dobili mene. Brzo nakon mog rođenja oni su se razveli i ja sam odrastao bez očeve brige. Mene interesuje moja šerijatska obaveza kao muslimana prema mome biološkom ocu.

ODGOVOR: Alejkum selam! Brate u islamu, sve što se događa biva s Allahovim određenjem i obiluje mudrostima koje mi, ljudi, neupućeni u onostrano, nepoznato, ne možemo dokučiti. Nije Vam bilo lahko bez oca tolike godine, treba priznati. I treba pozdraviti Vašu lijepu, časnu namjeru da ga sad, eto nakon toliko godina, upoznate. Neka Vas Plemeniti Allah za to nagradi!

On je, ipak, Vaš otac i polaže kod Vas pravo na dobročinstvo. Za svoja će djela on odgovarati, a Vas će Sveznajući Allah pozvati na odgovornost zbog onog šta Vi budete činili. Grijeh koji je Vaš otac počinio zapostavljajući Vas neuporedivo je manji s grijehom nevjerstva, a znamo da je dragi Allah zapovijedio činjenje dobročinstva i prema roditeljima nemuslimanima, pa čak i u slučaju da roditelji nevjernici odvraćaju svoju djecu od islama: jedno je ne pokoravati se roditeljima u grijehu, a sasvim je drugo činiti im dobročinstvo.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15).

Tu su i Božije riječi: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24) Ove Allahove riječi imaju općenit karakter, pa se odnose na roditelje koji su svojoj djeci posvećivali pažnju, i na one koji su u tome podbacili: roditelj se mora poštovati i mora mu se dobro činiti ma kakve okolnosti bile i ma kako se on ponašao.

Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’”

Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih.

Onaj ko čini dobročinstvo svojim roditeljima, ma kako se oni prema njemu odnosili, taj će osjetiti tragove Božije milosti još na ovom svijetu. Allahu, daj nam snage i volje da činimo dobro svojim roditeljima! A Allah je pokrovitelj uspjeha!

Abdurahman Kuduzović, prof.