Rukjom protiv zlih sihirbasa

Moj prijatelj sa studija, koji je također iz Zavidovića, imao je problema sa džinima, odnosno sihirima. U Zenici smo upoznali čovjeka koji je trebao da mu pomogne. Bavio se skidanjem sihira putem zapisivanja. Ono što sam ja znao o vjeri bilo je oprečno sa onim što on radi – psuje i koristi određene bajalice. One se gotovo rimuju. Jednom prilikom na seansi bilo nas je petero: prijatelj, on, dvoje posmatrača i ja. Pitao je – ko od vas najbolje uči Kur’an. Ispalo je da ja učim najbolje, a on me zamolio da učim, dok on recituje neku pjesmicu. Tekst je izgledao, otprilike, ovako: “Nek’ psi laju, nek’ psi laju, ide baba i nosi glogov kolac…, na taj kolac nabila je pogaču.”

Rukjom protiv zlih sihirbasa

Enes Beganović, budući inžinjer i iscjelitelj iz Zavidovića
Apsolvent Mašinskog fakulteta u Zenici, zaljubljenik u informatiku i arhitekturu, odličan učać Kur’ana – Nije imam, a postao je poznat kao čovjek koji liječi Svetom knjigom

Enes Beganović je relativno mlad momak. Sa nepunih 30 godina, djeluje sasvim stameno. Na prvi pogled teško bi ga svrstali u iscjelitelje, kojima je skromnost gotovo nepoznanica. Pomalo stidljivo govori o svom poslu, kao da se pravda. A znanja, po njemu, nikada dosta. Majci je obečao da će u toku ove školske godine diplomirati. Tvrdi da je neznanje najveća opasnost za ljude koji se bave njegovim poslom, a još veća za one koji od njih traže pomoć. Kako je Beganović, koga su roditelji poslali da im donese diplomu inžinjera, postao iscjeljitelj? I to poznat!

Glogov kolac i pogača

– Moj prijatelj sa studija, koji je također iz Zavidovića, imao je problema sa džinima, odnosno sihirima. U Zenici smo upoznali čovjeka koji je trebao da mu pomogne. Bavio se skidanjem sihira putem zapisivanja. Ono što sam ja znao o vjeri bilo je oprečno sa onim što on radi – psuje i koristi određene bajalice. One se gotovo rimuju. Jednom prilikom na seansi bilo nas je petero: prijatelj, on, dvoje posmatrača i ja. Pitao je – ko od vas najbolje uči Kur’an. Ispalo je da ja učim najbolje, a on me zamolio da učim, dok on recituje neku pjesmicu. Tekst je izgledao, otprilike, ovako: “Nek’ psi laju, nek’ psi laju, ide baba i nosi glogov kolac…, na taj kolac nabila je pogaču.”

Pitao sam ga šta to znači? Odbrusio mi je: “Šta te briga?” Sve to me proganjalo, pa sam konsultovao učevnije ljude, hafize, da li to može da bude dio liječenja Kur’anom. Pitali su me ima li tu učenja Kur’ana, a ja sam odgovorio da ima. Kazali su mi da može i na taj način, ali da je neuobičajen. Nekako u to vrijeme izašla je knjiga “Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbasa”. U njoj sam vidio puno znakova po kojima se raspoznaju sihirbasi, a sve to je sadržavano u načinu “liječenja” tog čovjeka iz Zenice. A mi smo ga dovodili u Zavidoviće da pomogne ljudima!?

Ispostavilo se da je pravio sihire ljudima sa kojima je bio blizak, a kasnije smo saznali i da je homoseksualac. Prekinuli smo kontakte, a kako sam ja oženjen iz Zenice, povremeno ga sretnem, ali ne kontaktiramo. Moj prijatelj se posvetio više vjeri i sve se vratilo u normalno stanje – prisječa se Enes vremena koje je opredijelilo njegovo današnje zanimanje.

Neosvojiv trofej

Kako je Enes od slučajnog sudionika seansi liječenja postao poznatim iscjeliteljem?

– Imam strinu koja nema djece, a problem je još predratni i bilo je normalno da su tražili pomoć na sve strane. U međuvremenu su usvojili dijete, ali je problem bio specifičan. Išla je svugdje, a većina ljudi koji su se bavili ili se još bave, “otvaranjem zvijezde”, ništa joj nisu pomogli. Mnogi su joj govorili da je jača od njih. Ti problemi su kulminirali i njeno zdravlje je dobrano bilo narušeno. Žena je počela sve više da liježe. Nisam imao šta da izgubim, mada nisam imao iskustva i odlučio sam da joj učim. U početku me je bilo jako strah, a on dolazi iz neznanja. Zapravo, borba je dugo trajala. Ona je bila meta sihirbasa, a u njoj je bilo pravo džinsko kolo.

Za njih je postala neosvojiv trofej i otuda poruka iscjelitelja da je jača od njih. Moje učenje trajalo je oko dvije i po godine, a učio sam i po 15 sati dnevno. Razgovori sa džinima bili su mučni. U tom njihovom svijetu, slikovito da kažem, postoji vojna hijerarhija. Na početku su dolazili obični vojnici, nešto kasnije viši sinovi, a na kraju – jedan od glavne četvorice. Dolazi da vidi šta se tu dešava, zašto je nemoguće da osvoje tu ženu.

U ubjeđivanjima sa njim provodio sam dosta vremena, ali sam ga ubijedio da primi islam! Od mene je tražio da mu pomognem da upozna muslimanku koja klanja. Odgovorio sam mu da ne mogu pomoći, ali da u nekoj od džamija ima muslimana koji su, vjerovatno, u njegovom svijetu, pa da se sam potrudi. Obilazio je džamije i upoznao jednu djevojku, koja je klanjala, ali nije
bila propisno odjevena. Viđao se sa njom određno vrijeme i povjerio joj se. Tražio je od nje pomoć da se izvuće iz tijela moje strine. Odbrusila mu je da to nju ne interesira, ali ga i posavjetovala da se “vadi sam, jer se sam i uvalio”. Njemu je to bilo krivo. Govorio je – kakvi ste vi to muslimani kada nećete da pomognete…

Helem, on je našao drugu skupinu kojoj se pridružio. Dolazi drugi od te četvorice kako bi linčovao svog prethodnika, jer izdao je “njihovu stvar”. I sa njim sam imao tešku borbu, ali je i on je prihvatio islam. Dolazi treći, za njim i četvrti. Jedan drugom nisu vjerovali. Oni su, kako su tvrdili, džini koji rade mudro i da za njih nije bilo problema kojeg u saradnji sa sihirbasima nisu mogli riješiti, sve dok nisu došli do moje strine i mene. Kola su im se tu slomila. Tada su mi neke stvari postale jasnije i shvatio sam kroz šta je sve prošla ta žena tražeći pomoć od onih ljudi koji su joj govorili da je jača od njih. Tu sam stekao ogromno iskustvo.

Starica i stranica

U familiji, s očeve strane, Enes je imao jednu stariju ženu, kojoj je trebala pomoć. Imala je više od 60 godina. Ponavljala je da je trudna, da će roditi sina. Ustajala je iza pola noći, spremala kuću i pravila pite. Govorila je da je niko ne voli, da su svi sihirbasi…

– Niko u njenom okruženju nije veliki vjernik. Vodili su je ljekarima, ali lijeka nije bilo – tvrdi Beganović. – Kada sam se ponudio da joj pomognem, primili su to sa podsmijehom. Kazao sam im da me niko od njih ne zanima i prihvatio se posla. Išao sam nekoliko puta. Rekao sam joj da abdesti. Nakon mog učenja njen muž bi počinjao neku nesuvislu raspravu sa mnom o vjeri. Kada se ona vratila iz sobe imala je stopostotno drugu priču. Najednom su je svi pazili i poštovali. U sve to niko od njenih najbližih nije mogao da povjeruje.

Još jedna Enesova rodica je imala teškoća. Sumnjala je da joj muž ima drugu ženu. U porodici je bio opšti haos.

– Nema riječi kojima bi se moglo opisati to stanje. Zamolio sam je da joj učim. Znao sam zaplakati prilikom učenja kada sam vidio kroz kakva stanja prolazi ta moja rodica. Nakon nekoliko tretmana stanje je normalizovano. Nakon tih iskustava sam se prekalio i odlučio da se ozbiljnije posvetim ovom poslu. Kao mlad čovjek, koji se razumije u tehniku, napravio sam web stranicu kako bih što više ljudi uključio u raspravu. Bilo je podsmijeha, ali i podrške. Jedni su govorili da su to predanja naših nena i djedova, ali da u stvarnosti tog problema nema.

Na tom forumu javio se jedan koji je, svojevremeno, prisustvovao masovnom učenju rukje u Kaknju, odmah nakon rata. Učili su Arapi. I tvrdio je da za 20 minuta može rukjom riješiti problem kao i ja. Uporedio sam mu to sa poslom hirurga kojem određene operacije predstavljaju rutinu, ali je godinama morao da uči. Rekao sam ovome da ne znači ako je vidio kako se rukja uči i da je “pokupio” znanje. I ja sam svojevremeno slično mislio. Od oca možeš naslijediti literaturu, ali znanje se uči – kategoričan je Beganović.

Jedan od minulih bajrama bio je preloman u Enesovom opredjeljenju da se nastavi baviti liječenjem rukjom.

– Zvali su me da pomognem jednoj djevojci, kazavši da je slučaj hitan. Lajala je, mjaukala, lupala sve po kući. Nisam htio da odem jer su se javljali dva mjeseca ranije, a nisu došli. Vodili su je kuda su znali i umjeli, ali su opet došli kod mene. Neko joj je učio, ali valjda nije mogao da pomogne. Došli su sutradan. Bili su u susjednoj kući, a kada sam došao kočila se od bolova. Javili su se i džini. Nakon učenja se smirila, dao sam joj određenu terapiju, ali stanje nije u potpunosti normalizovano.

Ona, istina, radi po kući, ali još treba dosta tretmana da bi bila potpuno zdrava – kaže Beganović i nastavlja: – Tada sam shvatio da ne može svako da se bavi ovim poslom. Svako može da uči, ali nema pravog haira. Problem je što ljudi smatraju da na ovaj način mogu lahko da se obogate. Pogledajte razne oglase: svi skidaju crnu magiju, hoće novac preko noći. A bolesni ljudi se hvataju za slamku. Meni se ljudi najviše javljaju preko web stranice.

Mnogi, koji su bili protivnici mog načina rada, danas su promijenili mišljenje i traže pomoć. Stranica mi nije trebala za promociju, ali sam na zahtjev ljudi počeo da snimam određene seanse. Na stranicu sam postavio neke video zapise i ljudi sve češće zovu. Mnogo je strašnih događaja prilikom seansi. Ne bih vam preporučio da to pogledate – uvjeravao nas je na kraju ovaj mladi isjelitelj.

Naravno, nije nas uvjerio. Slučajevi nisu za ljude slabog srca, ali nas je uvjerio da on “ima nešto, a to nije malo”, kako kaže. Njegovo je da pomaže ljudima, a naše da bilježimo.

Liječenje na daljinu

– Na daljinu se ništa ne može uraditi- tvrdi Beganović. – Mnogi će reći da ja ocrnjujem druge, ali i ljudi koji nešto mogu na daljinu da urade, u duhovnom svijetu džina moraju imati saradnju, što je protiv vjere. Takvu saradnju nikome ne bih preporučio. Tu su neminovni sihirbazi, koji se nerijetko i ubijaju. Nastojim da objasnim da mi, koji se bavimo ovim poslom, nismo nadnaravni ljudi. Ali, to poredim sa prisustvom hirurga u opercionoj sali da bi uopće došlo do operacije, a potom i uspjeha. Naš ljudi misle da će problem biti riješen ako plate. Međutim, ako se čovjek ne pridržava uputstava, nema ni uspjeha.

Liječenje rukjom

– Osoba koja dođe da traži pomoći od mene mora biti čista, da abdesti, propisno obućena, a ženske osobe u pratnji sa nekim
od svojih bližnjih.

Šta ljudi osječaju prilikom tretmana?

Osječaju blagi povjetarac, mogu da se njišu, klate naprijed i nazad, više ili manje. Ako osoba padne nazad – za mene je znak da se radi o sihiru. Tvrdim da od hiljadu ljudi samo dvadesetak njih slučajno “pokupi” sihire usput. Javljaju se različita stanja psihe. Osoba može da odgovori na moje pitanje, klati joj se jedna ili druga ruka, noga, javlja se bol u određenom dijelu tijela. Zatim može da me čuje, ali da ne može da odgovori, povrača, a priču koja se tad ispriča nemoguće je da prosječan čovjek ispriča. Dolazi do borbe sa džinima.

Ima osoba koje su svjesne, bore se protiv mojih pitanja, odbijaju saradnju, žele da me udare. Kasnije to i priznaju. U terapiji se služim i bosanskim jezikom. Moram objasniti zašto nešto ne valja.
Dešava se da ubodem iglom gdje mislim da je džin. Rijeć je o sterilnim iglama. Karakteristično je da tada krv izlazi u mlazevima iz prsta. Medicinski je to nepoznato. Razgovarao sam sa više ljekara koji su smatrali da je vjera čudna stvar i da kod ljudi izaziva različite reakcije. Odgovarao sam da ljudi koji kod mene dolaze nemaju puno veze sa vjerom, jer pravi vjernici su, najčešće, zaštićeni od sihira.

Jedne prilike u travničkoj bolnici, u ljekarskoj sobi, pomagao sam pacijentu. Ubo sam iglom i krv je šiknula. Poslao sam čovjeka po ljekara. Dugogodišnji je ljekar, ali tvrdi da u svom životu nešto slično nije vidio. Moj stisak nije tako jak da izađe toliko krvi. Ne dešava se to uvijek, ali je tretman uspješniji ako izađe veća količina krvi.

Primjeri

– Mladi bračni par došao mi je jer je žena imala ukočenu ruku. Prilikom terapije pitam džina zašto je tu, a on kaže da im ne da da imaju djece. Nisam znao da nemaju djece. Pitam ih, a oni kažu da bi željeli da imaju djecu, trude se, ali ne ide. Nakon terapije nisam ih vidio tri godine. Otišao sam sa svojom kčerkicom u savjetovalište i vidim ih sa djetetom. Pitam ih jesu li još negdje išli i nešto koristili? Odgovorili su da nisu i da su nakon mojih tretmana dobili dijete.

Zlatara, gatanje i meleci

– Mnogi bi da se obogate preko noći. Znam da je jedan zatvorio zlataru i počeo sa iscjeljivanjem. Ljudi koji vjeruju u gatanje jako su labilni u životu. Ako ja vjerujem šta će mi neko reći šta će mi se desiti u životu – gdje sam ja tu. Znači da sam labilan. Kako jedna kašika može biti predmet nečega. Šta to može da kaže kašika? Isto što i moj radijator – ništa? Kašike samo skreću pažnju, a pozadina je, po meni, sasvim drugačija.

Određeni ljudi mjesečno uzimaju od 50 do 100.000 maraka. Znam neke, a neću ih imenovati. Možete misliti. Pitaju takve zašto uzimaju tolike pare, a oni odgovaraju: “Ja radim sa melekom, on traži te pare.” Jedni daju svoju sliku da ljudi priviju na bolesno mjesto, drugi na upit za cijenu odgovaraju: “Ako ne znaš šta valja, znaš šta je skupo…”, kako bi opravdali svoj rad – ne može da vjeruje Enes Beganović.

Kontakt: Enesa Beganovića možete naći u Mečevićima kod Zavidovića, pet-šest kilometara prema Maglaju. Njegov kontakt telefon je: O61/757-819, a oni vični internetu o njegovom radu mogu se informirati na www.lijecenje-kuranom.com

Autor: Džemal DŽAKMIĆ