Imam tetovaže što je umjetnička forma zabranjena u islamu, ali sam ih uradio prije nego što sam izgovorio šehadet. Jednog dana sam bio u halal mesari i pozdravivši brata koji je tamo radio, odgovorio mi je da neću stići do kapija Dženneta sa mastilom na svojoj koži. Bio sam šokiran što je mislio da njegov nivo pobožnosti može osuditi njegovog brata u vjeri kojeg on ni ne zna. Rekao sam mu da Allah sve čuje i vidi i morao sam mu objasniti.

 

Ova vrsta neznanja u vjeri je ono što mnoge nove muslimane odvodi od islama jer izaziva zabunu i može smanjiti iman novog člana našeg ummeta. Moramo prestati da budemo bezobzirni sa svojim jezicima i da reagujemo na izgled: brada ili bez brade, hidžab ili bez hidžaba, tetovaža ili bez tetovaže. Nemamo pravo da govorimo ovakve grube stvari, ili čak da miješamo lično mišljenje sa praksom vjere. Uz to, ljepota našeg izgleda nije najvažnija, zaboravljamo da je najvažnija ljepota naše unutrašnjosti. Naše tijelo je samo privremeno, pa se fokusirajmo na učenje naše vjere i čistimo naše duše, jer smo na kraju svi mi “umjetničko djelo” koje čeka slom naših boja.