Sabur poslanika Ejjuba, a.s.

Ljudi nisu htjeli više da sjede sa njim, niti da se druže jer je bio strašnog izgleda. Istjerali su ga iz svoga mjesta i bacili blizu smetljišta. Prekinuta je bilo kakva veza između njega i njih, osim njegove žene koja je i dalje pokazivala znake pažnje prema njemu. Znala je za njegovo pravo koje je on imao kod nje, prisjećala se njegovog dobročinstva i pažnje prema njoj. Redovno bi ga obilazila i pomagala.

Sabur poslanika Ejjuba, a. s.

Nema sumnje, kada je u pitanju tematika sabur, da je Ejub, a.s., jedan od onih koji su najpreči da se spomenu u ovoj temi. Kada se želi dati primjer za sabur, kažemo to je Ejjub, a.s. Rekao je Ibn Kesir, Allah mu se smilovao: „Rekli su učenjaci tefsira, zatim historičari, a i drugi: “Ejjub,a.s., je imao velik i raznovrsan imetak: krave, deve, ovce, robove, velike posjede na zemlji Harevan.“ Ibn Asakir kaže da je cijeli Harevan pripadao njemu.

Isto tako imao je mnogobrojnu porodicu kao što su djeca i drugi. Međutim, sve mu je to oduzeto (djeca su mu pomrla) i iskušan je kada je u pitanju njegovo tijelo sa mnogim nevoljama. Nije mu ostao zdrav ni jedan dio tijela osim srca i jezika sa kojim je spominjao Allaha,s.w.t. I pored svega toga, Ejjub je bio strpljiv i shvatao je da je sve to od Allaha,s.w.t. Spominjao Ga je stalno: nocu, danju, ujutro i predvečer. Ljudi nisu htjeli više da sjede sa njim, niti da se druže jer je bio strašnog izgleda.

Istjerali su ga iz svoga mjesta i bacili blizu smetljišta. Prekinuta je bilo kakva veza između njega i njih, osim njegove žene koja je i dalje pokazivala znake pažnje prema njemu. Znala je za njegovo pravo koje je on imao kod nje, prisjećala se njegovog dobročinstva i pažnje  prema njoj. Redovno bi ga obilazila i pomagala.

Međutim, s vremenom joj je ponestalo novca pa je morala služiti drugima kako bi ga hranila i pomagala ga, Allah bio zadovoljan sa njom. U svemu tome ona je bila strpljiva, bez obzira što se rastavila sa svojim imetkom i djecom, što je njen muž bio takav kakav jeste i što je morala služiti drugima, nakon što su uživali mnoge blagodati od Allaha.

SVI SMO MI ALLAHOVI I NJEMU SE VRAĆAMO.

Došo je u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik,s.a.w.s., rekao:
„Najveća iskušenja imaju vjerovjesnici, a zatim dobri ljudi, a zatim njima slični.“ I kaže Poslanik,s.a.w.s.: “Čovjek biva iskušavan na osnovu svoje vjere, pa ukiliko je u vjeri čvrst poveća mu se iskušenje.“

Sve ove nevolje koje su  se događale Ejjubu,a. s.,nisu povećale ništa drugo nego njegov sabur i nadu koda Allaha i njegovu zahvalu prema Gospodaru. Ejjub,a.s.,je toliko saburao da je postao primjerom sabura u svim tim njevolja koje su ga pogađale.

41.“i sjeti se roba našeg Ejjuba Kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan Me na zlo navraca i misli lažne mi uliva!”
42. “Udri nogom O zemlju, – eto hladne vode za kupanje i pice!” –
43.“i mi smo mu iz milosti Naše celjad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti „
44. “I uzmi rukom Svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!” mi smo znali da je On izdržljiv; divan je rob On bio i mnogo se kajao!“

I dok se njegova bolest oduzila i kada su ga ostavili njegovi najbliži počeo je pozivati svoga Gospodara:
83.“i Ejjubu, Kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a ti si od milostivih najmilostiviji!” –
Pa mu je bilo rečeno:
42. “Udri nogom o zemlju, – eto hladne vode za kupanje i piće!” –

I uradio je tako, udario je svojom nogom u zemlju  zbog čega je počela izvirati hladna voda. Bilo mu je rečeno da se napije i okupa sa tom vodom. Kada je to uradio njegovo tijelo se u potpunosti oporavilo kako iz vana tako i iznutra. Rekao je El Hafiz, Allah mu se smilovao: “Najvjerodostojnije što se prenosi o Ejjubu  jeste događaj koji bilježi Ibn ebi Hatim i Ibn Dzurejdž: „Prenosi se da je Ejub bio iskušan  kroz bolest koja je trajala 13 godina. Svi su ga odbili kako bližnji tako i drugi , osim dvije osobe iz njegove porodice koje su ga obilazile ujutro i navecer.

Jedan od njih je rekao: “Ejjub je, zaista, učinio neki veliki grijeh, jer bi mu inače Allah otklonio ovo iskušenje.“
Druga osoba koja je to čula spomenula je Ejjubu tu izjavu. Nakon toga se Ejub rastužio i zamolio svoga Gospodara. Poslije je izašao zbog svoje potrebe i poveo svoju ženu za ruku. Kada je završio ona je malo kaskala za njim. Allah mu je u tom trenutku objavio:

42. “Udri nogom O zemlju, – eto hladne vode za kupanje i piće!” – I udario je nogom o zemlju, pa se pojavila voda sa kojom se on okupao i zdravlje mu se povratilo. Nakon toga došla je njegova žena, ali ga nije prepoznala i pitala ga za Ejjuba. Rekao je:“Ja sam Ejjub.“

Isto tako, prenenosi se da je imao dvije posude, jedna za ješam a druga za pšenicu. Pa je Allah poslao oblak iz kojeg je napunio posudu za pšenicu zlatom a posudu za ječam srebrom sve dok se nisu prepunile. Bilježi se u vjerodostojnom hadisu koji prenosi ebu Hurejre,r.a., merfuen da dok se Ejjub,a.s., kupao go, na njega je sletio roj zlatnih skakavaca. Odmah je prostro svoju odjeću skupljajuci skakavce. Dozvao ga je njegov Gospodar i pitao: “O Ejjube, zar te nisam učinio neovisnim od toga?“ Reče: “Da Gospodaru, ali ja znam da meni nema bogatstva bez Tvoga berićeta (dobra).“ Odavde se može zaključiti da nije problem da čovjek trazi imetak od Allaha, pa makar ga i imao.

U ovoj priči je poruka za onoga ko, zaista, hoće da uzme poruku i ibret. Saburao je bez obzira što je ostao bez porodice, imetka i zdravlja. Ustrajavao je na ljubavi prema Allahu,s.w.t., i njegovom odredženju i nije se žalio osim Njemu.

I to što se žalio Allahu, s.w.t., ne znači da nije bio strpljiv. Jer je Allah,s.w.t., kazao: 44. “Mi smo znali da je On izdržljiv; divan je rob On bio i mnogo se kajao!“ Pa mu je Allah, s.w.t., dao od svoga dobra i to je je nagrada za iman i vjerovanje, dobro ovoga i onoga svijeta, bas kao što je doživio i Jusuf a.s.

Ebu Jusuf