Salih alejhi selam

“I stanovnici Hidzra su poslanike laznim smatrali. (Al-Higr, 80.) Stanovnici Hidzra su, dakle, narod Salihov – Semud. Stanovali su u Medainu Salih – Hidzru podrucju oko 380 km sjeverozapadno od Medine. Naslijedili su umjece gradevinarsntva od naroda Ad. Kuce su po vrhovima brda gradili.

“I Semudom, koji je stijene u dolini klesao. ” (Al-Fagr, 9) A i Ada i Semuda. – ostaci domova njihovih su vam vidljivi. (Al-‘Ankabut,38) Allah, dz. s. nam spominje kako su oni stijene klesali. Imali su ogromnu snagu i moc. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuce klesete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci! (Al-A’raf, 74.)

Potpuno isto kao i narod Ada. Allah, dz. s., im je kao i Adu dao brojne blagodati, ne bi li pouku primili iz onoga sto se dogodilo Adu. Salih a.s. im je govorio:
Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni sigurni, u vrtovima i medju izvorima, u usjevima i medju palmama sa plodovima zrelim? Vi u brdima vrlo spretno kuce klesete, zato se bojte Allaha i poslusni meni budite. (As-Su’ara, 146.-150.)

Isto kao sto je Hud, a.s., opominjao svoj narod, tako je cinio i Salih, a.s. Ali, oni su, uprkos svemu znijekali Allaha i kipove za bozanstvo uzeli. Allah, dz. s., im kao poslanika posla jednog od njih. Njihovog brata. Prije poslanstva je vazio za mudra, znana i ucena covjeka. Njemu bi se po savjet vracali. Poticao je iz ugledne.

Prizeljkivali su da jednog dana bude njihov velikan. Kada je zatrazio od njih da vjeruju i obozavaju jednog Boga – odbili su i rekli mu: “O Salihu” ‘ govorili su oni” “ti si medju nama prije ovoga cijenjen bio.”(Hud,62.)

Salih ih je i dalje pozivao.
I Semudu brata njihova Saliha. “O narode moj, govorio je on klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da zivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte mu se, jere Gospodar moj je zaista blizu i odaziva se.” (Hud, 61.)

Govorio im je:
“O narode moj” govorio im je on – “zasto trazite da vas stigne kazna prije nego sto se pokajete? Zasto od Allaha ne trazite oprosta, da bi vam se ukazala milost?” (An-Naml, 46) Zato se bojte Allaha i poslusni meni budite i ne slusajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red vec nered uspostavljaju (As-Su’ara, 150.-152.)

Opominjao ih je i savjetovao, kao sto je Hud opominjao narod Ad. Ali oni dobise i oglusise se, kao sto je i Ad odbio. Zar bas njemu, izmedu nas, da bude poslana Objava?! (Al-Qamar,25.) Jel to samo on pametan! Ne, on je lazljivac oholi! (Al-Qamar, 25.)

Rekose oni: “Ti si samo opcinjen.” (As-Su’ara, 153.)
Dosli su vjernicima koji su vjerovali sa Salihom. Pitali su ih: Da li vi vjerujete u isto ono u sta Salih vjeruje? Vjerujemo, rekose. “A mi, doista, ne vjerujemo u to u sto vi vjerujete”‘ rekose oni koji su bili oholi. (Al-A’raf, 76.) Salih ih je pozivao i pozivao. Dotle je doslo da su ga poceli odgoniti. Govorili su mu: “Mi smatramo hrdjavim predznakom tebe i one koji su s tobom!” rekose oni. (An- Naml, 47.)

Ti si samo hrdav predznak. Ti si nasa zla kob. Kad god te vidimo, samo nam belaj donosis! Idi od nas! Odlazi!
“Od Allaha vam je i dobro i zlo”‘ rece on -“vi ste narod koji je tavljen u iskusenje.” (An-Naml, 47.) Doslo se dotle da su postali otvoreni neprijatelji. Odbijali su cak i da budu u njegovoj blizini osjecajuci cak i u tome pesimizam.

Ti si covjek kso i mi zato nam donesi jedno cudo ako je istina to sto govoris(As-Sura,154.) Pocese uvjetovati i opisivati cudo. Mi ne zelimo i ne prihvatamo bilo koji ajet – cudo da bi vjerovali, hocemo ovu veliku stijenu da pukne i da iz nje izade deva. Pocese se nadmetati ko ce spomenuti neobicniju zelju.

Glavesine su sjedile, izrugivali se Salihui zanovijetali. Jedan rece: -Treba da je u desetom rnjesecu steonosti. Drugi rece: -Treba biti crvene boje. Treci: -Duge dlake. Neki rece: “Mora biti jako, jako velika – najveca deva koju smo ikada vidjli.

Jedan opet zahtijevase: -Treba biti tolika da ona sama pije iz bunara dan, a mi svi zajedno popijemo koliko ona za dan. Jel jasno, pa da i mi vjernici kao i ti budemo! Da bi povjerovali ono u sta ti vjerujes! Salih, a.s., im rece: -Ako vam dodje takav znak, takvo cudo kakvo trazite, hocete li povjerovati u ono u sta vas pozivam?

-Naravno da hocemo!
-Sakupite Ijude, rece Salih.
Dodose ljudi u dogovoreno vrijeme i Salih zamoli svoga Gospodara, zemlja se zatrese stijena puce, pred njihovim ocima i iz unutrasnjosti stijene izadje ogromna deva, nesto najvece sto su u zivotu vidjeli.

Apsolutno najveca deva u historiji ljudskog roda. Deva jedna koja popije vode koliko je dovoljno citavom gradu! U utrobi je nosila deset mjeseci mladunce pred dolaskom na ovaj svijet. Tacno onakva kakvom su je opisali oni koji su trazili cudo. Allah, dz. s., u Kur’anu kaze:
O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas. (Hud,64.)

Kamila koja nije imala roditelja, kamila koju je Allah stvorio bez ijednog roditelja. Allahova Kamila! Evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne cinite joj nikakvo zlo da vas ne bi zadesila kazna bliska. (Hud, 64.) Alah, dz. s., im odredi norme ponasanja prema tom Njegovom znamenju, cudu, ajetu.

Ako se bilo kakva neprijatnost desi toj devi koju ste trazili, stignut ce vas kazna. Allah,dz.s., kaze: Mi cemo poslati kamilu da bismo ih iskusali, pa pricekaj ih i budi strpljiv. Upozori ih da ce se voda izmedu njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit ce onaj ciji je red! (Al-Qamar, 27.-28.)

Upozoravao ih je Salih i upozoravao: “Ne ispoljavajte neprijateljstvo prema devi, ne zabranjujte joj vodu!” Allahov poslanik im je doviknuo: “Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!” (As-Sams,13.)
Kad je Salihov narod vidio ovo nesvakidasnje i nepobitno cudo, podijelise se na dva tabora. Manjina medju njima postadose vjernici. Vecina naroda Semud osta vijerna svome kufru, uprkos cudu koje su ocima svojima vidjeli.

Sami sebi su nepravdu (zulum) ucinili. Vi ste trazili cudo i ono vam je doslo pa ste opet sebi nepravdu ucinili.
Allah, dz. s., o njima kaze: A Mi smo im dokaze Nase bili dali, ali su oni oa njih glave okrenuli.(Al-Higr,81.) I kaze Uzviseni: Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali. (Al-Isra, 59.)

Jasan znak, ajet u koji nema nikakve sumnje. Niko nije mogao reci kako su opsihireni, opcinjeni. Deva je zivjela tu, pored njih. Danima! Pila sa njima dan, a oni su pili dan. Muzli su njeno mlijeko. Rodila je cudo pravo, poput majke. Cudili su se, pratilo bi majku gdje god bi ona isla. Ocit dokaz, jasan, nije se radilo o trenucima koji bi brzo prosli. Zivjela je sa njima i pored njih dugo vremena.

Semudu smo kao vidljivo cudo kamilu dali, ali oni su prema njoj zulum ucinili. A cuda saljemo samo da zastrasimo. (Al-Isra’, 59.) Ostali su zapanjeni ovim cudom, ali samo malo njih je povjerovalo.

Odlucili su se njih devetorica da ubiju devu. Krenu Kudar sa jos jednim prijateljem da se dogovori kako ce je ubiti
Biloje to drustvo devet silnika. Zatrazio je pomoc od njih u ubistvu deve i svi pristadose da mu pomognu.
Allah,dz. s.,kaze: U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered cinile. (An-Naml,48.)

Devet mladica u zenitu snage, bez ikakvog dobra u sebi.
Ustao je covjek snazan, covjek koga je podrzavao i stito cijeli narod. Deva je svakodnevno sa stijene silaila u selo. Sacekase je na putu. Kad stize, Kudar naredi da je napadnu, ali se prepadose i pobjegose. Kudar im se smijao. Izadje pred nju i jednini udarcem joj slomi nogu. Deva pade. Poneseni grijehom, ponosom sejtanskim, oholo izazivase kao da mole da ih se kazni. Zaklase devu a nakon toga i njeno mladiunce. Kad su mu ubili majku, mladunce pobjeze do stijene.

Opkolise ga i zaklase, okupise stanovnici sela. Iskomadase i pocese se gozbiti devinim mesom. Svi su to meso jeli, osim vjernika, mu’mina koji odbise ucestvati u tom gnusnom djelu. Salih kada to vidje im rece: “Zivjet cete u zemlji svojoj jos samo tri dana, to je istinita prijetnja.” (Hud, 65.)

Nakon tih rijeci ljudi se pocese dogovarati kako da ubiju i Saliha a.s.I pocese pripreme za Salihovo ubistvo. Allah, dz. s., kaze: “Zakunite se najtezom zakletvom” – rekose “da cemo nocu njega i porodicu njegovu ubiti, a onda najblizem krvnom srodniku reci: ‘Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi zaista istinu govorimo (´An-naml,48.-49.)

Tako i bi! Ovih devet krenuse prema Salihovo kuci kako bi ubili Saliha i one koji su zajedno sa njim vjerovali i obozavali Jednog i Jedinog Allaha. Kaze Allah: I smisljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali. (An-Naml, 50.)

Prvi koji su unisteni bili su njih deveterica. Zemlja se zatrese, stjene padose na njih i oni mrtvi i nepomicni ostadose. Potom nastupi kazna i za ostale. Salih a. s. je napustio to mjesto sa vjernicima a zatim se desi nesto jako cudno. Prvog dana kazne lica Salihovog naroda postadose zuta. Pocese plakati. Sljedeceg dana sva lica postase crvena. Treceg dana sva lica postadose crna.

Plakali su, trazili pomoc. Pocese sami sebi kabure kopati. Gotovo je! Shvatise kako je prijetnja bila istina od koje nema bjezanja ni izlaza. I stize kazna. Nije to bila jedna vrsta kazne kao Adu vjetar, niti potop kao kazna Nuhovom narodu. Tri vrste kazne! Zato sto im je doslo cudo tacno onakvo kakvo su uvjetovali pa su ga nakon toga zanijekali. Prvo zapoce sa zemljotresom. Padose na koljena. Nisu mogli stajati.

Potom munje i gromovi pocese udarati po njima. Kazna zavrsi sa jakim glasom – sajhatun – koja ih sve do ijednog usmrti. O ovome Allah,dz. s., kaze: I zadesi ih strasan potres i oni u zemlji svojov osvanuse mrtvi, nepomicni. (Al-A’raf,78.)

On spasi Saliha i one koji su zajedno sa njim vjerovali. Tragovi Semuda su ostali vidljivim do dana danasnjeg! Sjeverozapadno od Medine postoji Medainu Salih, mjesto gdje je narod Salihov nekad zivjeo.

Iz knjige: “Vjerovjesnoici i njihovi narodi”