Samohrani roditelj

Kada pričamo o samohranim roditeljima, govorimo o razvedenim supružnicima sa kojima žive djeca ili onima čiji je se drugi supružnik vratio Gospodaru. Oduvijek se na ovakve insane gledalo sa dozom sažaljenja, a nerijetko i podsmijeha, odbačenosti ili su čak smatrani manje vrijednim. Posebno je to izraženo ukoliko je samohrani roditelj žena, odnosno majka. Takav status su im dodijelili neuki, a ponajviše besposlene žene koje ne znaju šta znači jednoj ženi preuzeti ulogu oba roditelja.

Da samohrani roditelji nisu manje vrijedni imamo itekako primjere u našoj vjeri. Zar Merjema, Allah joj se smilovao, nije bila samohrani roditelj Isau a.s.? Zar Poslanik, sallalllahu alejhi ve sellem, nije dijete udovice? Zar sam Poslanik, sallalllahu alejhi ve sellem, nije bio samohrani roditelj nakon preseljenja na Ahiret njegove voljene Hatidže, r.a.? Koliko od njegovih supruga su bile udovice i razvedene? Koliko velikana ummeta su odgojili samohrani roditelji (a prvenstveno majke)?

Ako se okrenemo i u ovom vremenu pogledamo samohrane roditelje- vidjet ćemo da su to insani puni snage, borbenosti, sabura, upornosti… Da su to jako uspješne, sposobne i produktivne osobe. Razmišljam o jednoj samohranoj majci koja je odgojila dva magistra, dva insana. Radeći posao u preduzeću radila je i druge honorarne poslove i svojim trudom (naravno uz Allahovu pomoć) kupila stan toj istoj djeci.

Razmišljam o drugoj majci koja se bori s dvoje male dječice, radi, uzdržava ih a usput i odgaja. Posebno me se doimao njen status o tome kako je razbila svoj TV uvidjevši da joj oduzima mnogo vremena i da je čini neproduktivnom. Kad pogledam tu ženu, nisu joj ravni mnogi muškarci!

Razmišljam o majci troje djece koju život nije „mazio“. Pored mnogih iskušenja već godinama na plećima nosi emanet samohranog roditelja i uspijeva priuštriti svojoj djeci ono što nemaju mnoga djeca pored oba roditelja – i od ljubavi i od materijijalnih stvari.

Razmišljam o samohranom ocu koji je izveo na selamet dvije kćeri, nakon što mu je supruga preselila na Ahiret. O čovjeku koji je u isto vrijeme bio otac i majka (koliko je mogao).

I tako, razmišljam. Mnogo je primjera snažnih inasana koji bi trebali biti uzor mnogima. Insana koji na slabašnim plećima nose ogromne emanete, vode teške borbe i to uzdignuti. Puni su ljubavi, snage, vjere. Oni su zaista za divljenja a ne za potcjenjivanja! Lahko je suditi tuđem životu. Da li bi se snašli u koži tih ljudi? Je li lakše osuditi ili priznati i sebi i drugima da su ti insani za uzor? Ko nam garantuje da se jednog dana nećemo suočiti sa istim iskušenjem? Umjesto osude, poradimo na sebi. Neka nam ovi jaki insani budu uzor. Inspiracija. Motiv. Da dajemo više od sebe i da se više trudimo.

Halima Lj.