San da postanem slavan i ugledan

Vjerovatno su mnogi od nas odrastali sa snovima da postanu poznati glumci, sportaši ili poznati muzičari ili pjevači / pjevačice. Od malih nogu na televiziji gledamo raznorazne “zvijezde” šoubiznisa, gledamo njihove filmove, utakmice, koncerte, čitamo o tome koliko novca zarađuju, kakve i kolike kuće kupuju, kako imaju privatne avione, jahte, skupocjena i mnogobrojna auta. Gledamo koliko su “slavni”, kako ih mnogi, doslovno, obožavaju, i mnogo bi toga dali samo da na trenutak dođu u kontakt sa svojim idolima.

Žive raskošnim životima, obilaze najpoznatije gradove i ljetovališta koja postoje na kugli zemaljskoj, a gdje god dođu, bivaju dočekani kao kraljevi i u tom mjestu u kojem trenutno borave među narodom nastaje histerija zbog njihovog dolaska. Sebi mogu priuštiti stvari koje “običan” insan sa svojom normalnom platom ne bi mogao kupiti da živi i radi hiljadu godina. I onda dječiji, a zatim mozak pubertetlije sve to upija i rađa se želja da se postane slavna i poznata ličnost, jer čovjek misli da ti ljudi žive najsretnijim životom i da su njihovi životi vrhunac uspjeha na ovom svijetu.

Onda se, često, dešava da čovjek ima priliku čitati o poznatim, “slavnim” i bogatim ličnostima da imaju problema sa alkoholom ili drogom, brakovi im se rasturaju, mnogi dok su u braku imaju vanbračne partnere, vanbračnu djecu, mnogi moraju ići na klinike za odvikavanje od raznoraznih poroka… mnogi od njih oduzimaju sebi živote ili umiru od prekomjernog korištenja alkohola i droge (duga je lista onih koji su završili svoje živote na ovaj način).

Onda se čovjek zapita: Kako to da su im životi tako nesređeni i da su mnogi od njih, ustvari, nesretni i nezadovoljni svojim životima, a toliko toga imaju od materijalnog bogatstva? Odgovor se nalazi u tome da čovjek sreću i mir u duši ne može kupiti novcem ili nečim drugim od dunjalučkih / materijalnih stvari, jer ono što kupimo ili nabavimo, dadne nam kratkotrajni osjećaj sreće, da bi se za nekoliko dana ili sedmica taj osjećaj umanjio i onda se rodi želja da se nešto novo kupi ili nabavi, i tako unedogled – a ove stvari ne daju stalni spokoj i mir duši.

Koliko smo puta imali priliku da čitamo ili da gledamo poznate ličnosti koje su okusile ovaj život o kojem smo prethodno govorili, a koje su prihvatile islam (jednu takvu priču možete pogledati na odličnom videu ispod ovog teksta), kada govore o svom životu iz tog doba spominjući da nisu bile sretne, da nisu imale mir, već su osjećale neku prazninu u duši, i tek kada su prihvatile islam i počele primjenjivati islamske propise u svom životu, da su tek tada osjetile istinsku sreću i zadovoljstvo u svom životu.

Ali, da ne idemo tako daleko do ovih ljudi, pođimo od sebe i svojih života. Koliko je nas tumaralo ovim svijetom i pokušavalo da nađe sreću u raznoraznim stvarima (a svaki normalan čovjek teži da u svom životu nađe sreću i zadovoljstvo), ali tek kada je Uzvišeni Allah poslao uputu u naše živote, tek tada smo osjetili istinsko zadovoljstvo, smiraj i sreću. Tada je čovjek uspostavio kontakt sa svojim Stvoriteljem i Gospodarom, shvatio je smisao ovog života, shvatio je odakle je došao, kuda ide, koje stvari su mu važne i prioritet u životu. Uskladio je svoj život prema naredbama i zabranama Onoga koji najbolje poznaje ljude, Onoga koji najbolje zna šta je dobro za njih i šta ih može učiniti istinski sretnim i zadovoljnim u životu na ovom, ali i na budućem svijetu.

Zato su naši učenjaci, osvrćući se na raskošne živote nepravednih vladara, govorili: “Kada bi oni znali šta nosimo u svojim grudima (misleći time na islam i sreću i zadovoljstvo koje on daje čovjeku), oni bi poslali vojsku da nam to preotmu.” I zaista, vallahi, nema većeg blaga i dara od upute. Čovjek, musliman vjernik, treba da bude presretan kada pomisli da mu je Plemeniti Stvoritelj dao najljepši dar koji je mogao dobiti na dunjaluku i da kod Allaha ima odabranije mjesto od mnoštva drugih ljudi koji dunjalukom hodaju u zabludi.

Jer, kada umre onaj koji iz svoje oholosti nije htio da vjeruje i da se pokori Uzvišenom Allahu, tada gubi sve ovozemaljske blagodati koje uživaju i vjernici i nevjernici, s tim da nevjernik više nikada neće osjetiti niti okusiti ni hrane, ni vode niti bilo koje drugo dobro, nego ga čeka samo patnja. Kaže Uzvišeni Allah u Kur’anu: “Kada bi sve ono što je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i još toliko, i kada bi se htjeli otkupiti od patnje na onome svijetu, ne bi im se primilo. Njih čeka muka nesnosna.” (El-Maida, 36)

U sličnom kontekstu prenosi se hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se kaže: “Uzvišeni Allah reći će onome ko dobije najblažu kaznu u Džehennemu: ‘Da posjeduješ sav dunjaluk i ono sve što je na njemu, da li bi to sve dao da se otkupiš od Vatre?’ Reći će: ‘Dao bih!’ Allah Uzvišeni tada će reći: ‘Ja sam od tebe tražio manje od ovoga još dok si bio u Ademovoj kičmi. Tražio sam od tebe da Mi ne pripisuješ sudruga, a da te Ja ne uvedem u Vatru. Međutim, ti si to odbio i učinio si širk (bio si Mi neposlušan).’” (Muslim)

A vjernik, pored smiraja, sreće i neiscrpne snage koju dobija od svoje vjere na ovom svijetu, poslije smrti će biti obradovan divnim vijestima od meleka, izaslanika Plemenitog Allaha, i vječnim uživanjima u džennetima zadovoljstva.