Savremena pitanja vezana za post

Post neće biti pokvaren upotrebom:

● Kapi za oko, uho ili nos te uzimanjem tableta koje se stavljaju ispod jezika ukoliko postač bude izbjegavao gutanje onoga što dođe do grla.

● Materija koje se unose u tijelo putem kože, poput kreme i masti, kao što ni kupanje ne kvari post.

Piše: dr. Hakija Kanurić

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

Pred nama je mjesec Allahove milosti, mjesec posta, teravija, učenja Kur’ana i drugih odlika po kojima se mubarek ramazan razlikuje od ostalih mjeseci. Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, radovao je ashabe dolaskom ramazana, govoreći: “Došao vam je mjesec ramazan, mubarek mjesec, Allah vam je propisao da ga postite, u njemu se otvaraju nebeska vrata, a zatvaraju vrata Džehennema, u njemu se okivaju šejtani i u njemu je noć bolja od hiljadu mjeseci.” (Bilježi En-Nesai, br. 2106, osnova hadisa je kod Buharije, br. 1897 i Muslima, br. 1079.)

Sehl ibn Sa’d, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista u Džennetu ima kapija koja se zove Er-Rejjan, kroz nju će na Sudnjem danu ulaziti postači i niko drugi s njima neće ulaziti kroz tu kapiju. Bit će upitano: ‘Gdje su postači?’ Pa će ulaziti, a kada uđe posljednji od njih, zatvorit će se, pa niko poslije njih neće ući kroz tu kapiju.” (Buharija, br. 1896 i Muslim, br. 1152)

Ovo su samo neke od brojnih predaja koje nam otkrivaju fadilete i vrline mjeseca ramazana, mjeseca u kojem vjernik obnavlja i jača svoj iman i svoju vezu s Gospodarom svjetova. Post je, poput ostalih ibadeta, vjerom propisan i vjerom definiran, stoga je neophodno sve novine vezane za ovaj ibadet staviti na mizan vjerskih izvora kako bismo postupali ispravno, u skladu s vjerskim normama.

S obzirom da je moderni stil života otvorio mnoga pitanja na koja postač treba znati odgovor, ukazat ćemo ovom prilikom, uz Allahovu dozvolu, na najbitnija savremena pitanja oko kojih postoje nedoumice u smislu da li kvare i anuliraju post ili ne. Na samom početku neophodno je ukazati na kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Allah sažima osnove svega što kvari post: “Zato se sada sastajte sa ženama vašim u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio i jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, od tada postite do noći.“(Prijevod značenja El-Bekara, 187)

Jelo, piće i spolni odnos, kao što na to ukazuje ajet, kvare post i na tome je konsenzus islamskih učenjaka. Učenjaci su, također složni da hajz i nifas kvare post, a na to ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je, govoreći o ženama, rekao: “Je l’ tako da žena, kada je u hajzu, ne klanja i ne posti?” (Buharija, br. 304) To su stvari koje, po konsenzusu učenjaka, kvare post, a slijedi govor o savremenim pitanjima o kojima ne postoji izravan šerijatski tekst, nego učenjaci, koristeći analogiju i opća šerijatska pravila, otkrivaju njihov propis i šerijatski status.

Sprej za lakše disanje (inhalator)

Osobe oboljele od astme koriste sprej koji im olakšava disanje. Taj sprej sastavljen je od vode, kisika i ljekovitih sastojaka. Nakon dubokog udisaja sprej se ušprica u usta te sastav spreja u svom najvećem dijelu odlazi u disajne organe, prolazi kroz usta, grlo i dušnik i dolazi do pluća. Mali dio udahnutog spreja ostaje na stijeni grla i postoji mogućnost da jedan dio te skupljene tvari na grlu bude progutan i tako završi u želucu. Dakle, mali neznatni dio spreja ostaje na grlu i mali dio od tog dijela završi u želucu. Da li upotreba tog spreja kvari post ili ne? Učenjaci o tome imaju dva suprotna mišljenja.

Većina učenjaka stanovišta je da upotreba spreja za lakše disanje ne kvari post, a na to upućuje sljedeće:

Post je, u pravilu, ispravan i ne kažemo za nešto da je anuliralo post osim ako to pouzdano znamo. Upotrebom spreja za lakše disanje postoji mogućnost da dio ubrizgane tvari završi u želucu, ali pouzdano to ne možemo tvrditi. Stoga kažemo da je post ispravan sve dok se pouzdano ili prevladavajućim mišljenjem ne potvrdi da je dio te materije dospio u želudac. Prema tvrdnjama medicinara, mogućnost da mali dio te materije siđe u želudac postoji, ali je to samo mogućnost i ne mora se desiti.

Pored toga, ako mala količina te tvari i završi u želucu, neće pokvariti post, jer je to neznatna količina, koja se tolerira i prašta analogno dvjema stvarima:

Prva: Ispiranje usta i nosa. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisujući uzimanje abdesta, rekao je: “Pretjeruj prilikom ispiranja nosa, osim kada postiš.” (Ebu Davud, br. 142, Tirmizi, br. 788 i drugi, hadis je sahih) Dakle, postaču je dozvoljeno ispirati usta i nos, ali je zabranjeno da u tome pretjeruje iz bojazni da se ne napije, a vlažnost koja nakon pranja ostane u ustima ne kvari post. Kada postač ispere usta vodom, u njegovu utrobu dospije veća količina vlage nego kada upotrijebi sprej.

Količina vlage nastala upotrebom spreja, ako dospije do želuca, izuzetno je mala jer sprej zapremine 10 ml dovoljan je za dvije stotine ušpricaja, što znači da se kroz dvadeset ušpricaja potroši svega jedan ml spreja. Dodamo li tome činjenicu da najveći dio spreja odlazi u disajne organe, a na grlu se zaustavi samo mali dio, možemo pouzdano znati da je količina vlage koja može doći do želuca upotrebom spreja neusporedivo manja od količine koja može doći do želuca ispiranjem usta.

Medicinari tvrde da, ako bi čovjek ispirao usta tekućinom koja se može pratiti rendgenskim zrakama, nakon kratkog vremena našao bi se trag te tekućine u želucu. Pored toga ispiranje usta ne kvari post. Analogno tome, upotreba spreja, koja uzrokuje daleko manju vlažnost u ustima, neće pokvariti post.

Druga: Upotreba misvaka. Amir ibn Rebia, radijallahu anhu, kaže: “Vidio sam Allahovog Poslanika nebrojeno puta kako koristi misvak za vrijeme posta.” (Buharija mualekan-bez seneda, predaja je slaba, a postaču je dozvoljeno koristiti misvak, po ispravnijem mišljenju učenjaka, zbog drugih argumenata koji na to ukazuju.)

Prilikom čišćenja zuba misvakom luče se određene tekućine, koje vlaže usta i mogu završiti u želucu. Pored toga upotreba misvaka ne kvari post i analogno tome post neće biti pokvaren upotrebom spreja za lakše disanje, koji uzrokuje manju vlažnost u ustima od misvaka.

Učenjaci koji su stanovišta da sprej za lakše disanje kvari post, svoje mišljenje baziraju na tome da upotrebom spreja dio vlage dođe do želuca, a ulazak tekućine u želudac kvari post, jer je to vid pića koje je postom zabranjeno. Pobornici prvog mišljenja odgovaraju na ovaj dokaz time da dolazak vlage u želudac nije kategorički siguran, a ako pretpostavimo da zaista dođe, to je izuzetno mala količina koja se prašta i tolerira, analogno vlazi koja dospijeva u želudac prilikom ispiranja usta i upotrebom misvaka.

Prema tome, upotreba spreja za lakše disanje ne kvari post, međutim, pohvalno je izaći iz kruga razilaženja uzimanjem obuhvatnijeg mišljenja, pa ako bolesnik nije u potrebi, neće koristiti sprej, a ako je u potrebi, koristit će ga i post mu je, inšallah, ispravan.

Ako bolesnik uzima inhalaciju upotrebom posebnog aparata, koji pomoću kisika pretvara tekućinu pomiješanu s lijekovima u paru, koju bolesnik udiše putem posebne maske ili cjevčice, u tom slučaju dolazak kapljica tekućine u želudac je gotovo siguran i bolesnik to ne može spriječiti. Ako bolesnik koristi ovakvu inhalaciju za vrijeme posta, prekinut će post i taj dan kasnije napostiti. (El-Munedžid, Fetava islam sualun ve dževab, br. 78459)

Tablete koje se stavljaju pod jezik

Medicinari su ustanovili da je područje ispod jezika mjesto sa kojeg tijelo najbrže upija i apsorbira lijek, zbog toga su lijekovi koji treba da što brže djeluju, poput sredstava protiv srčanog udara, pripremljeni da se u organizam unose topljenjem ispod jezika. Na takav način za vrlo kratko vrijeme tijelo upije ljekovitu tvar i ona putem krvi dolazi do srca. Islamski pravni kolegij sa sjedištem u Džidi na svom desetom sastanku donio je zaključak da ovakve tablete, ukoliko se ne proguta lučevina koja nastane nakon što se tableta otopi, neće pokvariti post.

Razgrađena tableta ulazi u tijelo putem posebnih kanala ispod jezika i odlazi u krv. Tako unesena tvar nije hrana ili piće, niti je u značenju hrane i pića, jer ne dolazi u želudac, niti tijelu daje snagu i svježinu poput hrane. Stoga, topljenje tablete ispod jezika neće pokvariti post uz uvjet da se preostala otopina izbaci iz usta, a ako se proguta, post je pokvaren i bolesnik će taj dan napostiti.

Endoskopski pregled gornjeg dijela sistema za varenje

Optički pregled unutrašnjosti jednjaka, želuca i dvanaestopalačnog crijeva vrši se upotrebom gastroskopa, tj. aparata koji se sastoji od uske gumene cijevi s optikom na vrhu, koja se uvodi kroz usta u želudac. Da li ovakav pregled kvari post ili ne? Klasični učenjaci islamskog prava razmatrali su pitanje s kojim se ova mesela može identificirati.

Naime, raspravljali su da li je postaču pokvaren post ako bi progutao nešto što nije hrana i što se neće rastvoriti u želucu, poput kamenčića, dugmeta ili kovanice. Većina učenjaka je stanovišta da namjernim gutanjem bilo čega, svejedno bilo hranjivo ili ne, post biva pokvaren, jer se to tretira jelom, a jelo kvari post. Ovog su stava hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski mezhebi, s tim što hanefije naglašavaju da će post biti pokvaren samo ako progutani predmet potpuno uđe u želudac, a ako bi jedan kraj ostao napolju ili ako bi bio vezan za konac i sl., post ne bi bio pokvaren. (Hašijetu ibnil-Abidin, 2/397)

Postoji i drugo mišljenje po ovom pitanju, tj. da gutanje sličnih predmeta ne kvari post. Ovo mišljenje zastupa jedan dio malikija, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje. Dokaz ovog mišljenja jeste da se gutanje nehranjivih predmeta, poput kamenčića, ne tretira jelom ili pićem, niti tijelo od toga ima korist. U hadisi-kudsijju Uzvišeni Allah kaže o postaču: “Ostavlja svoje potrebe i svoju hranu radi Mene.” (Muslim, br. 1151) Hadis ukazuje da će post biti pokvaren konzumiranjem hrane, a slični predmeti nisu hrana.

Ovo mišljenje je odabrano, jer gutanje predmeta koji nisu hranjivi i ne rastvaraju se u želucu nije u značenju hrane i pića i ne jača tijelo, a Allah najbolje zna.

Primjenom ove mesele na endoskopski pregled, zaključujemo da po hanefijskom mezhebu unošenje gastroskopa u usta, a zatim želudac, neće pokvariti post, jer jedan njegov dio ostaje vani. Isto tako, post neće biti pokvaren prema odabranom mišljenju da gutanje nehranjivih predmeta ne kvari post.

Međutim, praktično možemo napraviti razliku između dva stanja:

Prvo: Da ljekar pri endoskopskom pregledu putem gastroskopa unese hranjive ili razgradive tvari u organizam, bilo da premaže crijevo masnom tvari radi lakšeg klizanja, ili da putem cjevčice ubrizga tekućinu koja čisti optičku glavu radi lakšeg slikanja. U tom slučaju ovakav pregled će pokvariti post, jer te tvari ulaze u želudac i tijelo ih razgrađuje.

Drugo:  Da se prilikom preglede ne unesu hranjive i razgradive tvari u grlo i želudac. U ovom slučaju unošenje gastroskopa neće pokvariti post. Prema hanefijskom mezhebu, to neće pokvariti post, jer dio unesenog predmeta ostaje van želuca, a po mišljenju koje smo preferirali, to neće pokvariti post, jer nije hrana, ne razgrađuje se, ne koristi tijelu i ne negira mudrost i smisao posta.

Kapi za nos

Nosni otvor spojen je sa grlom i moguće je da putem nosa tekućina dospije do želuca, zato je potrebno pojasniti da li stavljanje kapi u nos kvari post ili ne. Većina savremenih učenjaka je stanovišta da stavljanje kapi u nos kvari post, jer tekućina koja se stavi u nos prolazi do grla i zatim do želuca. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pretjeruj prilikom ispiranja nosa osim kada postiš“, a stavljanjem kapi, tekućina prodire u nos dublje nego prilikom ispiranja nosa, i to je poput pretjerivanja u ispiranju, naročito ako se ukapa veća količina kapi.

Drugo mišljenje, koje je podržala skupina savremenih učenjaka, jeste da stavljanje kapi u nos ne kvari post, jer najveći dio kapi odlazi u disajni sistem i nosne džepove, a količina koja stigne do grla i eventualno do želuca je vrlo mala i tolerira se, analogno maloj količini tekućine koja stigne do želuca ispiranjem usta. Ovo mišljenje odabrao je Islamski pravni kolegij uz uvjet da postač ne proguta tekućinu koja dođe do grla nakon stavljanja kapi, a ako je proguta, post mu je pokvaren.

Kapi za uho

Uho nije povezano sa grlom i tekućina koja se stavi u njega ne dopire do grla, osim u slučaju da ušne opne budu oštećene i probijene. Prema tome, stavljanje kapi u uho ne kvari post, jer to nije vid hrane ili pića i ne dopire do grla i želuca. Ako su pak ušne opne oštećene i probijene, onda postoji mogućnost da kapi dođu do grla, međutim, tekućina koja bi eventualno prolaskom kroz ušne opne dospjela do grla je vrlo mala i neznata tako da se ona tolerira i neće pokvariti post.

Kapi za oči

Oko je putem nosa spojeno sa grlom i stavljanjem kapi u oko postoji mogućnost da dođu do grla. Da li time postač kvari post ili ne, savremeni učenjaci imaju različite poglede. Dio učenjaka mišljenja je da će stavljanje kapi u oči pokvariti post, međutim većina učenjaka je stanovišta da to neće pokvariti post, jer tekućina koja bi eventualno stigla do grla je vrlo neznatna i nije veća od tekućine koja ostaje na grlu prilikom ispiranja usta.

Među stručnjacima medicine postoji mišljenje da je nemoguće da kapi stavljene u oči dođu do grla, a osjećaj gorčine koji čovjek osjeti u grlu nije posljedica dolaska kapi, nego je to reakcija centra za okus nakon što je tijelo upilo stavljene kapi.

Injekcije

Hranjive injekcije ili infuzije putem kojih se u krv unose hranjive tvari kvare post. Iako infuzija nije poput klasične hrane i pića u načinu unošenja u organizam, ona je poput hrane i pića u svom efektu, jer tijelo uzimanjem infuzije osjeća sitost i dobiva snagu i svježinu. Ponekad se bolesnik danima hrani samo infuzijom bez druge dodatne hrane, što jasno pokazuje da je infuzija poput hrane i pića.

Što se tiče injekcija putem kojih se unosi ljekovita tekućina pod kožu, u mišić ili u venu, one ne kvare post, jer nisu hrana ili piće, ne dolaze do želuca i nisu u značenju hrane i pića poput prethodnih. To znači da postač neće pokvariti post primanjem injekcije inzulina, antibiotika i sličnih lijekova.

Dijaliza

Dijaliza je proces koji se koristi da se zamijeni funkcija bubrega kod njihovog zatajenja. Najčešća u primjeni je tzv. hemodijaliza kojom se vrši filtriranje krvi bolesnika sa zakazanim bubrezima tako da se krv pumpa i provodi kroz poseban uređaj u kojem se odstranjuju otpadni produkti, kao što su kalijum i urea, a odstranjuje se i voda iz krvi. Pri tome se u krv dodaju određene tvari s ciljem jačanja krvi i organizma.

Zbog dodatka tih tvari skupina modernih učenjaka mišljenja je da dijaliza kvari post, jer se putem dijalize, pored čišćenja, u krv unose hranjive tvari. S druge strane dijaliza se može usporediti s vađenjem krvi putem hidžame koja kvari post ako slabi postača. Enes ibn Malik, radijallahu anhu, upitan je da li su ashabi prezirali hidžamu prilikom posta, pa je odgovorio: “Ne, osim zbog slabosti!” (Buharija, br. 1940) Zbog toga mnogi učenjaci smatraju da izlazak krvi hidžamom kvari post jer slabi postača, a dijaliza je isto tako naporna i iscrpljiva za organizam.

Prema tome, ako postač dijalizira krv, prekinut će post, a propuštene dane će kasnije napostiti. Ako nije u mogućnosti i nema izgleda da će kasnije moći napostiti propušteni post, za svaki dan propuštenog posta nahranit će po jednog siromaha.
__________________________________________

Islamski pravni kolegij sa sjedištem u Džidi na svojoj desetoj sjednici razmatrao je savremena pitanja vezana za post. Kolegij je izašao sa zaključkom (br. 93/1/10) koji rezimira većinu prethodnog govora, a u njemu se navodi da post neće biti pokvaren upotrebom:

●  Kapi za oko, uho ili nos te uzimanjem tableta koje se stavljaju ispod jezika ukoliko postač bude izbjegavao gutanje onoga što dođe do grla.

●  Materija koje se unose u tijelo putem kože, poput kreme i masti, kao što ni kupanje ne kvari post.

●  Medicinskog pribora koji se unosi u tijelo radi pregleda, osim ako se unose u želudac pa se pri tom unese tečnost.

●  Injekcija koje se daju u kožu, mišiće ili vene ukoliko nisu hranjive, poput infuzije.

●  Uspavljujućih gasova, ukoliko se bolesniku ne daju hranjive tvari.

●  Dozvoljeno je popravljanje, vađenje ili čišćenje zuba ukoliko postač bude izbjegavao gutanje onoga što dođe do grla.
Svemogući Allah najbolje zna. Njega molimo da nam podari iskrenost, da nas pouči vjerskim propisima i olakša postupanje po njima.

Islamski časopis El-Asr, broj 49