Sedmina, četeresnica i godišnjica na vagi Islama

U svim društvima posebna se pažnja poklanja odnosu prema umrlima, što često, pod pritiskom emocija i žaljenja za umrlim, dovede i do prakticiranja neutemeljenih i pogrešnih običaja. Kada čovjek umre, tada se njegova porodica trudi da učini što više djela koja će umrlom, kako smatraju, koristiti u zagrobnom životu i na ahiretu, ali, nažalost, u svojim nastojanjima često pretjeraju. U našem društvu, porodica umrlog prakticira da sedam, četrdeset i godinu dana nakon ukopa, u kući ili u džamiji organizira okupljanje na kojem prisutni uče Kur’an i upućuju dove za umrloga, što je praksa koja nije zabilježena u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, umrla voljena supruga Hatidža, on nikada nije organizirao sedminu, četeresnicu ili godišnjicu nakon njene smrti. Za Poslanikovog života umrli su i mnogi ashabi i on tim povodom nikada nije upriličio ni sedminu ni četeresnicu ni godišnjicu.

Onome ko istinski traga za istinom dovoljna je ova činjenica da shvati da su navedena okupljanja novotarija u vjeri, a svi znamo da su novotarije strogo zabranjene, da vode u zabludu i da neće biti primljene kod Allaha, jer tako nas je podučio onaj koji ne govori po hiru svome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako nije zabilježeno ni da su to prakticirali muslimani u prvim stoljećima islama, generacije za koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su najbolje generacije muslimana. Shodno tome, ako oni nisu nešto prakticirali, onda to i mi ne trebamo činiti. Djela savremenih islamskih učenjaka prepuna su fetvi u kojima su učenjaci osudili ove postupke i proglasili ih novotarijom.

Onima koji žele da urade nešto što će koristiti njihovom umrlom preporučujem da urade nešto od sljedećeg:

1. Dati sadaku u ime umrlog, što je, prema konsenzusu učenjaka, dozvoljen postupak, čija je validnost potvrđena u vjerodostojnim hadisima.

2. Lično uputiti iskrenu dovu za svog umrlog, u kojoj će moliti Allaha da mu oprosti grijehe i da ga uvede u Džennet. Vjerodostojni hadisi potvrđuju validnost ovog postupka.

3. Proučiti nešto od Kur’ana i nagradu za to djelo pokloniti svom umrlom, što je, prema mišljenju velikog broja učenjaka, validan postupak koji će koristiti umrlom.

Razlika između utemeljenih postupaka koji koriste umrlom i organiziranja sedmine, četeresnice i godišnjice ogleda se u sljedećem:

1. Navedeni utemeljeni postupci: sadaka, dova, pa i učenje Kur’ana sa namjerom da se nagrada za to djelo pokloni umrlom, nisu ograničeni na vremenski period i mogu se činiti uvijek. S druge strane, sedmina, četeresnica i godišnjica ograničeni su na određene dane i to je jedan od razloga što su proglašeni novotarijom.

2. Kada porodica za svog umrlog uči dove i Kur’an, to predstavlja ibadet i za taj postupak ne uzimaju nikakvu protunaknadu, za razliku od organiziranja sedmine, četeresnice i godišnjice, koje se naplaćuje, što je zabranjeno po konsenzusu učenjaka, pa od toga nema koristi ni onaj ko je platio ni onaj na čije se ime uplatilo.

3. Sadaka, dova i učenje Kur’ana čine se pojedinačno i bez okupljanja ljudi radi toga, za razliku od sedmine, četeresnice i godišnjice, na kojima se okupljaju ljudi.

Onima koji učestvuju u organiziranju sedmina, četeresnica i godišnjica, i prihvataju poziv neukog naroda da to urade, iskreno savjetujem da se boje Allaha i da od ljudi ne uzimaju imetak na bespravan način, pošto nema nikakve sumnje da je to novotarija, da to nije činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i da je imetak koji se uzme tom prilikom čisti haram. Oni su obavezni da ljudima pojasne da je to novotarija i da onima koji dobronamjerno žele da urade nešto za svog umrlog pojasne šerijatske alternative, a ne da zloupotrebljavaju njihovo neznanje.

Priredio: mr. Pezić Elvedin
www.minber.ba