Šejtan me uvlačio u grijeh

Rođena sam u muslimanskoj porodici. Otkako sam bila mala djevojčica, voljela sam islam, ako mogu tako da se izrazim. Voljela sam kada stavim mahramu, obučem propisnu odjeću i odem u džamiju. Voljela sam da idem u mekteb, da za ramazan idem u džamiju, da postim… Iako sam voljela svoju vjeru, tokom svog odrastanja nisam se potpuno posvetila vjeri. Dosta stvari nisam praktikovala, počevši od namaza. Klanjala sam, ali ne redovno. Jedan period klanjam, drugi period ne i tako je to “šaralo”.

Mogu reći da sam “praktikovala” vjeru, ali površinski. Nikada nisam ušla duboko u vjeru i nisam imala neku jaku i posebnu ljubav prema vjeri, nisam bila toliko posvećena tome.

Prije dvije godine dogodilo se nešto što mi je preokrenulo cijeli život. Sve je zapravo krenulo od lošeg društva i zapostavljanja vjere. Naime, osobe iz mog društva slabo su praktikovale vjeru. Djevojkama, mojim prijateljicama, bili su bitni momci, izlasci, internet, bilo im je bitno da obuku što užu odjeću kako bi svi gledali u njih. Nikome od njih nije bila bitna vjera. Da, ja sam bila dio takvog društva. Ja nisam bila takva sve dok nisam počela više vremena provoditi sa tim društvom. Malo-pomalo, šejtan me uvlačio u grijeh. Tada sam vjeru skroz zanemarila. Krenula sam prema bludu, ali, hvala Allahu, takav grijeh nisam učinila.

Preko društvenih mreža dopisivala sam se sa raznim momcima, oblačila sam usku i kratku odjeću, skroz sam zapostavila vjeru i čak sam došla do toga da sam trebala uživo da se sastanem sa jednim momkom. Bilo je raznih stvari, ali da ne dužim. Spletom okolnosti, moja majka sve je saznala tako što su do nje došle moje poruke sa drugim momcima. Jedan dan zvala me je da sjednem pokraj nje, a ja sam već naslutila o čemu se radi. Moja majka je plakala i pitala me zašto sam to uradila. Zašto sam krenula prema bludu. Nije mogla da shvati kako sam takva postala i zašto jer me nisu tako odgojili. Nije me udarila, niti je ton povisila. Pokušala je da me odvrati od tog grijeha vjerom (pričala mi je o kazni za taj grijeh, govorila mi je šta u Kur’anu piše o tome i slično). Kaže da je jedino tako mogla da me odvrati od činjenja grijeha. Odmah me je poslala da uzmem abdest, da klanjam i da se pokajem Allahu. Tada, u glavi mi je bilo pitanje zašto je morala to sve da vidi i sazna.

Plašila sam se da ne kaže mom ocu jer sam ga se mnogo plašila. Nije on bio loš, ljut ili takvo nešto (zapravo on je najbolji otac na svijetu i hvala Allahu što imam takve roditelje), jednostavno sam se bojala šta bi mi on uradio kada bi sve saznao. I dalje nisam bila svjesna šta sam ja uradila, nisam bila svjesna da sam “ruku pod ruku” sa šejtanom hodala. Ubrzo nakon toga, pobrisala sam sve društvene mreže, telefon nisam koristila, skroz sam prestala da se družim sa lošim društvom…
_____________

Moj otac također je saznao za sve. Sjela sam kraj njega, pognute glave sa suzama u očima. Postavljao mi je razna pitanja, a ja sam jedva imala snage da mu odgovorim. Moj babo nije mogao suze da zadrži, nije vjerovao kakva je osoba postala njegova kćerka, a ja sam  tog dana u zemlju propadala od srama. Moje roditelje natjerala sam da plaču pored mene! Od stida više nisam mogla ni da ih pogledam.

Nakon svega toga, polahko sam počela da se vraćam vjeri. Krenula sam na časove arapskog pisma i kiraeta. Počela sam na YouTubeu da slušam razna predavanja na temu vjere (Elvedin Pezić, Husejn Čajlaković, Safet Kuduzović…), počela sam da oblačim širu odjeću, da se družim sa finim, odgojenim djevojkama. Malo-pomalo, potpuno sam se okrenula vjeri i trudila sam se da što više stvari praktikujem. Nakon nekog vremena, u meni se počela javljati želja za hidžabom. Osjetila sam ljepotu vjere i čistog, mirnog islamskog života. Sve što me u životu zadesi, gledam kroz vjeru. A sa roditeljima sam ostvarila bolje odnose nego ikada prije, postali su mi  najbolji prijatelji.

Od dana kada sam “progledala”, kada sam se vratila vjeri, nije prošao ni jedan dan a da se nisam prisjetila svog grijeha i da se nisam pokajala. Jedan vremenski period non-stop sam plakala zbog svega što sam uradila i što mi se desilo.  Prošao je dug vremenski period, ali i danas me duša i srce bole. “Zbog kratkog uživanja i strasti, može vas cijeli život duša boljeti.”

Zato, nemojte dozvoliti da zbog dunjaluka i prolaznog života ovdje, riskirate svoj ahiret i svoj vječni život tamo. Posvetite se vjeri i trudite se sa Allah bude zadovoljan vama jer niko od nas ne zna kada će nam kucnuti smrtni čas.

Ja sam zahvalna Allahu, dž. š., što je odabrao baš mene i što me je uputio na pravi put. Ne mogu da vam opišem svoju sreću.

Molim Allaha da vas sačuva od grijeha i da vas nagradi Džennetom!

Sestra N. M.