Šejtanove spletke (1. dio)

Uzvišeni Allah na više mjesta u kur’anu spominje šejtanovo neprijateljstvo prema čovjeku pa kaže:

ولا تتبعوا خطوات الشيطان إنه لكم عدو مبين
i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni!“

إن الشيطان لكم عدو فاتخذوه عدوا
Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte“

Da bi čovjek uspješno postavio svoju odbranu mora nastojati da sakupi što više podataka o svom neprijatelju.Poredivši to sa današnjom vojnom doktrinom o odbrani ,odbrana bi podrazumjevala defanzivnu taktiku kako bi se odbranili od neprijateljskog ofanzivnog napada.Preneseno na današnje stanje to bi značilo sakupiti što više informacija o neprijatelju,kojim snagama razpolaže,sredstvima ,vatrenom moći ,taktikom i tehnikom kako bi se uspješno odbio njegov napad.

Uzvišeni Allah je rekao šejtanu:

واستفزز من استطعت منهم بصوتك وأجلب عليهم بخيلك ورجلك
„I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju… (El-Isra, 64) alaudirajuci na tadasnje osnovne vojne rodove i upoređujući to sa bitkom.Zbog toga je na nama da saznamo što više o spletkama kojima šejtan obmanjuje čovjeka kako bi mu se uspjeli oduprijeti i postaviti svoju odbranu jer je Allahov neprijatelj Šejtan kazao:

قال فبما أغويتني لأقعدن لهم صراطك المستقيم
ثم لآتينهم من بين أيديهم ومن خلفهم وعن أيمانهم وعن شمآئلهم ولا تجد أكثرهم شاكرين

“E zato sto si odredio, pa sam u zabludu pao, kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti’ (El-E’raf, 16-17).

Ibn Abbas kaže da se riječima: “… Tvoj Pravi put” želi kazati: “Tvoja ispravna vjera.” Ibn Mesud smatra da se radi o Allahovoj knjizi dok Džabir kaže “To je islam”, a Mudžahid: “To je istina.”

Sva navedena objašnjenja znače jedno, a to je da se radi o putu koji vodi Uzvišenom Allahu. U hadisu koji prenosi Sebra ibn el-Fakih,se kaže : “Šejtan na svakom putu čeka čovjeka u zasjedi.” Na svakom putu koji vodi dobru čeka šejtan i presreće one koji njime hode.

Šejtan je kazao “… pa ću im prilaziti sprijeda.” Ibn Abbas, pojašnjava da rečeno znači: “prilazit ću im kroz ovaj svijet” ili “Dovodit ću ih u sumnju da će biti proživljeni na budućem svijetu”,.
Što se tiče riječi “… i straga” Ibn Abbas to tumači ovako: “Budit ću im želju za ovim svijetom”, dok El-Hasan drži da spomenuto znači: “Prilazit ću im iz onoga što čini življenje na ovom svijetu, prikazivat ću im to lijepim i podstrekivat ću ih da za tim žude.”

Ibn Abbas smatra kako riječi “… i zdesna” znače: “Budit ću im sumnje u vjerovanje”, El-Hasan daje sljedeće tumačenje: “Prilazit ću im odande odakle dolaze njihova dobra djela tako što ću ih stalno odvraćati da ih ne čine.”

A riječi: “Prilazit ću im i slijeva” znače da će šejtan naređivati ljudima da čine loša djela, podstrekivati ih na njih, prikazivati im ih lijepima i pomagati im da ih čine.

“Šejtan nije rekao da će prilaziti ljudima odozgo jer je”, tumači Ibn Abbas, “znao da je Allah iznad njih.”

Katada je kazao sljedeće: “Šejtan ti, čovječe, prilazi sa svake strane, ali ne odozgo jer nije u stanju ispriječiti se između tebe i Allahove milosti.”

Ebu Ishak i Zamahšeri, kažu: “U ovom slučaju spomenute su strane da bi se postiglo krajnje pojačanje značenja; tako bi se moglo reći da je značenje: sigurno ću im prilaziti sa svih strana. Suština je, a Allah najbolje zna: sa svake ću ih strane navoditi na zabludu. Prilazit ću im sigurno s četiri strane s kojih većinom prilazi neprijatelj.

Ibnul qajjim je rekao: četiri su pravca kuda ide čovjek, ne više. Nekad on ide desno, nekad lijevo, nekad naprijed, a nekad se vraća nazad. Gdje god krene, naiđe na šejtana, koji ga čeka u zasjedi. Ako se nađe na putu pokornosti, šejtan će ga odvraćati, zasretati ga, praviti mu poteškoće i usporavati ga. Ako se nađe na putu koji vodi u grijeh, šejtan će ga podstrekivati, biti mu na usluzi, pomagati mu i buditi mu želju. Kada bi, kojim slučajem, čovjek krenuo i dolje, Šejtan bi mu došao i sa te strane.

Sljedeći kur’anski ajet potvrđuje ispravnost mišljenja prethodnika:
“Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono što će uraditi’ (Fussilet, 25).

El-Kelbi pojašnjava da ovaj ajet znači: učinili smo da su stalno uz njih šejtani kao drugovi. A Mukatil kaže: “Šejtane smo im kao drugove prikladnim učinili.”
Dakle, ti loši drugovi su im lijepim prikazivali dunjaluk, dok ga oni nisu zavoljeli više od svega, i navodili su ih da ahiret smatraju lažnim te ga zapostave.Kelbi je kazao i sljedeće tumačenje: “Lijepim su im prikazivali drugi svijet na način da ne postoje ni Džennet ni Džehennem ni proživljenje, a ovaj su im svijet predstavljali tako što su im lijepim prikazivali stranputicu kojom idu.”

Uzvišeni je Allah kazao:

“Oni mimo Allaha obožavaju ženske kumire , a ne obožavaju drugog do šejtana prkosnika, prokleo ga Allah! A on je rekao: ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti, pa će stvorenja Allahova mijenjati! A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana” (En-Nisa, 117-120).

Šejtan je kazao: “… zavodit ću ih sigurno”, a to znači da će ih skretati s puta istine. Ibn Abbas je protumačio kako riječi: “I primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama” podrazumijevaju odvraćanje od tevbe i njeno odgađanje.

Ez-Zedždžadž pak kaže da to znači: “Zavodit ću ih tako što ću ih zavaravati da će i pored toga što su na krivom putu postići na ahiretu ono što žele.”

Šejtan je također rekao: “Sigurno ću im zapovijediti, pa će stoci uši rezati.” Rezanje ušiju, u ovom slučaju odnosi se na devu ili ovcu kojima se ako prilikom petog ili desetog porođaja dobiju žensko mladunče, razreze uho i od tada je njeno meso zabranjeno ženama, kako to tumače svi mufessiri. Odatle većina učenjaka drži pokuđenim da se djeci probijaju uši radi stavljanja minđuša, mada neki učenjaci smatraju to dopuštenim kada je u pitanju žensko dijete, zbog potrebe da se ono ukrasi nakitom, pri čemu se kao na argument pozivaju na hadis koji prenosi Ummu Zerr.

“I sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati.”

Ibn Abbas protumačio je da kazano znači da šejtan želi mijenjati Allahovu vjeru. Istog su mišljenja i Ibrahim, Mudžahid, El-Hasan, Ed-Dahhak, Katada, Seid bin el-Musejjeb, Seid bin Džubejr i Sud-di.

Smisao navedenog jeste u tome što je Allah Uzvišeni Svoje robove stvorio u zdravoj prirodi, a ona se ogleda u pripadnosti islamu, upravo onako kako Uzvišeni kaže:

“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna!” (Er-Rum, 30-31).

U tom je smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:

“Svako se rađa u ispravnoj vjeri, a onda ga njegovi roditelji učine Židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, isto kao što se i stoka zdrava rađa, možete li među njom primijetiti da ima osakaćene, prije nego što je sami takvom učinite.”

Kada je Resuluilah, s.a.v.s., ovo kazao, Ebu Hurejra je proučio kur’anske riječi: “… vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio” (Er-Rum, 30).

Resulullah, s.a.v.s., povezao je dvije stvari: mijenjanje ispravne prirode (fitra) požidovljenjem ili pokrštavanjem s promjenom na stvorenjima do koje dolazi osakaćenjem. To su one dvije stvari za koje je Iblis kazao da će ih ljudi po njegovu nagovoru neizostavno izmijeniti. Ispravnu prirodu on mijenja nevjerstvom. To je mijenjanje stvaranja kojim su ljudi stvoreni, a tjelesnu formu mijenja putem osakaćenja i rezanja uha. Umjesto ispravne prirode on uvodi mnogoboštvo, a umjesto skladnog stvaranja on uvodi rezanje i odsijecanje ušiju. Ovo je, ustvari, mijenjanje skladno stvorene duše i mijenjanje skladno stvorenog tijela.

U ajetu dalje stoji: “On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama.” Šejtanovo se obećanje ogleda u nečemu što je čovjeku milo kao naprimjer: “Dugo ćeš živjeti”; “Na ovom ćeš svijetu postići ono što ti predstavlja zadovoljstvo”; “Nadmašit ćeš svoje prijatelje”; “Nadvladat ćeš neprijatelje”; “Ovaj će svijet pripadati tebi kako je pripadao i drugima.”

Šejtan čovjeku produžava nadu, obećava mu sve najbolje, čak i onda kada je zagazio u širk i grijehe te mu daje raznovrsne lažne nade. Razlika između obećanja i nada koje šejtan pruža ljudima jeste u tome što kada im obećava, onda im nudi nešto lažno, a kada im daje nadu, onda im nudi nešto što je neostvarivo.
Uzvišeni kaže: “On im obećava i primamljuje ih lažnim na-dama, a ono što im Šejtan obeća samo je obmana.”

U ovom su smislu i sljedeće kur’anske riječi:

“Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu svoju” (El-Bekara, 268).

U ajetu stoji: “Šejtan vas plaši neimaštinom”, tj. plaši vas govoreći: “Ako budete dijelili vaš imetak, osiromašit ćete.” Potom je kazano: “… i navraća vas da budete škrti.” U tekstu ajeta upotrijebljena je riječ fahša (ružno, razvratno), koja na ovom mjestu ima specifično značenje škrtosti. Prenosi se da su Mukatil i El-Kelbi kazali: “Svaki put kad je u Kur’anu upotrijebljena riječ fahša ona označava blud, razvrat, jedino na ovom mjestu znači škrtost.

Uzvišeni je spomenuo šta šejtan obećava i šta naređuje: on naređuje ljudima da čine ono što je loše, a plaši ih činjenjem dobra. Ove su dvije stvari upravo ono što šejtan traži od čovjeka, jer kada zaplaši čovjeka činjenjem dobrih djela, čovjek odustane od njih, a kada mu naredi nešto što je ružno prikazujući mu ga lijepim, čovjek to učini.

Melek i šejtan smjenjuju se iznad srca poput smjene dana i noći; tako ima ljudi kod kojih je noć duža nego dan, a kod drugih je obratno. Kod nekih je opet cijelo vrijeme dan, a kod nekih noć.