Sihr i vračanje

S obzirom da se u posljednje vrijeme povećao broj vračeva koji tvrde da znaju liječiti i liječe ljude sihrom i vračanjem, zbog njihove rasprostranjenosti u svijetu i iskorištavanja naklonosti i neznanja ljudi, našao sam za shodno da ukažem na opasnost koja od te pojave prijeti islamu i muslimanima, zato što se obraćaju i vjeruju u nešto drugo, (osim) mimo Allaha (dž.š.). To se kosi odredbama Uzvišenog Allaha (dž.š.) i Njegovog poslanika, Muhammeda (s.a.v.s.).

Tražeći pomoć od Allaha (dž.š.) – liječenje je dozvoljeno, a musliman u slučaju bolesti treba otići ljekaru, kako bi ustanovio uzrok i vrstu bolesti, te da mu se propišu odgovarajući lijekovi, koji su dozvoljeni šeriatom, prema onome što poznaje medicinska nauka. Allah (dž.š.) je za svaku bolest dao i lijek. Istraživati uzrok bolesti i tražiti lijek, šeriatski je dozvoljeno i ne suprotstavlja se oslanjanju na Allaha (dž.š.).

Nije dozvoljeno bolesniku da ide vračevima koji smatraju da znaju gajb (skrivene stvari), da bi od njih doznao o svojoj bolesti; isto tako nije mu dozvoljeno da vjeruje u ono što govore, jer oni samo nagađaju o onome što ne znaju, ili prizivaju džine, tražeći pomoć od njih u onome što žele. Njihov posao je kufr (nevjerstvo) i jasna zabluda (dalalet), zato što tvrde da znaju tajne gajba (skrivenog). Muslim prenosi u svome sahihu da je Allahov (dž.š.) Poslanik (s.a.v.s.) rekao: “Ko ode vraču i upita ga o nečemu, neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.”

Prenosi Ebu Hurejre (r.a.) od Muhammeda (s.a.v.s.) da je rekao: “Ko ode vraču i povjeruje mu šta kaže, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu (a.s.).” (Znači, nevjernik je.) Ovaj hadis prenose autori četiri sunena i Hakim, i kažu da je vjerodostojan (saliih) hadis.

Prenosi se od Imrana bin Husajna (r.a.) da je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) rekao: “Nije od nas onaj koji proriče i kome se proriče, onaj ko gata i kome se gata, onaj ko pravi sihr i onaj za koga se pravi sihr (ko traži da se učini).” (Bilježi ga Bezzar sa dobrim senedom.)

U ovim hadisima se govori o zabrani odlaska vračevima i njima sličnim, obraćanja i vjerovanja njima – a za takav čin se prijeti kaznom.

Stoga je dužnost nadležnih organa i onih koji pozivaju na dobro i odvraćaju od zla (i drugih organa koji imaju vlast) da zabrane odlazak vračevima i gatarama i njima sličnim i da spriječe njihov rad i one koji njima odlaze. Ne treba zavaravati čovjeka to što ponekad kažu istinu; a niti brojnost onih koji im odlaze i onih koji pripisuju sebi znanje. Oni u stvari, nemaju duhovno znanje nego su neznalice.

Stoga se treba čuvati odlaska njima, jer je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) zabranio i odlazak i obraćanje (vračevima), kao i vjerovanje u njihovu moć i njihov govor, zato što to nosi veliko zlo i opasnost s velikim posljedicama, i zato što su svi vračevi lašci i razvratnici.

U ovim hadisima je dokaz da su gatara, vrač i sihirbaz (koji pravi sihr) nevjernici, jer pripisuju sebi znanje gajba (sakrivenog), što je kufr, jer oni svoje ciljeve postižu služeći se džinima i obožavajući ih mimo Allaha (dž.š.), a to je nevjerstvo i širk, pripisivanje druga Allahu (dz.š.), i onaj ko im vjeruje što govore i smatra da je to istina – isti je kao i oni. Onoga koji prihvati metode osobe koja se time bavi, Poslanik (s.a.v.s.) se odriče i ograđuje se od njega.

Nije dozvoljeno ni jednom muslimanu da se pokorava onome što vračevi tvrde da je lijek, izgovarajući i pišući znakove koji se ne razumiju, ili Ijevajući olovo i čineći slične stvari. To je vrsta vračanja i zavaravanja Ijudi, i ko bude zadovoljan time, pomogao ih je u njihovom kufru i neistini.

Isto tako, nije dozvoljeno nikome od muslimana da ide vračevima i njima sličnima i da ih pita koga će oženiti, i za ono sto će se desiti između muža i žene, kao i njihovih porodica; jer je to od skrivenih stvari, koje ne zna niko osim Allaha (dž.š.).

Sihr spada u zabranjene stvari koje vode u kufr, kao što kaže Allah (dž.š.) dvojici meleka: “A njih dvojica nisu nikoga učili da mu ne bi rekli; – Mi samo iskušavamo, a ti ne budi nevjernik!

I Ijudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što če im nauditi, i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada, neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali!” (Bekare, 102.)

Ovaj ajet nam stavlja na znanje da sihr spada u nevjerstvo, i da oni koji se time bave čine razdor između muškarca i žene. Također nam ovaj ajet ukazuje da sihr sam po sebi niti koristi niti šteti, nego djeluje po Allahovom (dž.s.) kaderu (određenju), jer je AIlali (dž.š.) taj koji je stvorio i dobro i zlo. Velika je šteta što se ovi lažovi koriste metodama mnogobožaca i time zavaravaju maloumne.

“Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo; On nam je dovoljan i divan je On Pomagač.”

Također nam ovaj ajet objašnjava da oni koji uče sihr, u stvari uče ono što šteti a ne što im koristi, te da oni od toga nemaju udjela kod Allaha (dž.š.). Ova prijetnja nam ukazuje na veliku njihovu propast i na dunjaluku i na Ahiretu, te da su oni prodali svoje duše za nešto bezvrijedno. Zato ih Allah (dž.š.) ukorava, rekavši: “A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali.”

Molimo Allaha (dž.š.) da nam da zdravlje i spas od zla svih onih koji se bave sihrom, vračanjem i proricanjem; i molimo Ga da sačuva muslimane od njihovog zla i da ili uputi kako da se čuvaju i budu oprezni, izvršavajući Allahove (dž.š.) propise, da bi svijet odahnuo od njihovih loših djela – a zaista je Allah Velikodušan i Plemenit!!!

Allah (dž.š.) je, iz Svoje milosti i dobrote prema Svojim robovima, propisao kako da se oni štite od sihra prije nego što se desi, kao i čime se liječiti nakon što bude učinjen. Ovdje ćemo pojasniti kako se zaštititi i izliječitl od sihra i to onako kako je šerijatom propisano.

Što se tiče prve vrste, a to jest, kako se zaštititi od sihra prije nego što bude učinjen, najvažnije i najkorisnije je zaštititi se korisnim učenjem, dovama i teavuzom (traženjem zaštite od Allaha, dž.š.), a to je liječenje ajetul-kursije nakon svakog farz-namaza, nakon selama i tespiha, te je treba proučiti prije spavanja, a to je najvrjedniji ajet u Kur’anu, koji glasi: “Allah je – nema boga, osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i Nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo. On je Svevišnji, Veličanstveni.”

Od toga je i učenje sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas: poslije svakog farz-namaza; i učenje ova tri poglavlja tri puta izjutra, poslije sabaha i navečer, poslije akšama; te učenje dva ajeta koji se nalaze na kraju poglavija El-Bekare, iza akšama. Ta dva ajeta glase: “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove; – Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih! I oni govore: – Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti!

Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo, ili što nehotice učinimo!. Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (Bekare, 285.-286.)

Prenosi se u sahih-hadisu od Allahovog (dž.š.) Poslanika (s.a.v.s.) da je rekao: “Ko prouči Ajetul-Kursijju u noći, čuva ga čuvar od Allaha (dž.š.) (poslan) i ne prilazi mu šejtan dok ne osvane!” Isto tako je rekao Allahov Poslanik (s.a.v.s.) u sahih-hadisu: “Ko prouči dva ajeta sa kraja sure Bekare u noći, biće mu zaštita.” To znači: Allah (dž.š.) najbolje zna, zaštita su mu od svega ružnog i zla.

U veoma korisno učenje spada i ovo: “Trazim zaštitu Allahovim potpunim riječima od zla koje je stvorio.”

Ovo bi trebalo učiti noću i danju, kad se negdje odsjedne u kući, pustinji, zraku, vodi i tako dalje; jer, kaže Allahov Poslanik (s.a.v.s.): “Ko odsjedne negdje, pa kaže; neće mu ništa nauditi dok ne ode odatle.”

Isto tako, veoma korisno učenje jeste i to, da se izjutra, iza sabaha, i navečer iza akšama, prouči: “U ime Allaha, uz čije ime ništa ne može nauditi na zemlii, niti na nebu, a On sve čuje i sve zna!” i to zato što je ono navedeno od Allahovog Poslanika (s.a.v.s.), jer to uzrokuje da se čovjek sačuva od svakog zla; i jedan od najvećih uzroka da se čovjek sačuva sihra i drugog zla jeste pažnja prema navedenim dovama, da ih se ne izostavlja, da ih se iskreno uči, s vjerom u Allaha (dž.š.), čvrsto vjerujući i oslanjajući se samo na Njega.

To spada u najefikasnije oružje za otklanjanje sihra, nakon što bude učinjen; uz povećanje poniznosti prema Allahu (dž.š.) moleći Ga za uklanjanje zla. Poznato je da je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) liječio svoje drugove – ashabe, učeći: Isto tako ćemo navesti dove kojima je Džibril (a.s.) liječio Allahovog Poslanika (s.a.v.s.);

I ovo bi trebalo proučiti tri puta.

Sihr se liječi, nakon što bude učinjen (a to je koristan lijek čovjeku kad ne može da se sastane sa svojom ženom), da se uzme sedam listova od zelenog sidra, pa se istuku kamenjem ili nečim sličnim, zatim se stave u posudu i natoči vode onoliko koliko je dovoljno da se čovjek okupa i prouči na vodi Ajetul-Kursiju, poglavje Ihlas, Felek i Nas, te ajete koji govore o sihru u poglavlju E’araf, a to su: “I mi naredisnio Musau: – Baci štap svoj! – i štap odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli.

I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili…

I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše.”

Zatim, iz poglavlja Junus: “I Faraon reče: – Dovedite mi sve vješte čarobnjake! I kada čarobnjaci dođoše, Musa im reče: – Bacite što imate da bacite!

I kad oni baciše, Musa uzviknu: – Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će svojom moći istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti.”

Zatim, u poglavlju Taha: “O Musa! – rekoše oni – hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti.”

“Bacite vi! – reče on; odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću.

I Musa u sebi osjeti zebnju.

“Ne boj se! (Musa) – rekosmo Mi -, ti ćeš doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće ma gdje došao, uspjeti.”Nakon što se prouči ovo na vodi (malo), nešto se popije a sa ostatkom se okupa; i tako se liječi ta bolest, ako Allah (dž.š.) da A ako bude bilo potrebno, učinit će se dva ili više puta, dok ne prođe. Isto tako je od najkorisnijeg liječenja od sihra da se uloži krajnji trud i pronađe mjesto sihra, u zemiji, planini ili drugdje, pa pošto se nađe, izadi se i baci, te se time pokvari sihr (prestane djelovati).

Ovo je samo ukratko navedeno na koji način se treba čuvati sihra i kako se liječiti od njega, a Allah (dž.š.) upućuje i čuva nas. Što se tiče liječenja sihra poslom vračara i sihirbaza, koji se ostvaruje približavanjem džinu (klanjem u njegovo ime, ili drugim načinom približavanja), to nije dozvoljeno, jer je to šejtanski posao i veliki širk (pripisivanja Allahu (dž.š.) druga) pa je dužnost čuvati se toga, kao što nije dozvoljeno liječenje obraćajući se predskazivačima i sihirbazima i raditi što oni govore, jer oni ne vjeruju i oni su lašci i razvratnici; tvrde da znaju gajb (skriveno), lažući i zavaravajući Ijude, a Allahov Poslanik (a.s.) je upozorio da im se ne ide (vračevima), da im se ne obraća, niti da se vjeruje što govore.

Kao što je rečeno na početku, Allah (dž.š.) je Taj kojeg molimo da pomogne muslimane da se sačuvaju od svakog zla, da sačuva njihovu vjeru i podari im znanje u vjeri, da ih sačuva od svega što je u suprotnosti s Allahovim (dž.š.) zakonom – šerijatom. Neka je Allahova milost i spas Njegov na Njegovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) i na Njegove robove, kao i na porodicu Poslanika (s.a.v.s.) i sve njegove ashabe.

Abdulaziz bin Abdullah bin Baz
Medina, 18.10.1412. h