U Godini slona, 571. godine, na Zemlji se dogodio veliki događaj, poseban događaj. Tada su gađani šejtani, nebesa su štićena, popadalo je i izgubilo sjaj 14 kruna na Kisrinom prijestolju, ugasila se vatra medžusija (vatropoklonika).

 

Hassan b. Sabit, radijallahu anhu, rekao je: „Bio sam dječak tada u Medini (Jesribu), igrao sam se s drugom dječicom, ali sam raspoznavao mnoge stvari. Tog dana jedan od jevreja, nakon što se popeo na jedan od zidova, povikao je: „O skupino jevreja! O skupino jevreja!“ Jevreji su se skupili oko njega i pitali: „Šta je bilo?! O čemu nas želiš obavijestiti?“ Rekao im je: „Danas se pojavila Ahmedova zvijezda! Danas se pojavila Ahmedova zvijezda!“

 

Da, sada će se dogoditi poseban događaj. Doći će do najznačajnijeg rođenja u ljudskoj istoriji. Čije je to rođenje? To je dan rođenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovog dana, sa dolaskom Muhammeda, Uzvišeni Allah se smilovao ljudskom rodu!

 

Najznačajnije rođenje je njegovo rođenje. Kao što je i najlakše rođenje njegovo rođenje. Kada je tog dana rođen, njegova majka Amina je rekla: “Kada sam ga rodila iz mene je izašla svjetlost koja je obasjala palate Šama. A što se tiče moje trudnoće sa njim, za tako laku trudnoću nikada do sad nisam čula.“

 

Kakvi su to bili posebni trenuci. Kakvu je samo sreću sa rođenjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah dodijelio čitavom svemiru?! Allahu ekber! Tog dana rođen je Muhammed! To je najsretniji dan u ljudskoj istoriji!

 

Vijest o njegovom rođenju čuo je njegov djed Abdulmuttalib, pa je požurio da čuje njegov glas, da vidi svjetlo koje je obasjalo čovječanstvo! Djed ga je privio u naručje, pomirisao i poljubio, a zatim požurio do Kabe da tavafi s njim oko nje. S kim? S Čistim i sa onim preko kojeg će drugi biti čišćeni. Požurio je da tavafi sa Mustafom, najodabranijim poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. S onim na kojeg su meleki na nebesima donosili salavate, štaviše, na kojeg je Uzvišeni Allah donosio salavate!

 

🏷️ Dojilja Halima

 

Počeli su tragati za osobom koja će dojiti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. U tom periodu žene iz plemena S’ad b. Bekr došle su u Meku tražeći novorođenčad koju bi mogle dojiti. U toj skupini dojilja bila je i žena po imenu Halima Es-S’adije. Došla je na magarcu, jer druge jahalice nije imala. Ta godina je bila sušna i neplodna. Nije prethodila godina slična njoj. 

 

Halima je došla u Meku sa svojim mužem Harisom b. Abdul-Uzza i malim sinom. Toliko su teško živjeli da Halima u svojim grudima nije imala dovoljno mlijeka ni za svog sina. Kako onda da podoji drugo dijete? Govorila je: „Naše dijete bi znalo zbog gladi cijelu noć preplakati, a mi zbog njegovo plača nismo spavali po cijelu noć.“

 

Pričala je dalje Halima: „Kada smo došli u Meku, među nama nije bilo nijedne dojilje a da joj nije ponuđen Muhamed na dojenje. Međutim, sve su ga odbile.“ Zašto? Zato što su znale da je on siroče. Šta da rade sa novorođenčetom jetimom? Nema oca, šta da s njim radi njegov djed? Šta će on kao takav koristiti svojoj majci?! Kaže Halima: „Sve smo ga odbacile i nastavili tražiti drugu novorođenčad za dojenje, pa je svaka pronašla dijete koje će dojiti, a ja sam jedina ostala da nikog nisam pronašla.“ A bila je slabašna žena, sićušna i mršava.

 

Rekla sam svom mužu: „Mučno mi je da se vratim kući među svoje prijateljice bez novorođenčeta kojeg će dojiti. Zato ću, Allaha mi, vratiti se onom sirotečetu i uzeti ga!“ Muž Haris mi je rekao: „Postupi tako, možda nam Allah u njemu da bereketa.“ 

 

🏷️ Bereket koji je sa sobom nosio

 

Halima kaže: „Uzela sam ga stavila u svoje krilo mlijeko u mojim grudima je nadošlo toliko da sam ga dojila sve dok se nije zasitio. Zatim sam svoje dijete primakla grudima i on je dojio dok se nije zasitio! Nakon toga su obojica zaspala! A moje dijete prije toga danima nije spavalo od gladi. Sutradan mi je muž rekao: „Dječačić kojeg si uzela je berićetan.“

 

Dalje je Halima pričala: „Čak naše ovce koje u svom vimenu nisu imale ni kapljicu mlijeka, njihovo vime se ispunilo mlijekom u potpunosti! Pa i magarac kojeg sam ja jahala, bio je brži od jahalica svih mojih prijateljica toliko da su mi govorile: ‘Sačekaj nas Halima! Šta je bilo s onim magarcem s kojim si došla u Meku? Gdje si ga ostavila?’ ‘To je ovaj magarac’, odgovorila sam, a one su začuđeno uzvratile: ‘Tako nam Allaha, nešto se krupno desilo s ovim magarcem!'” Međutim, nije se ništa desilo ni magarcu, ni ovcama a ni mlijeku, već je posebnost došla s najboljim stvorenjem koje je Allah ikada stvorio!

 

„Nismo prošli nijedno mjesto a da se na tom mjestu nije osjetio bereket. Tako smo putovali danima dok nismo stigli u našu zemlju. Godina je bila sušna i neplodna, sve zeleno se sasušilo, nismo imali ni mlijeka niti bilo kakve druge hrane. Ali čim je došao Muhammed, naše ovce su izgledale site, vime im se ispunilo mlijekom! Svaki dan smo ih odvodili na pašu, a one su bile site i pune mlijeka. Muzli smo ih, pili mlijeko i njime hranili našu dječicu i ništa nam se nije umanjivalo. 

 

Što se tiče naših komšija, njihove ovce su bile gladne. Komšije su gledale u nas pa su jedni drugima govorili: „Vodite svoje ovce tamo gdje vodi kćerka Ebu Zuajba“ misleći na Halimu. Kaže Halima: „I uistinu, oni su vodili svoje ovce na ispašu zajedno sa mnom i mojim ovcama. Međutim, moje ovce su se vraćale site dok su njihove ovce i dalje bile gladne.“ To mlijeko se nije javilo zbog Halime niti zbog njenih ovaca niti zbog mjesta na kom su ovce čuvane. To mlijeko se pojavilo zbog bereketa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

 

„Tako smo proveli dvije godine u tom velikom dobru i bereketu, da slično nikada nismo doživjeli u svome životu. Nakon što se završio period dojenja morala sam ga vratiti njegovoj majci Amini, iako sam to nevoljno učinila.“ Nije željela da ga vrati. „Kada sam ga vratila rekla sam joj: „Ostavi ga kod nas jer se bojim za njega bolesti koje vladaju Mekom!“ Amina nije zadovoljna mojim predlogom, pa sam insistirala sve dok nije prihvatila. Uzela sam ga želeći njegov bereket.“ Halima ga je zavoljela.

 

🏷️ Rascjepljenje prsa

 

Kada se Muhamed ponovo vratio Halimi, jednog dana kada se igrao sa svojim bratom po mlijeku došla su mu dvojica muškaraca u bijeloj odjeći. Muhammedov brat po mlijeku iz straha od te dvojice otrčao je majci dozivajući je u pomoć. Ova dvojica nisu bili ljudi, to su bili meleki! Uzeli su Muhammeda i položili ga na zemlju. Rasporili su mu grudi i izvadili njegovo srce koje su zatim oprali vodom u jednoj posudi. Nakon toga su vratili srce na njegovo mjesto i Muhammedove grudi su se ponovo sklopile i sastavile.

 

Kaže Halima: „Kada smo došli do njega, pogledala sam ga i primijetila da mu se boja lica promijenila. Prigrlila sam ga i odvela u kuću, strahujući za njega svo vrijeme.“ Muž joj je rekao: „Možda se javi nešto kod njega što će nauditi njegovom zdravlju. Zato ti njega vrati njegovoj porodici.“ 

 

Halima je požurila sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj majci Amini. Kada je došla kod Amine, Amina ju je začuđeno upitala: „Šta se desilo? Otkud ti?“ Halima je odgovorila: „Allah mi je dao da imam dijete, a ja sam što se tiče tvojeg djeteta svoje ispunila. Strah me je da mu se nešto ne desi, pa sam došla da ga ostavim kako si to prije i željela.“ Amina se začudila. Rekla je: „Prije si insistirala da ide sa tobom, o Halima. Mora da je nešto drugo u pitanju.“ I nije prestala insistirati na odgovoru sve dok je Halima nije obavijestila o rascjepljenju prsa. Amina se toga nije pobojala već je duboko ubijeđeno rekla: „Bojiš se za njega šejtana? Šejtan nema puta do njega. Ovaj moj sin će biti poseban čovjek.“

 

🏷️ Smrt majke Amine

 

Naš Vjerovjesnik odrastao je kod majke, pod njenom brigom i nadzorom sve do svoje šeste godine. Kada je napunio šestu godinu, majka je poželjela da ga obraduje, pa je otišla sa njim do njegovih dajidža iz plemena Adijj b. Nedžar u Medini. Otišla je s njim iz Meke u Medinu. Dječak se obradovao svojim dajidžama, a i oni njemu. Vidjeli su se i upoznali. 

 

Nakon toga, Amina je htjela da se s njim ponovo vrati u Meku. Izašli su iz Medine i zaputili se ka Meki. Tokom putovanja, u mjestu zvanom Ebva, majka Amina je osjetila umor, nakon čega se razboljela i tu joj je Allah uzeo dušu, umrla je.

 

Dječak je bio još uvijek mali, ali bio je itekako pronicljiv. Nije vidio svoga oca, umro je prije njegovog rođenja. A majka, sad je iznenađen njenom smrću. Dječak koji nije bio stariji od šest godina. Majka mu umire pred očima, nakon čega biva sahranjena u tom mjestu. Koga više ima na ovom dunjaluku? Kolika li ga je samo bol snašla? Oba roditelja je izgubio. O Allahu, kako li se samo osjećao. Allah se brinuo o njemu, Allah ga je čuvao. Ali, bol je bila velika, iskušenje ogromno. Ukopana je majka! O Allahu, kolika žalost se nastanila u srcu ovog dječaka.

 

🏷️ Brigu preuzima djed

 

Vraćen je u Meku, nakon što je izgubio oba roditelja. Brigu o njemu preuzeo je njegov djed Abdulmuttalib b. Hašim, poglavar Meke. On se počeo brinuti o Muhammedu od njegove šeste godine. Sastavio ga je zajedno sa svojom ostalom djecom, Muhammedovim amidžama. 

 

Abdulmuttalib je svakog dana imao običaj, kada se napravi hladovina sa jedne strane Kabe, da mu njegova djeca prostru prostekiju u toj hladovini. Nakon što bi sjeo, sinovu bi se okupilo oko njega. Tako su postupali iz poštovanja prema njemu. Tako su postupali svi, izuzev Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je tada još uvijek bio dječačić. On bi dolazio prije svojih amidža, pa bi čak sjedao na prostekiji prije nego li bi na nju sjeo njegov djed. Amidže su nastojale da ga spriječe u tome, ali djed nije bio zadovoljan tim njihovim nastojanjima. Govorio bi im: „Pustite ga, pustite ga. Doista će ovaj dječak biti poseban čovjek.“ Približavao bi sebi Muhammeda i milovao bi ga po kosi i leđima. Mnogo ga je volio djed Abdulmuttalib.

 

🏷️ Smrt djeda Abdulmuttaliba

 

Međutim, Vjerovjesnik nije ostao kod njega dugo, svega dvije godine. Kada je napunio osmu godinu, Allah je dao da mu djed umre. I sa djedovom smrću je bio iznenađen. Svoga oca nije zapamtio. Majčina smrt ga je mnogo iznenadila. A sada i djedova! Brigu o njemu je preuzeo njegov amidža Ebu Talib. Ostao je kod njega sve dok nije porastao i stasao u mladića.

 

Amidža ga je mnogo volio, čak više i od svoje djece. Posvećivao mu je veliku pažnju. Podučavao ga je i pripremao za trgovinu od malena. Kada je odlučio da radi trgovine ode u Šam, Ebu Talib je sa sobom poveo i Muhammeda koji je tada imao dvanaest godina.

 

🏷️ Putovanje u Šam i susret s rabinom

Karavana se zaputila prema Šamu. U mjestu zvanom Busra, nadomak Šama, nalazila se kuća jednog jevrejskog rabina, samostan iz kog on nije izlazio. U njemu bi stalno boravio i posvećivao se ibadetu. Ali kada je ugledao karavanu izašao je i zaputio se ka njoj posmatrajući je pomno svo vrijeme. Pažljivo ju je pregledao sve dok nije došao do dječaka Muhammeda. Pogledao ga je između njegovih plećki i primijetio između njih biljeg. Kao da se uvjeravao u nešto.

 

Upitao je: „Ko se brine o ovom dječaku?“ Pokazano mu je na Ebu Taliba. Upitao ga je: „Ko si mu ti?“ Ebu Talib je odgovorio: „Ja sam mu otac.“ Rabin je rekao: „Ne, nemoguće je da ovaj dječak ima živog oca.“ Ebu Talib reče: „To je sin moga brata.“ „Sada si istinu rekao“, uzvrati rabin. „A na osnovu čega to govoriš?“, začuđeno ga upita Ebu Talib. Rabin odgovori: „Nije bilo nijednog kamena niti jednog stabla pored kojeg ste prošli a da mu nisu pali na sedždu. A oni ovdje ne padaju na sedždu osim kada pored njih prolazi vjerovjesnik.“ 

 

Zatim je nastavio: „Na njemu sam vidio znakove vjerovjesništva i on će biti najodabranije stvorenje među svim svjetovima! On će biti milost svim svjetovima!”

 

„Oni kojima smo dali Knjigu poznaju ga kao što poznaju svoju djecu, a mnogi od njih svjesno skrivaju istinu! Istina je od tvoga Gospodara, zato ne budi od onih koji se raspravljaju.” (El-Bekara, 146)

 

Rabin ih je ugostio kod sebe i počastio, a to nije činio sa svakom karavanom koja je prolazila. Zatim je upitao Ebu Taliba: „A gdje idete s njim?“ „Idemo do tih i tih mjesta da nešto kupimo i prodamo, a zatim se vraćamo“, odgovori Ebu Talib. Rabin reče: „Ne radi to! Ne radi to jer se bojim za njega. Ako neko sazna za njega, zle će mu spletke napraviti.“ „A šta da radim?“ upita Ebu Talib. „Ja vas iskreno savjetujem da se sa ovim dječakom vratite u Meku i da ne idete u spomenuta mjesta“, odgovori mu jevrejski sveštenik. 

 

Ebu Talib posluša rabina Buhajru, te vrati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Na ovakav način se vratio živ i zdrav u Meku i na ovakav način su se počeli otkrivati znaci vjerovjesništva pred ljudima.

 

🏷️ “Griješni rat”

 

Kada je dospio u svoju dvadesetu godinu života, te godine se među Kurejšija dogodila velika bitka. Povod ove bitke je bio taj što je osoba od Kurejšija, iz plemena Kinana, ubila nekoliko osoba iz plemena Kajsajlan. Bitka se rasplamsala i svaka strana je čvrsto odlučila da pogubi drugu. I vjerovjesnik je učestvovao u ovoj bitki, priprema je strijele za svoje amidže. Bitka je potrajala, te je bilo i mnogo mrtvih sa obje strane. 

 

Da problem bude veći, ova bitka se odigrala u Svetim mjesecima, zato se i naziva Fidžar (Griješni rat). Njeni učesnici su činili velike prestupe, borili su se u Svetim mjesecima u kojima su inače zabranjivali borbu drugima. A kada bi se približio kraj dana, obje strane bi se složile da prekinu s borbom. Prebrojavali bi ubijene, pa ukoliko bi na jednoj strani bilo više ubijenih, druga strana bi im plaćala krvarinu za taj višak ubijenih.

 

🏷️ Nepravda u Haremu

 

Nakon ove bitke, u Meki se desio još jedan događaj. Jedan čovjek iz plemena Zubejd došao je u Harem sa svojom robom da je proda. Njegovu robu je uzeo čovjek po imenu As b. Vail Es-Sehmi. Međutim, nakon što ju je uzeo za sebe, nije mu platio njenu vrijednost. Ovaj je pokušao na razne načine da naplati svoju robu, ali bezuspješno. Nakon toga je otišao i potražio pomoć od drugih ljudi, ali niko mu nije pritekao u pomoć. 

 

Tada se ovaj čovjek popeo na brdo Ebu Kubejs i počeo tražiti pomoć od ljudi, ali je ovog puta to  činio u stihovima. Čuo ga je Zubjer b. Abdulmuttalib. Upitao ga je: „Šta ti se desilo?“ Čovjek ga je obavijestio o svom slučaju, pa je Zubejr povikao: „O ljudi, šta vam je? Dolazi nam čovjek u Harem, a vi mu otuđujete njegov imetak?! Čini mu se nepravda i niko od vas ne želi da mu pomogne?!“ Tek tada su se odazvali uglednici između svojih plemena.

 

🏷️ Sporazum Kurejšija

 

Nakon bitke Fidžar i nakon učinjene nepravde ovom čovjeku, okupili su se uglednici od Kurejšija. Tu su bili predstavnici raznih plemena i sklopili su ugovor zvani Fudul. Do ovog sporazuma je došlo u kući Abdullaha b. Džud’ana. Među prisutnima je bio i naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Prisustvovao je tom sporazumu jer je bio povjerljiv i iskren. Prisustvovao je jer su ljudi voljeli slušati njegov govor. Prisustvovao je jer je bio dostojan da prisustvuje jednom takvom sporazumu.

 

A kakav je to bio sporazum oko kojeg su se oni složili? Sklopili su sporazum da ko god dođe u Harem i učini mu se nepravda, ma ko on bio i odakle bio, stanovnici Meke su dužni da ga pomognu. Ovim sporazumom je porastao ugled Kurejšija i svih njenih plemena među drugim plemenima.

 

O ovom sporazumu, koji je bio najveći sporazum do tada, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Pozvan sam na sklapanje sporazuma u kući Abdullaha b. Džud’ana. To mi je draže nego da mi je dato stado crvenih deva. Kada bih bio pozvan takvom sporazumu i u islamu, ja bih mu se odazvao.“ Tj. prihvatio bi da dođe na bilo koji dogovor kojim se želi pomoći onome kome je učinjena nepravda, ma ko on bio. 

 

Na ovakav način je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posvećivao pažnju onome kome je učinjena nepravda. I nije gledao ko poziva u pomoć, musliman ili nemusliman. 

 

Tako je živio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Na početku je živio kao jetim, pa mu je utočište pružio Uzvišeni Allah. Ništa od imetka nije posjedovao. Čuvao je ovce, a i prije nije bilo vjerovjesnika a da nije čuvao ovce. Kad je porastao i stasao, počeo je da se bavi trgovinom, kupoprodajom. Dobio je nešto imetka da radi s njim, pa ga je Allah tako učinio imućnim. Gospodar ga je čuvao dok je bio mali: 

 

„Zar nisi bio siroče pa ti je On utočište pružio?! I za pravu vjeru nisi znao pa te je On uputio! I siromah si bio, pa te je On imućnim učinio!“ (Ed-Duha, 6-8) 

 

Bio je siroče pa ga je Uzvišeni zbrinuo. I bio je siromah, pa ga je imućnim učinio naš Uzvišeni Gospodar.