Sirijske sunnije – bošnjačka braća po vjeri i po stradanju

Narodni ustanak

U Siriji već više od dvije godine traje krvavi sukob između režimskih i antirežimskih snaga, a u vrijeme početka mirnih narodnih protesta protiv okrutnog diktatorskog režima boravio sam u Siriji kao student, te sam svjedočio nekim dešavanjima i okrutnim postupcima režimskih snaga. Narod je širom zemlje počeo izlaziti na mirne proteste protiv nasilničkog odnosa režima, a režimske snage silom su razbijale demonstracije. Međutim,…

mirni protesti naroda nisu jenjavali, a režim je bivao sve okrutniji, što je dovelo do toga da su ljudi počeli organizirati naoružane grupe kako bi zaštitili demonstrante od napada režimskih snaga. Iz ovih oružanih grupa izrasla je Slobodna sirijska vojska sastavljena od oficira koji su se odvojili od režimskih snaga ne želeći činiti zločine protiv nedužnog naroda, te civilnih vođa koji su se kroz svoj angažman u odbrani naroda nametnuli kao vođe i vojskovođe, a rat je poprimio razmjere katastrofe.

Režimske snage razaraju gradove i sela, čine stravične zločine nad narodom čiji je jedini grijeh što se želi osloboditi višedecenijskog ugnjetavanja režima. Nezamisliva mučenja, masovna silovanja, masakriranja, otimanje imovine, glad, strah… to je stvarnost sirijskog naroda. A kada kažem sirijski narod, prije svega mislim na muslimane sunnije koji čine preko 70% stanovništa.

Ostatak stanovništva čine kršćani te razne sekte, koji uglavnom ili podržavaju režim ili se drže neutralno.

Režim i njegovi pomagači

Stub sirijskog režima čine pripadnici sekte nusajrija ili alevija koji čine oko 10% stanovništva, a zbog svojih temeljnih vjerovanja svrstavaju se u najzaluđenije šiitske-rafidijske sekte, odnosno podsekte. Rusija, Kina Irana i šiitska vlada Iraka pružaju režimu diplomatsku, finansijsku i vojnu podršku, što je ključni razlog da se režim uspio održati sve do sada. Jer, prema nedavnom priznanju jednog ministra režimske vlade, spomenute zemlje sirijskom režimu pružaju pomoć u iznosu od pola milijarde dolara mjesečno.

Ko su sukobljene strane

Kako sam već naveo, stub režimskih snaga čine pripadnici sekte nusajrija, uz podršku manjeg broja pripadnika ostalih skupina, pa čak i sunnija, koji podržavaju režim iz različitih razloga, od kojih su glavni strah za vlastiti život i materijalna korist. Pored njih, režim brane šiitski ekstremisti iz različitih grupacija, pri čemu najviše ima pripadnika libanskog Hezbollaha, čiji se broj procjenjuje na 15.000, dok se broj dobrovoljaca iz Iraka, uglavnom organiziranih u brigadu “Ebul-Fadl Abbas”, procjenjuje na 8.000 (ovo je procjena glavnog komandanta Slobodne sirijske vojske generala Selima Idrisa).

Njihovi najčešći vojni pokliči su: “O Alija”, “O Husejn”, “O Zehra”, “O Zejneb”. Nasuprot njima su većinske sunnije, uz djelimičnu podršku ostalih vjerskih skupina, pa čak i nusajrija, koji su najčešće organizirani u političkoj opoziciji režima. Međutim, oni koji istinski nose otpor režimu i podnose najveći teret i patnje su sunnije čije mirne proteste obilježavaju uzvici: “Allahu, mi nemamo nikoga osim Tebe”, tekbiri i tehlili, a parola boraca Slobodne sirijske vojske jeste: “Poslanik Muhammed vječni nam je vođa”.

Ove parole nisu usmjerene ni protiv koga, to je sasvim prirodan odraz vjerovanja jedne skupine koja ima pravo da očituje svoju vjeru. Sunnijske vođe konstantno ukazuju na to da njihova revolucija nije uperena protiv ugnjetavanja bilo koje skupine, te da samo žele režim u kojem će se poštovati svačija, pa tako i sunnijska, prava. Ono što sunnije pokreće i vodi u njihovoj borbi nije mržnja prema drugima, nego sasvim jednostavna želja da vrate oteta im prava i uzurpiranu slobodu.

Međutim, činjenica je da se protiv većinskog sunnijskog stanovništva okupila međunarodna šiitsko-rafidijska alijansa koja jasno daje do znanja da se bore iz sektaških razloga. Oni optužuju sirijske sunnije da su ekstremisti i tekfirci, a nakon što je libanski Hezbollah nedavno osvojio grad Kusajr, na sunnijsku džamiju postavili su crnu zastavu na kojoj crvenim slovima piše “O Husejn”.

Naš odnos

Stanje u Siriji i odnos međunarodne zajednice prema patnjama naše braće sunnija – većine koju istrebljuje apsolutna manjina – neodoljivo me podsjeća na rat u BiH i odnos te iste međunarodne zajednice spram našeg stradanja. Ako smo htjeli, iz toga smo mogli, i trebali, naučiti da svjetske sile ne mare za ljudske živote, naročito ako su ti životi muslimanski. Zato od njih i nisam, niti očekujem, da će išta napraviti za našu braću. Ako šta naprave, napravit će za sebe, kao što su nama nametnuli “dejtonski mir”.

Međutim, iznenađen sam i ožalošćen odnosom bošnjačkog naroda spram zbivanja u Siriji. Kako mi, koji smo ne tako davno, proživljavali iste patnje, ali vjerujte mi, manjeg obima, možemo prema tome biti indolentni? Jer, mi smo jedno tijelo, njihova patnja je patnja svih nas. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „U međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećanju vjernici su poput jednoga tijela: kada je bolestan jedan dio, čitavo tijelo pati kroz nesanicu i groznicu.“

Iman kojim bije naše srce i savjest koju nosimo ne dozvoljavaju nam da u sukobu u kojem je jasno ko je nasilnik, a ko obespravljeni, stojimo po strani, držimo se neutralno. Kako, kada Uzvišeni Allah kaže: „Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli. Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala.“ (Hudžurat, 9-10)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Pomozi svoga brata pa bio on onaj koji čini nekome nepravdu ili je ona nad njim učinjena! (zalima i mazluma)”, pa sam upitao: “O Poslaniče, znam kako bih pomogao mazlumu, ali kako pomoći zalimu?” Alejhisselam reče: “Da ga spriječiš da nasilje učini; to mu je, zaista, pomoć.“

Ako je ovo naša dužnost kada je u pitanju nasilnik koji je musliman, šta tek reći za slučaj u kojem je nasilnik sekta o čijem pridržavanju islama poznati putopisac Ibn Battuta kaže: „Većina stanovnika (sirijskog) primorja su pripadnici sekte nusajrija koji vjeruju da je Alija ibn Ebi Talib bog. Oni niti klanjaju, niti se čiste (od džunupluka), niti poste. Kada im je kralj Ez-Zahir (umro 1226. godine po gregorijanskom kalendaru) naredio da u svojim selima moraju izgraditi džamije, oni su ih gradili daleko od kuća, a niti su u njih ulazili niti ih održavali. Dešavalo se da u njima drže stoku, a ako bi neki putnik prolazeći pored sela ušao u džamiju i zaučio ezan za namaz, povikali bi na njega: “Ne riči, donijet ćemo ti mekinja.” (Rihletu Ibn Battuta, Bejrut, 1984, 79-80, prema knjizi El-Alevijjun – En-Nusajrijjun, str. 126, Bejrut, 1984.)

Na kraju podsjećam na proglas islamskih učenjaka iza kojeg stoji 70 organizacija islamskih učenjaka, od kojih su Svjetski savez uleme muslimana predvođenih svjetski poznatim dr. Jusufom el-Kardavijem, Savez uleme Šama (skupina velikih islamskih učenjaka iz Sirije koji su otvoreno stali na stranu svoga naroda), te oko 500 najpoznatijih učenjaka današnjice.

Skraćeni tekst Proglasa:

Hvala Allahu, Uzvišenom i Svemoćnom, koji je kazao: “Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći.“ (El-Hadždž, 39)

I neka je salavat i selam na Poslanika milosti koji je kazao, kako bilježi Ebu Davud od Džabira i Ebu Talhe, radijallahu anhuma: „Nema čovjeka koji ostavi na cjedilu nekog muslimana u situaciji u kojoj je zlostavljan i njegova čast se skrnavi, a da ga Allah neće poniziti u situaciji u kojoj bi volio da bude pomognut. A nema čovjeka koji pomogne muslimana u situaciji u kojoj je zlostavljan i skrnavi se njegova čast a da ga Allah neće pomoći u situaciji u kojoj će mu biti drago da bude pomognut.“

Više nikome nisu skriveni stravični zločini koje sektaški režim čini nad sirijskim narodom koji je podvrgnut ubijanju, mučenju, hapšenju, opsadi i protjerivanju, od čega nisu pošteđena ni žene ni starci ni djeca, čak ni novorođenčad, a kamoli muškarci. Za te stravične zločine i pokolje krivi su, pored sektaškog režima i njegovih militantnih skupina, njegovi saveznici – rafidije i batinije iz Irana i Iraka te militantni Hezbollah, kao i Rusija i Kina koje pomažu sektaški režim na međunarodnom diplomatskom polju, te ga opskrbljuju plaćenicima i materijalnom, vojnom i medijskom pomoći.

U svjetlu ovog odvratnog sektaškog napada, a s ciljem očuvanja bića muslimanskog ummeta i njegovog opstanka te spasa stanovnika Šama od istrebljenja kroz sistematsko ubijanje, progone i uništavanje njihove imovine, okupili su se islamski učenjaci iz različitih krajeva te su, nakon studiranja stanja, odlučili da izdaju sljedeći proglas:

Prvo: Obaveza je opći angažman i džihad radi pomoći našoj braći zalaganjem života, imetka, oružja, svakim drugim vidom džihada i pomoći koja će dobrinijeti spašavanju sirijskog naroda od zločina sektaškog režima. Svako je prema svojoj mogućnosti dužan doprinijeti jedinstvenom otporu muslimana prema tim zločinima i zauzimanju odlučnih stavova kako bismo imali opravdanje pred Uzvišenim Allahom koji kaže: „A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći! Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.“ (En-Nisa’, 75-76)

Drugo: Gnusni napad iranskog režima, Hezbollaha i njihovih sektaški nastrojenih saveznika na našu braću u Siriji smatramo otvorenim ratom protiv islama i muslimana općenito.

Treće: Pozivamo muslimane općenito, a sirijske mudžahide i revolucionare posebno, na odbacivanje podjela te da se u rješavanju međusobnih nesuglasica obrate na Kur’an i sunnet. Pozivamo ih da daju prednost općem nad ličnim interesom te da rade na postizanju sloge i jedinstva i objedinjavanju napora u borbi protiv neprijatelja, a da odbacivanjem raspravljanja sačuvaju svoju snagu i borbeni duh kako ne bi klonuli i poraz doživjeli: „…i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.“ (El-Enfal, 46)

Četvrto: Okupljeni na ovome skupu pozdravljaju napore Turske i Katara te traže od arapskih i muslimanskih vlada da se odlučno usprotive zločinačkom sektaškom režimu i da hitno priteknu u pomoć sirijskom narodu i njegovim braniocima sa svim potrebnim sredstavima i naoružanjem da bi se zaustavilo divljanje zločinačkog režima i njegovih saveznika. Pozivamo muslimanske vlade na prekid odnosa sa zemljama koje podržavaju ovaj režim, kao što su Rusija, Kina i Iran, te da prihvate predstavnike revolucionara kao ambasadore sirijskog naroda u svojim zemljama.

Peto: Pozivamo islamske narode da bojkotuju iransku robu i firme kako bi na taj način iskazali podršku potlačenom sirijskom narodu.

Šesto: Pozivamo intelektualce, mislioce, političare, medije, kulturne i druge institucije, da upoznaju javnost sa istinom o dešavanjima u Siriji govoreći o zločinima i patnjama kojima je izložen sirijski narod.

Sedmo: Upozoravamo pripadnike režimske vojske da je prolijevanje krvi nedužnog naroda haram te ih pozivamo da stanu na stranu naroda, a protiv sektaškog režima.

Osmo: Pozivamo Vijeće sigurnosti UN-a da u skladu sa svojom međunarodnom ulogom preuzme odgovornost i osudi, zaustavi i pokrene sudske procese za zločine režima. Jer, amnestiranje zločina sektaškog režima i njegovih saveznika oličenih u iranskom režimu i militantima Hezbollaha, te nepokretanje sudskih procesa protiv njih, svim muslimanima svijeta bit će dokaz da UN svoje vlastite zakone i proklamirane vrijednosti važe dvjema različitim vagama, shodno interesu vodeći svjetskih sila, a ne prema pravdi i ljudskim pravima i interesima.

Deveto: Osuđujemo kategoriziranje nekih revolucionarnih vojnih jedinica kao terorističkih organizacija te indolentnost prema zločinima protiv čovječnosti koje čini režim i njegovi saveznici.

Deseto: Pozivamo sve humanitarne organizacije da ulažu maksimalne napore u pružanju humanitarne pomoći sirijskim izbjeglicama.

Datum: 13. 6. 2013.

(Izvor: http://islamstory.com/ar)

Shodno navedenom tekstu, poručio bih Bošnjacima da nastoje pomoći svojoj potlačenoj braći Sirijcima učenjem dove da ih Allah pomogne protiv neprijatelja i podari im skoru pobjedu, pružanjem humanitarne pomoći, shodno mogućnostima, upoznavanjem javnosti sa njihovim stanjem i patnjama kojima su izloženi, te bojkotiranjem robe iz zemalja koje podržavaju zločinački režim. Ne zaboravimo da smo ne tako davno i mi bili sretni zbog svake pomoći, pa i kada bismo čuli da negdje u svijetu ima neko ko suosjeća sa našim patnjama.

Abdullah Nasup