Sjećanja

Danas prodjoh pored mog “starog” stana i naselja u kojem sam zivio donedavno. Pa mi na um pade jedna izreka koju skoro procitah u jednoj knijzi : ” Ovaj svijet je prolazan. Ono sto je bilo – kao da nije ni bilo, a ono sto ce doci – kao da vec jest ! ” Tako mi Allaha, sama istina u ovoj izreci. Sam sam se sebi zacudio, kao da nikad nisam zivio u tom stanu, mada sam godine proveo tu. Sad neko drugi zivi tu, ja na drugom mjestu, jednostavno kao da nije ni bilo.

Sjetim se onda mog ranijeg zivota, Bosne, djetinjstva, osnovne pa srednje skole, prijatelja, rodnog mjesta, toplih ljetnih dana i kupanja na obalama Save, jeseni i branja grozdja kod poznanika, zime i prelijepih brda oko mog mjesta prekrivenih snijegom i mnogo jos stosta. I sad kao da to nikad bilo nije, kao da je to jedan prosanjani san, koji se ne vraca vise.

Ne mogu a da se ne sjetim i mojih ruznih postupaka i kada sam radio ono sto je pokudjeno, pricao zabranjeno, gledao u ono u sto se gledati ne smije, sanjao i mastao o onome sto u propast vodi. I sta sad imam od toga? Sada mi se cini kao da i to nikad nije ni bilo. Bilo i proslo, zaboravi. Cekaj , cekaj, nije to bas tako jednostavno – kaze mi jedan glas.
Zar ti ne znas da ti imas vjerne pratioce, meleke koji se ne razdvajaju od tebe i da su zabiljezili sve to sto si radio i da ces jednog dana za to odgovarati?

Zar mislis da je te Uzviseni Allah stvorio da tek tako prozivis zivot, bez neke svrhe i cilja, bez neke odgovornosti za djela koja cinis? Kao sto je te Allah swt stvorio iz kapi sjemena prvi put , On je u stanju da te prozivi i drugi put, na Dan kada ces odgovarati za svoja djela koja si radio na ovom svijetu. Tada ces biti pitan da li si bio pokoran svom Gospodaru i da li si mario za ono sto ti je Tvoj Stvoritelj bio naredio da radis ili si radio ono sto ti je bilo zabranjeno da radis na ovom prolaznom svijetu.

A kako je prolazan ovaj svijet i kako brzo prolazi. Prenosi se u jednoj predaji da kad je doslo vrijeme da umre Allahov Poslanik Nuh a.s. i kada su meleci dosli da mu uzmu dusu, da su ga tada upitali: ? O Nuhu, ti si covjek koji je ostao najvise da zivi na ovom svijetu (Nuh a.s. je zivio preko 1000 godina) pa sta nam mozes reci o svom zivotu, kako ti je prosao? Nuh a.s. im na to odgovori: ? Kao da sam na jedna vrata usao, zadrzao se malo u jednoj prostoriji i evo sada moram izaci iz nje.?

Pa sta mozemo onda mi reci danas, koji ne zivimo ni stotinu godina. Kako je nama zivot kratak, a i kad covjek pogleda nazad u svoj zivot, kako mu se cini da je to sve brzo proslo. Tako ce se covjeku ciniti, u vezi kratkoce i brzine prolazka njegovog zivota, i kada bude lezao na samrtnoj postelji, bez obzira koliko dugo zivio. Pa zar je vrjedno prozivjeti ovaj kratki zivot u nepokornosti svome Stvoritelju, da bi zbog toga bili kaznjavani cijelu vjecnost?

Ili je bolje prozivjeti ovo kratko vrijeme na dunjaluku u pokornosti svome Gospodaru i time zivjeti zivot covjeka vrjedan, pa time dobiti Dzennet, u kojem su blagodati neizmjerne i vjecne, na Dan kada ce Allah swt ponovo prozivjeti ljude i suditi im za njihova djela.