Sjena u snu me pozivala na namaz
Moja priča je veoma čudna. Razmišljala sam dugo da li da napišem sve ono što mi je na srcu i odlučila sam da to uradim. Moji roditelji poštuju našu vjeru. Od malih nogu učili su moju braću i sestre i mene, naravno, da postoji samo jedan Bog, Gospodar svih svjetova, Allah, dž. š. Kako smo odrastali, iz godine u godinu molili su nas da učimo klanjati, da idemo u džamiju. Hvala Allahu, i jesmo. Tako smo brzo učili sure i hodža je bio prezadovoljan nama.
Kad sam krenula u srednju školu, počela sam zanemarivati namaz. Draže mi je bilo družiti se sa prijateljicama i izlaziti sa njima po kafićima nego dragog Allaha moliti da nam podari ono što je za nas najbolje. Vrijeme je prolazilo, a ja se nikad nisam mijenjala. Možda sam bila još nemarnija kad je u pitanju namaz. Ramazan nisam postila, sve mi je bilo svejedno. Završila sam školu, našla momka i udala se. Brzo sam dobila i dijete, ali bila sam ista, nisam se promijenila.
Dok jednog dana nije stigla vijest od mojih roditelja da je moja nane umrla, da joj dragi Allah podari lijepi Džennet. Taj dan mi je bio težak jer umrla je žena koja nas je učila o vjeri. Toliko je voljela dragog Allaha i pod stare dane ništa je nije moglo spriječiti da ne klanja, da ne posti mjesec ramazan. Kada sam se vratila kući, toliko sam bila iscrpljena i umorna da sam zaspala. Kad sam zatvorila oči, na san mi je došla moja nena. Toliko me je molila da se promijenim, da se klanjam Gospodaru svih svjetova, da mi ništa ne može biti važnije od obavljanja pet dnevnih namaza.
Otvorila sam oči i učinilo da sam to sanjala toliko dugo a samo sam na tren zaspala. Ali, ni to me nije promijenilo da padam na sedždu i molim dragog Allaha za oprost. Mislila sam da je to samo san i da nema nikakvo značenje. Prošlo je nekoliko dana, imala sam nekog posla i bila sam previše umorna toliko sam čekala noć da odem spavati i da me niko ne uznemirava. Kada sam zatvorila oči, na san mi je došla neka sjena, ne vidim lik, samo čujem glas koji mi govori: “Probudi se! Zašto spavaš a vrijeme je za namaz? Ustani, moli Allaha da ti oprosti grijehe, bit će ti kasno!”
Toliko mi je bilo teško i uhvatila me neka panika. Od te noći, hvala Allahu, shvatila sam da je to opomena od našeg Uzvišenog da je vrijeme da se okrenem vjeri i da molim Allaha da mi oprosti grijehe. Toliko olakšanje sada osjećam: kad mi je teško, padnem na sedždu i dragi Allah mi rastereti dušu. Toliko mi se život promijenio, toliko sam sretna.
I mogu reći svima da se mijenjaju dok nije kasno. Jer, nema drugog boga osim Allaha i Njegov rob je poslanik Muhammed, a. s. Samo Allah će nam pomoći kad smo u nevolji i vjera u Boga nikoga neće ostaviti na cjedilu.
Gospodaru Svevišnji, zahvalna sam Ti na svemu što si mi dao i uzeo. Ti si Onaj Koji stvara i rastvara!
Sestra A. S.
____________________
Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice