Slijeđenje prohtjeva i hirova

Pod riječima prohtjev ili hir se podrazumijeva negativna pokretačka snaga koja čovjeka vodi ka griješenju. A ukoliko se radi o pokretačkoj snazi koja se pokorava šerijatskim načelima, onda je ona pohvalnog karaktera. Ibn Faris kaže da, kada se riječ rastavi na glasove koji čine korijen riječi, riječ strast, prohtjev, hir upućuje na dva značenja: na prazninu i padanje. Na prazninu zbog toga što nema u tome dobra; a pad zbog toga što čovjeka vodi ka onome prema čemu ne bi trebao da ide.

Onaj ko kaže La ilahe illallah jezikom, a pokori se šejtanu i svojim prohtjevima i hirovima duše u griješenju Allahu i kršenju Njegovih granica, takav je lažov i njegovo ispoljavanje monoteizma je nepotpuno u onom procentu u kojem je nepokoran Allahu i pokoran šejtanu i svome prohtjevu.

Riječi La ilahe illallah obavezuju nas da volimo samo Njega, jer se božanstvu pokorava: božanstvo se voli, prema Njemu iskazuje strahopoštovanje i nada. Od potpune ljubavi je ljubav prema onom što Gospodar voli i mržnja prema onomu što On prezire. Ko voli nešto što je Allahu mrsko, ili prezire ono što je Allahu drago, taj nije upotpunio svoj tevhid niti iskrenost u izgovaranju riječi La ilahe illallah. To spada u domen skrivenog širka u onoj mjeri u kojoj voli nešto što je Allahu mrsko i mrzi ono što je Allahu drago.”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, je rekao: “Allah u svojoj Knjizi nije spomenuo prohtjeve osim u na način da ih je pokudio i osudio.“
Neki primjeri takve osude u Kur’anu su: “Neće tobom biti zadovoljni ni Jevreji ni kršćani, sve dok njihovu vjeru ne prihvatiš. Reci: Samo je Allahova uputa – prava uputa! A kada bi se ti za njihovim strastima povodio, nakon što ti je jasna istina došla, ne bi te od Allaha niko sačuvao niti spasio.” (El-Bekare, 120)
Ili: “I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28)

Osim toga, Uzvišeni Allah kaže: “Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im dali Kur’an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.“ (El-Mu’minun, 71)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, je rekao: “Strasti i prohtjevi su božanstvo koje ljudi obožavaju. Zatim je proučio: “Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?“ (El-Furkan, 43).“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ono od čega se najviše plašim za vas, što će doći nakon moje smrti, jesu: vaši stomaci, polni organi i zabludjeli prohtjevi i strasti.“

Preuzeto iz knjige: Mali i skriveni širk, Musned el-Kahtani