Slijepa ulica naših shvatanja – Dokad ćemo se zavaravati?

Čitam tekst “Zašto ne podnosim ove “novokomponovane” muslimane” i ostajem impresioniran napisanim: izvanredno sročen, sama istina, jasno i decidno objašnjeno, pomalo satirično i komično, ali istinito i na kraju žalosno jer je to zaista naša stvarnost. Ali, na našu stvarnost i stanje nezaobilazno ukazuju i komentari čitatelja na FB, pa je tako i ovaj uradak popraćen njihovim osvrtima. Naravno, to i nije problem, jer svako ima pravo dati komentar i izraziti svoje mišljenje…

Međutim, problem nastaje kada određene osobe, i pored kristalno jasno predstavljenih činjenica: da se ne radi ni o kakvim novim muslimanima, da je islam jedan, a ne saudijski, bosanski, turski ili neki drugi – ostaju slijepe i gluhe, ustrajavajući u svojoj zadrtosti i vrijeđanju drugačijeg, iznoseći razne uvrede na račun vjere i vjernika i uskraćujući sebi jedan objektivan pristup u poimanju današnjeg stanja među muslimanima. Da li je postupanje i reagiranje ovakvih osoba plod njihovog neznanja, zlobe i nemoći da argumentirano dokažu suprotno ili nastaje iz nekog drugog razloga, to ne mogu dokučiti jer samo Allah zna šta se krije u srcima ljudi…

Što god da je posrijedi, neminovno nameće jedno pitanje, koje postavljam prvo sebi, pa onda vama, svima nama: Dokad ćemo se lagati i zavaravati? Dokad ćemo prešućivati istinu i čekati da nam neko drugi riješi problem? Gdje su svi oni čestiti imami, vrijedni vjeroučitelji, djelatnici IZ-a da jednom stave tačku na slovo “i” i kažu istinu? Nažalost, muslimani u BiH nalaze se u stanju međusobne suprotstavljenosti, svrstavanja u ove ili one “tabore” najčešće zbog toga što se mnogi imami, vjeroučitelji, službenici IZ-a, učeni – boje glasno i jasno kazati istinu o istinskom shvatanju i primjeni velikog dijela islama, tako da se u vjeru, nažalost, uvuklo previše stvari koje tamo ne pripadaju i koje se prenose iz generacije u generaciju.

Zbog ove šutnje odgovornih i podilaženja iskrivljenim shvatanjima i sujevjerju neukih muslimanskih masa, dolazi do izraženih sukoba i neslaganja među muslimanima u pogledu tako jasnih i očiglednih stvari. Tako je nemoguće velikom broju muslimana, kako starijih koji su baštinili iskrivljena shvatanja od “učenih nana i deda” do mlađih generacija kojima niko ne ukazuje na pogrešnost određenih uvjerenja, pa tako postaje nemoguća misija objasniti većini ljudi zašto ne želim da mi djeca sutra nose crveni konac, izvrnuti veš, da im se salijeva strava, i zašto ne opravdavam plaćanje hatmi, astronomskih cijena za dženaze, učenje Jasina, i obilaženje tzv. svetih mjesta u Bosni i Hercegovini, koje je sam narod proglasio svetim bez ijednog dokaza iz Kur’ana i sunneta…

Koliko mi je poznato, a poznato mi je dosta toga iz naše lijepe vjere, Allahov poslanik Muhammed, alejhis-selam, nigdje, ni u jednom hadisu, ne spominje Bosnu kao svetu zemlju, niti njena neka znamenja, pa čak o tome nema ni lažnih i izmišljenih hadisa. Nažalost, džamije su postale samo jedan od načina stalnog zaposlenja, mjesto za pričanje o politici, i sve je manje islama u svemu tome. Imami sa minbera (čast izuzecima) uglavnom vaze o tome kako treba davati zekat i sadekatul-fitr u Islamsku zajednicu, gdje treba odložiti kožice od kurbana, kako trebamo biti ovakvi i onakvi, davati sadaku itd…, vrte dvije-tri hutbe ukrug, forme radi, a suština ostaje nedorečena. S druge strane, većina naroda koja ih sluša ne zna osnove svoje vjere, a diče se time da su veliki vjernici, iako od islama imaju samo mjesec i zvijezdu oko vrata na zlatnom lančiču ili to sve istetovirano na prsima da slučajno nikad ne spadne. Allaha spominju samo kad se treba zakleti da bi se nešto prodalo, dokazalo, proturilo, ili, ne daj Bože, opsovalo…

Oni su muslimani od Bajrama do Bajrama, kada odu na bajram-namaz, obuku novo odijelo i onda po pola godine prepričavaju kako su pucali iz pištolja. Tu priča ne staje, naravno, kada treba komentarisati one vjernike koji zaista hoće da žive islam, onda su oni nazadni, uvezeni iz Saudije, nindža kornjače, nekavi vehabiti, bombaši, teroristi ispranih mozgova, ma najgora vrsta koja na dunjaluku postoji, iako “ovi teroristi” ne piju, ne puše, ne drogiraju se, ne varaju, ne psuju, ne kradu, ne tuku se… ali, oni, zaboga, klanjaju! To je izgleda za prosječnog Bošnju danas najveći belaj, smrtni grijeh, poslije kojeg grijeha nema….

Nažalost, u ovu su zamku upali i mnogi naši dobri iskreni Bošnjaci koji imaju beš vakat, drže se, nazovimo ga, tradicionalnog umjerenog islama, kako sami vole reći (iako je islam jedan), i oni kao takvi, usljed turbulentnih vremena i raznih informacija koje plasiraju razni bjelosvjetski mediji i neprijatelji ove države, koji jedva čekaju da nas podijele na atome, daju sebi za pravo da osuđuju drugačije od sebe: “Pa on diže ruke u namazu, govori naglas amin, vidi mu brade, skratio pantole… vidi nje k’o šišmiš je, ne zikre sa nama, možeš li to zamisliti!, neće na mevlud, neće na tehvid, neće na četeresnicu, ma neće oni ništa!!!”

A isti taj dobri Bošnjo kad ode u sveta mjesta Mekku i Medinu, pa klanja u haremu, pa vidi cijeli dunjaluk, i ovakve i onakve, vidi ono što nikad u životu vidio nije, i brade, i obrijane, i hidžabe i nikabe, i vidi širinu kojom ummet Muhamedov, alejhis-selam, obiluje, jer neko klanja ovako, neko onako, tamo treći opet drugačije od prve dvojice, ali niko nikog ne kudi, ne ogovara… i tako klanja naš Bošnjo za imamom u Mekki, a imam fine duge bijele brade, galabija na njemu, potkraćena po sunnetu iznad nogavica, izgovara glasno amin, nema zajedničkog zikra nakon namaza… ma pravi “vehabija” i imam i pola harema i namaz pravi “vehabijski”… skupio se Bošnjo, nema šta da kaže, nema više oholosti, gleda Kabu, drago mu je, svejedno mu je…

Ali kad se kući u Bosnu vrati, opet po starom – “opali” po svakom drugačijem od sebe, a kad mu neko finim rječnikom i sa argumentima iz hadisa ili Kur’ana kaže: “Dobri moj, to što radiš, to nije od vjere, nema dokaza za to… uradi radije ovako, Poslanik, alejhis-selam, to je radio ovako…”, on ga odmah napadne i proglasi vehabijom… Pa ko je tu radikalan? Pa ko je tu zatucan?

I na kraju, molim Allaha da nas ujedini na istini, i “vehabije” i “tradicionaliste”,
da nam dadne snage da spoznamo istinu onakvom kakva zaista jeste, jer Allah nam je naredio i rekao da učimo, da saznajemo, da se borimo protiv neznanja, a ne da usljed svog neznanja, lijenosti za učenjem, osuđujemo sve oko sebe koji su drugačiji! Amin!

Brat I. S.