Slovo o ljubavi

Ljubav je najljepši i najplemenitiji osjećaj koji ljudska bića mogu pružiti jedni drugima.
Ljubav u ime Allaha je najčvršća veza između dva ljudska bića, bila ona prijateljska, ili između supružnika. 

Rekao je Ibn Tejmije: “Primjer ljubavi u ime Allaha je kao primjer ruke i oka, ako zaplače oko ruka pobriše suzu, ako zaboli ruka oko zaplače za njom.”

Najčešće o ljubavi u Islamu se piše o braku između Poslanika sallallahu alejhi we sellemi Hatidže radijallahu anha od onih koji uglavnom navijaju za monogamne brakove ili o Poslaniku sallallahu alejhi we sellem i Aiši radijallahu anha kroz prizmu ljubomorne žene u monogamnom ili poligamnom braku, što je vrlo poražavajuće za vidjeti. Nije stvar u nivoima jednih ili drugih brakova, nego do ahlaka, samilosti, strpljenja, požrtvanosti i borbe jedne osobe za drugu u braku, te gledanja te osobe kao ljudskog bića, ne trofeja, igračke, i nekoga ko ce nam podići dunjalučki status.

Žena muslimanka je mnogo vise od bića koje strahuje da će jednog dana biti zamijenjeno, žena muslimanka je biće koje treba očinsku zaštitu, bratsku ljubav i muževo povjerenje i odanost. Svakako da najbolje primjere imamo u majkama pravovjernih. Aiša radijallahu anha nije samo bila ljubomorna supruga, to je najmanji dio njene biografije. Ona je bila čestita kćerka, supruga, vrsni poznavaoc poezije, hadisa i jako inteligentna zena.

Poslanik sallallahu alejhi we sellem je bio čovjek koji je bio razuman i podržavao one koji se vole i sastavljao ih. Jedne prilike Ebu Bekr radijallahu anhu je naredio da se njegov sin Abdullah rastane od svoje supruge radi prevelike zaljubljenosti u nju i njenu ljepotu i jer se bojao da neće izvršavati svoje vjerske dužnosti. Kada je Poslanik sallallahu alejhi we sellem to čuo ponovo ih je sastavio. Muslimanu je dozvoljeno čak i slagati da pomiri ljude.

Ashabi su bili žestoki borci na bojnom polju, a najbolji prema svojim suprugama i porodicama kod kuće. Jedan od njih je bio i Abdullah ibn Revah. Jedne prilike dok je bio sa svojom suprugom, a njegova glava u njenom krilu oči su mu zasuzile, i suze su se spustile niz njegovo lice. Pogledao je u svoju suprugu i vidio da i ona plače, pa je upita zašto place? Ona mu je odgovorila da je dovoljno to što vidi njegovu bol i suze da i ona zaplače. On joj onda reče da je zaplakao jer se sjetio Kur’anskog ajeta o prelasku preko Sirat ćuprije.
Abdullah ibn Revah radijallahu anha je bio vođa mudžahida i tako je i preselio u bitci.

Ljubav u ime Allaha bila je najčvršće uže, najčvršći čvor koji je povezivao te ljude. Oni nisu uzimali dunjaluk kao cilj, nego samo kao prolazno sredstvo. Allah ih je pomogao i učvrstio ih na svim životnim poljima, jer su željeli drugima što i sebi. Nisu se mrzili, uhodili, spletkarili, manipulisali jedni drugima i kalkulisali poteze koje prave u životu, braku i prijateljstvu.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se (Allahu) zahvali i to bude dobro po njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro po njega.” (Muslim, Sahih, br. 2999, od Suhejba, radijallahu anhu)

Islam nas uči da dajemo kroz ljubav, da nas bol ojača, da iz boli stvaramo, da iz boli rastemo, da zbog ljubavi praštamo.
Da ljubav njegujemo kroz vječnu ljubav u ime Allaha, da se za Njegovu ljubav žrtvujemo.

Džaba je znati i imati, imetak ili čovjeka, ako ga srce ne osjeća ili još gore ako ga volimo ljubavlju obožavanja rezerviranu samo za Uzvišenog Stvoritelja ili iz nekog dunjalučkog interesa.

Islam je najljepša i jedina istinita umjetnost ljudskih osjećaja, ukrašavanja osobe iznutra i svega što ta osoba dodirne, svojom riječju i svojim djelima.

Brak nije život jedno pored drugog reda radi, inata ili mahale, nego život jedno uz drugo u prijateljstvu, poštovanju, vječnoj ljubavi u ime Allaha i romantičnoj ljubavi, a to iziskuje žrtvu, sabur, trud, praštanje, poznavanje sebe, popuštanje i obnavljanje gradiva. 

“…Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti…” (El-Enbija, 35)

Koja god karika fali ili počne da fali temelj će se potresti. Svi ljudi su drugačiji i svi znaju kada trebaju, i šta trebaju uraditi da poprave temelj, osim ako su nezreli, i ponašaju se kao nedorasle kukavice. Kukavica bilo žensko bilo muško kukavica je u vjeri, u ljubavi, prijateljstvu makar izgledao/la kao čelik.

Ljubav kad izađe kroz prozor, teško se vraća, pogotovo ako nije utemeljena na pravilan način i zbog pravih razloga.

U jednom hadisu naš voljeni Poslanik sallallahu alejhi we sellem, opominje da se dva vjernika nece razići, nego zbog grijeha koji jedan od njih počini. (Hadis bilježi Buharija u knjizi Edebul Mufred br. 401, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim).

Ljubav je blagodat, ljubav je nafaka, koju treba znati prepoznati, čuvati i zaštititi. Ljubav nije bezuslovna, i svima nam je određena od Voljenog koji je ljubav stvorio u određenom periodu koji je On Uzvišeni odredio. Ljubav je u tankim nitima duše koje mogu da nas podignu ili da nas sruše, a duše se prepoznaju već pri prvom susretu. 

“I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.”
(Er-Rum, 21)

Budite zahvalni na svakom trenutku ljubavi koju ste dali, ili dobili.
“Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.” (Ibrahim, 7.)

Postoje prirodni uzroci koji odgajaju čovjeka, i postoje uvjetni uzroci koji nas odgajaju, i uzroci koje sami izaberemo, a ništa se ne dešava mimo Allahove volje.

Molite uvijek Allaha da volite one koje On Uzvišeni voli, i da oni vas vole, i da vam Uzvišeni podari ljubav prema djelima s kojima je On zadovoljan Amin.

Ella S.