U zadnje vrijeme vidim razni spektar poremećaja našeg shvatanja vjere u međusobnim odnosima braće, sestara, muževa, supruga, duplih aršina, vrijeđanja, ismijavanja i verbalnog i emocionalnog nasilja tkz. klasičnog bullying-a muslimana i muslimanki jednih prema drugima.

 

Sve dok se mnoge žene muslimanke budu blago ili malo više zadojene feminizmom ponašale u stilu Husein Gradašćević ega: “Allaha se boje haman malo, Sultana (lokalnog šejha nimalo),

a muža k’o dorata svoga (nepostojećeg), nećemo kolektivno daleko dogurati. Naravno Husein rahmetli je imao podlogu, iskustvo, znanje i snagu za svoj stil života i komandu, a svaka od nas zna svoje pojedinačno stanje. Ako tražimo od muža ponašanje i osobine ashaba, i mi se moramo potruditi ispuniti njegova očekivanja bila ona prešutna ili glasna. Hem žena postaje ženi vuk sa takvom retorikom, ne dao Allah više pokušati dati savjet, za to nam je potrebna posebna petlja u zadnje vrijeme, dobar želudac i odličan mentalni oklop za mogući napad nakon toga, to nas kao vrijeđa, hem žena takvim ponašanjem poprima oblik kaubojskog nasilnog stava i prijateljicama i mužu, a to nije poželjna odlika muslimanke nikako.

 

Posebno mi je deprimirajuće vidjeti komentare tipa: Pustite šejhove da rade svoj posao, šta se vi mješate, u stilu moj šejh je “tito” i ja ne moram razmišljati, on će to za mene odraditi, blago meni.

Sve dokle budemo imale kočnicu u glavi da sve neko drugi radi, priča, razmišlja, bori se, i uči za nas, u pogledu savjetovanja (vjera je savjet), u pogledu braka, prijateljstva, kako ćemo sazriti i biti spremne nositi odgovornost ove vjere dostojanstveno?

 

Muslimanka treba učiti o svojoj vjeri, nauci, i da joj primjer budu majke vjernika, kod njih je bilo i siromašnih i bogatih. U mnogo hadisa pročitanih, nikad ne pročitah razliku dužnosti žene prema mužu ili obratno na konto imovinskog stanja njenog muža, njegovog ahlaka ili bilo koje muževe osobine.

 

Nepravda nažalost mnogih muškaraca prema suprugama, ne daje nama pravo da mi same sebi činimo nepravdu, neizvršavanjem naših dužnosti. Niko nije preči našeg dobročinstva, uljepšavanja, i naše požrtvovanosti od naših porodica.

 

Nasilnici zasigurno neće uspjeti to je Allahovo obećanje. Učestalost razvoda, nepovjerenja, i zlostavljanja je produkt dugog i vještog zanemarivanja realnog stanja u porodicama, verbalnog i fizičkog zlostavljanja, guranja pod tepih stvari koje su se desile, zato što su zlostavljači često “ugledni” u društvu, zato što su im fini roditelji itd, zato što je to “sramota” reći, i zato što je dugoročno ugnjetavanje stvorilo “štokholmski sindrom” kod žrtava.

 

Često se pitam dokle će sestrama muslimankama biti sramota sve to, i dokle će šutiti o tome što im se gazi po časti, to što ih se razvodi tako često da ispada kao da su u “muta” brakovima, ova praksa je postala prisutna od vrhovnih činovnika pa nadalje, dokle će sestre šutiti i trpjeti udarce, i kriti modrice njih samih i zlostavljanje njihove djece, i trpjeti uništavanje njihovog samopouzdanja i zdravlja?

 

Najveći razlog zašto su žene reagovale na način na koji jesu, na dotični tekst o tome da li zaslužuju biti supruge, je upravo zbog nepravde i neke vrste zlostavljanja koje su doživjele one, njihove prijateljice ili njihove majke. Emocionalno zlostavljanje je toliko prisutno da se skoro u potpunosti negira i od same žrtve, u fazonu ma on ili ona to samo tako ronda, smirit će se to već sutra, a sutra nikako da svane većini.

Većina zlostavljanih muslimanki šuti jer je “sramota”, zato što nemaju gdje, nemaju kome otići, onda se pitaju i ko će im vjerovati, i ponekad zato jer je to otac njihove djece, i jer ima “titulu”, jer je možda vječni mladoženja žrtva loših žena, “miskin tip”, jer je to dobar brat musliman u raji, milion razloga za kako i zašto, i najveće zato jer je od Islama sakriti “sramotu” muslimana, i mahala će da je žali i etiketira kao jadnicu nakon toga ili jedno najtužnije zašto zato jer ju je nasilnik uvjerio da ona to zaslužuje.

 

Zaboravili su mnogi da je od Islama i progovoriti o nepravdi, i zaštiti čast jetima i žene, i čak i uzvratiti i istom mjerom na bilo koju vrstu nasilja. Zaboravili su mnogi da je od Islama željeti drugom što i sebi, biti najbolji prema ženama i svojoj porodici, imati najljepši ahlak, a ko je zaslužniji našeg ahlaka nego naši ukućani?

 

Ubiše nas razne tihe sramote i grehote, dok se neko ne sjeti da napravi ili unajmi posebnu sigurnu kuću za zlostavljane muslimanke, o ovome nažalost često razmišljam nakon sve češcih tajnih ili glasnih pritužbi žena na njihovo stanje, ili dok čitam i plačem anonimne ispovjesti I pitanja i odgovora zlostavljanih žena, na internet stranicama ili u raznim grupama na društvenim mrežama.

 

Ponekad se dešava da žena nakon odlaska od jednog narcisoidnog zlostavljača klasičnog nasilnika vide čarobnog spasioca u drugom stepenu zlostavljača profesionalnog slatkorječivog vjerskog uglednika ili nekog sličnog “copy paste murida”, i tako idu iz ruke u ruku tražeći spas, i bivaju još gore zlostavljane i etiketirane.

 

Morate shvatiti poštovane sestre pogotovo kada ste majke da ste vi ogledalo svojoj djeci, niihova zaštita, i da vašu djecu niko neće bolje voljeti i odgojiti od vas i njihovog oca.

 

Ako je došlo do neke vrste nasilja naučite to na vrijeme prepoznati, ispravljajte to s Allahovom pomoći u startu razgovorom, savjetovanjem kod psihologa, savjetovanje s povjerljivim i časnim vjerskim službenikom, savjetovanje s povjerljivom prijateljicom, dovom u zadnjoj trećini noći, istigfarom i saburom.

 

Razvod je zadnja opcija i to vam niko ne može reći da li je ispravno ili ne, to vi morate zdravo, realno i pravedno odlučiti ako je došlo do toga.

U svakoj odluci pouzdajte se samo u Allaha, i ne uspoređujte se sa ničijim “namještenim” životima na raznim socijalnim mrežama. Sagledajmo sve strane medalje i budimo pravedni, ova vjera je izgrađena i opstaje na osnovu pravde i istine sve do Sudnjeg dana.

 

Ženi je data najljepša počast u našoj vjeri, žena je krilo i ponos ovog ummeta.

Žena muslimanka mora znati prepoznati razliku kada će djelovati kao nježna pahuljica, a kada se treba ponašati kao lav koji štiti sebe i svoju porodicu.

Ne dozvolite nasilnicima bilo koje vrste da ubiju vaše samopuzdanje, vaša vrijednost, vaša žrtva, svaka kap vašeg znoja, svaka vaša suza je zapisana. Vi zaslužujete bolje, i nikada nemojte ni pomisliti da ste zaslužile bilo kakvu vrstu nasilja.

 

Ovo nije tema o kojoj se ovako malo šturo nešto može reći, zna onaj ko je iskusio nasilje nažalost, ali ovo je neki početak, uvod, upozorenje, podsticaj na razmišljanje, i zaustavljanje nasilja.

 

Molim Allaha da nas sve učini Svojim miljenicama, suprugama, majkama, vjernicama i prijateljicama onakvim kako je On Uzvišeni zadovoljan Amin. Molim Allaha da spusti samilost i ljubav u naše brakove, prijateljstva, i da ugasi sve vrste zuluma i nasilja u muslimanskim porodicama Amin. Molim Allaha da osvjetli naša srca svjetlom Kur’ana i sunneta, i učini Kur’an proljećem naših srca Amin.