Slušanje Kur’ana

Slušanje učenja Kur’ana drugih učača mnogo pomaže u razmišljanju o njegovim ajetima. Od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Uči mi Kur’an!’ Rekao sam: ‘Zar da tebi učim, a tebi se objavljuje?’ Na to je on rekao: ‘Volim slušati kada neko drugi uči.’ Učio sam suru En-Nisa do ajeta:

A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?! (En-Nisa, 41.)

Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Dosta je!’, a oči su mu bile pune suza.” (Buhari)

Rekao je Ibn Bettal: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slušao je ashabe kako uče Kur’an da bi to postalo vid sunneta, tj. njegove prakse, i u tome se, a Allah najbolje zna, krije mudrost ovog njegovog postupka. Postoji mogućnost da je tako postupao i zbog razmišljanja o ajetima i njihovog razumijevanja jer onaj koji sluša ima veću priliku za razmišljanje, za razliku od učača koji je zauzet učenje i tedžvidskim pravilima.” (Ibn Bettal, Šerbu Sahihil-Buhari)

Rekao je imam Nevevi: ”Hadis Ibn Mesuda sadrži sljedeće koristi: lijepo je pažljivo slušati Kur’an, plakati i razmišljati o proučenim ajetima; lijepo je tražiti od drugih da uče da bi se pažljivo slušalo i to je bolje za razmumijevanje od vlastitog učenja. U hadisu se ukazuje i na to da se učeni odlikuju skromnošću čak i u odnosu prema svojim sljedbenicima.” (Nevevi, Šerhu Muslim)

Rekao je Alusi: ”Svjedoku koji će svjedočiti toga Dana oči su zasuzile zbog veličine izrečenog i težine stanja. Šta tek treba da radi onaj protiv koga se svjedoči?! Treba da se ponaša kao da je Sudnji dan nastupio.” (Alusi, Ruhul-meani)

Vođa vjernika Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, govorio je Ebu Musau el-Eš’ariju, radijallahu anhu, koji je prisustovao na sijelima: ”Ebu Musa, podsjeti nas na našeg Gospodara!” On bi tada učio Kur’an. (Ibn Hiban, Darimi)

(Prepisano iz knjige KUR’ANSKE STAZE SREĆE, str. 130.)