Smisao života

Mnogo je puteva na ovom svijetu, međutim svi oni smrti vode. Bez obzira ko si, vladar ili podanik, imućan ili siromašan, muškarac ili žena, zasigurno ćeš umrijeti. Ništavnost ovog svijeta ne razotkriva ništa toliko kao smrt. Nikome ko ima imalo zdravog razuma, ona ne ostavlja nikakvog prostora da se ovom svijetu raduje.

Pogledaj oko sebe, koliko samo ljudi izgubi život u treptaju oka, za djelić sekunde, na razne načine i u različitim starosnim dobima. Čovjek kada osvane ne može znati da li će omrknuti, a kada omrkne ne može znati da li će osvanuti… A opet, većina ljudi su nemarni prema tome i žive kao da nikada neće umrijeti, sve dok iznenada ne dođe kraj nakon kojeg nema povratka, nakon čega nema druge šanse!

Kada pogledaš tu neminovnu i surovu stvarnost, tu prolaznost od koje niko nije pošteđen, kada dođe trenutak smrti, kada će u trenu nestati SVE… Za čime ćeš žaliti? Znaj da nakon što umreš tvoje tijelo će postati hrana crvima, sve ono što je ostalo iza tebe će biti podijeljeno drugima, a sa sobom ćeš ponijeti samo svoja djela!!!

Zato onome kome je smrt stradalište, zemlja postelja, crv prijatelj, grob stanište, utroba zemlje prebivalište, Sudnji dan sastanak, a Džennet ili Džehennem konačno odredište, nema ništa preče nego da o tome razmišlja i da se za to priprema.

Uzvišeni Allah kaže: Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati. (Kur’an, 67:2)

Uzvišeni Stvoritelj nam objašnjava da je stvaranje života i smrti, radi pokornosti Njemu, da bi bili ispitani ko će bolje da postupa. On će nagraditi onoga ko Mu bude pokoran, a kazniće onoga ko Mu bude nepokoran. Ono što čovjek posije na ovom svijetu, požnjeće na budućem, i nikome nepravda neće učinjena biti!

Dakle, čovjek je na ovom dunjaluku stvoren radi ispita i iskušenja koja će mu odrediti njegov položaj na budućem vječnom svijetu. Uzvišeni kaže: Tog Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga! (Kur’an, 99: 6-8) Zato, neka ti Allahovo zadovoljstvo bude glavna briga, jer istinski smisao života je provesti ga u pokornosti Allahu!

Možda te zbunjuje što možemo primijetiti kako mnogi prkose svojom nevjerom i grijehom, te pored toga, žive i umiru, a da ih ne snalazi kazna koju zaslužuju. To je zato što ovaj svijet nije mjesto konačne nagrade i kazne. Uzvišeni Allah takve ostavlja u ovosvjetskim prolaznim blagodatima zbog njihove ustrajnosti u griješenju, kako bi im kazna na Onom svijetu bila teža i odgovornost veća, i kada u tome ne bi bilo preveliko iskušenje vjernicima, Allah bi nevjernicima još više ukrasa podario. Uzvišeni kaže: A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga bit će za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili. (Kur’an, 43:33–35).

S druge strane Uzvišeni Allah daje iskušenja vjernicima, kako bi Mu se pokajali i povratili, ili kako bi zaslužili veće nagrade. Allahov Poslanik je rekao: “Kome Allah želi dobro, stavi ga na iskušenja!” (Buhari) Te kako bi Uzvišeni Allah ukazao na dobre i loše, i odvojio iskrene od licemjera… Uzvišeni Allah kaže: Mi ćemo vas provjeravati, kako bi smo znali (ukazali), borce na Allahovu putu, i strpljive među vama, i da bi smo otkrili vijesti o vama. (Kur’an,  47:31)

Kada su u pitanju vrste iskušenja, i okolnosti u kojima se čovjek rađa, ovaj svijet je nalik kružnoj trkačkoj stazi gdje svi, naizgled, startuju sa različitih pozicija, međutim svi imaju istu dužinu da pređu. Drugim riječima bez obzira što su okolnosti pod kojima se rađamo i živimo različite, svi mi imamo istu šansu za Džennet, a veličina nagrade će biti prema: iskrenosti, ispravnosti, i trudu koji se uloži (shodno okolnostima i mogućnostima, vrsti i težini iskušenja).

Allah je svakom dao ono što je najbolje za njega! Zato osoba treba biti strpljiva i zahvalna Uzvišenom Allahu na onome što joj je odredio. Allah Uzvišeni kaže: Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni. (Kur’an, 16:78)

Veće prilike nose sa sobom i veću odgovornost, pa samim tim i veću kaznu ako osoba bude nezahvalna i ako ne bude ispunila dužnosti prema blagodati koju je imala. Zato je i davanje blagodati iskušenje – da bi čovjek bio iskušan hoće li zahvalan biti, kao i njeno nedavanje – da bi čovjek bio iskušan ako ga kakva nevolja snađe, hoće li se strpiti…

Uzvišeni Allah je podario čovjeku mnogobrojne blagodati koje se ne mogu ni izbrojati. Svi mi uživamo neke od njih. On Svemoćni podario nam je sluh i vid, a nekima je uskratio ova dva vrijedna dara. Dozvoli mi da upitam: Kada bi osoba znala da će oslijepiti, šta bi sve dala da sačuva svoj vid!? – Sigurno bi dala sve što ima! A kada bi znala da će izgubiti svoje noge, šta bi učinila da do toga ne dođe!? – Sigurno bi opet dala sve što ima! A da li osoba može dvaput uzastopno dati sve što ima? No mi nikada nismo dali ništa, a On Uzvišeni obdario nas je razumom, zdravljem, imetkom, porodom. Štaviše, On nam je potčinio cijeli svemir: Sunce, nebo, Zemlju i sva druga Njegova stvorenja. Uzvišeni kaže: Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati… (Kur’an, 16:18)

Muhammed ﷺ je rekao: “Ko od vas osvane siguran na svome putu (u svome narodu), zdravog tijela, ima hrane za čitav dan; tome kao da je svo dunjalučko bogatstvo dato!” (Tirmizi) Pa zar da ne budemo zahvalni i Allahu pokorni!?

Međutim, Sve ove blagodati nestaju sa završetkom našeg kratkog zemaljskog života, osim jedne blagodati koja na ovom svijetu donosi sreću i smirenost i prenosi se na život poslije smrti. To je blagodat upute u islam, najveći dar kojeg Allah Svemilosni daje Svojim pokornim robovima.

Ima li veće blagodati od Allahove blagodati čovjeku kojom ga izvodi iz tmina na Svjetlo i upućuje ga na vjeru s kojom je On Uzvišeni zadovoljan, kako bi čovjek ostvario cilj radi kojeg je stvoren, i tako, Allahovom milošću, ostvario sreću na ovome svijetu i vječno uživanje na onom svijetu, a ujedno se sačuvao bolne patnje.

Koliko god godina da imaš, i kakva god tvoja prošlost bila, vrata pokajanja, promjene i povratka Allahu su širom otvorena. Šta više, Allah se raduje tvom povratku Njemu, pa iskoristi šansu još ovog trena, jer sljedeći ne znaš da li ćeš doživjeti…

Uzvišeni Allah kaže: Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoće, i da uskraćuje; to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje.

Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”

I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.

I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati, da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!”

Ili da ne bi rekao: “Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao.”

Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: “Da mi se samo vratiti – dobra djela bi činio!”

“Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio.”

Na Sudnjem danu vidjet ćeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u Džehennemu neće biti boravište oholih?

Allah će spasiti one koji su njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati.

Allah je stvoritelj svega i On upravlja svim, u Njega su ključevi nebesa i Zemlje! A oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, oni će biti izgubljeni! (Kur’an, 39:52-63)

Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)