Smrt je predivna stvar

Desio se interesantan razgovor između šejha i džemata kojem je drzao predavanja, a koji se sastojao od starijih žena. Šejh je upitao svoj džemat „Da li vi, majke, želite da uđete u džennet?“ Sve su žene odgovorile u jedan glas: „Da…!“ Šejh je ponovo upitao: „Da li vi majke želite da umrete danas?“Niko nije odgovorio. Izgleda da niko nije želio da umre.Sa osmijehom, šejh je rekao: „Kako da uđemo u Džennet ako nismo mrtvi“? Šejh je nastavio sa pitanjima: „Da li vi majke želite da ja dovim za vaš dug život?“…

Entuzijastično su sve odgovorile: „Da…“

Šejh je ponovo upitao: „Koliko vi majke želite da živite? Stotinu godina? Dvije stotine godina? Možda hiljadu godina?

Ljudi od 80 godina već izgledaju oronulo, a da ne spominjemo one koji su stari 100 godina.“

Pitanja se još nisu završila. Šejh je nastavio da pita: „Majke, da li volite Allaha?“

Odgovor se mogao pretpostaviti. Stare žene su istovremeno odgovorile potvrdno.

Šejh je onda rekao: „Obično kada osoba nekoga zavoli, ta osoba uvijek žudi da se sretne sa onim koga voli. Zar vi majke ne žudite da se sretnete sa Allahom?“

Tišina. Niko nije odgovorio.

Većina nas se užasava pričati o smrti. Ne samo to, ne želimo ni da mislimo o smrti. To je zato što nismo spremni da se suočimo sa događajima nakon smrti. A, spremni ili ne, sigurno ćemo ih doživjeti. Spremni ili ne, smrt će nam sigurno doći. Umjesto što smo konstantno neodlučni, bolje nam je da se od sada počnemo pripremati za susret sa smrću.

Najbolja priprema je da se uvijek sjećamo smrti. Gledajmo na smrt kao na vrata prema Allahu. Smrt je put prema predivnom mjestu, Džennetu. Sjećajući se smrti, mi ćemo uvijek težiti da svako djelo koje radimo, bude korak prema Džennetu, koji je ispunjen blagodatima.

Suština ljudskog života je putovanje nazad prema Allahu. U ovom kratkom putovanju, neki se vrate sigurni u Džennet, ali također postoje oni koji se izgube u Džehennemu. Mi smo preokupirani sa dunjalukom do te tačke da osjećamo da je ovaj dunjaluk pravi život. Zaboravljamo da je ovaj život samo tranzit, da se sa njim zarađuje vječna kuća. Blistava ljepota ovog dunjaluka nas čini uspavanim na putu prema vječnoj kući.

Allahov Poslanik je jednom rekao da je najpametnija osoba ona koja se uvijek sjeća smrti. Drugim riječima, najpametnija osoba je ona koja ima viziju daleke budućnosti. Sjećajući se svoje vizije i svrhe svog života, on će uvijek odlučno koračati naprijed. Vizija muslimana nije samo ograničena na život na ovom svijetu, nego je mnogo više od toga. Njegova vizija daleko prelazi granice života na ovom svijetu. Vizija muslimana je da se vrati i sretne sa Allahom. Za njega, trenuci smrti su divni trenuci, jer će se on uskoro sresti sa onim koga voli, koji mu je sigurno nedostajao.

Ponekad se plašimo smrti zato što će nas smrt razdvojiti od naših voljenih – roditelja, braće i sestara, muža/žene, djece – ovo pokazuje da mi volimo njih više od Allaha. Ako mi istinski volimo Allaha, onda je smrt kao radosna pozivnica od Allaha.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god voli da se sretne sa Allahom, Allah voli da se sretne sa njim. I ko god mrzi da se sretne sa Allahom, Allah mrzi da se sretne sa njim.“ Aiša je rekla: „Mi mrzimo smrt ?“. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio, „Nisam to mislio; kada vjernik umire, njemu dolaze lijepe vijesti o Allahovom zadovoljstvu i Njegovim blagoslovima, tako da za vjernika nema ništa bolje od toga, pa on voli da sretne Allaha, i Allah voli da sretne njega. A kada nevjernik umire, njemu se predoči Allahova kazna koja će ga snaći, tako da nema ništa što on više mrzi od toga da se sretne sa Allahom, i Allah mrzi da se sretne sa njim“.

Međutim, mi ne treba da tražimo da umremo. Umrijeti uzalud i bez svrhe će nas udaljiti od Allaha. Samoubistvo je manifestacija očaja nad Allahovom milošću. Željeti umrijeti vrlo brzo zbog teškoća ovog svijeta, ukazuje da želimo da pobjegnemo od stvarnosti života.

„Niko od vas ne treba tražiti smrt, i nemojte doviti za nju prije nego dođe, jer kad neko od vas umre, prekida mu se činjenje (dobrih) djela, a život vjernika je ispunjen dobročinstvom“.(Muslim)

Lijepa smrt je umrijeti u nastojanju da ta smrt bude milost za čitav univerzum. Umrijeti u pokušaju postizanja najuzvišenijih ideala, mira i dobrobiti čovječanstvu, kao što su to činili raniji poslanici i naš Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kao i njegovi ashabi i sljedbenici koji su šehidili na Allahovom putu.

„On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje rijeke teku, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki.” (Es-Saff – 12)

Napokon, spašeni su oni koji shvate da su svo bogastvo i snaga, samo sredstva sa kojima se vraćamo Allahu. Njihova tijela mogu biti natopljena u krvi, suzama i znoju, u radu da potčine ovaj svijet, ali njihova srca ostaju vezana za Voljenog, Allaha subhanehu ve te’ala. Najvažnije je da uskladimo marljiv rad, pametno razmišljanje i iskreno srce.

„Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti, vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.“ (El-Kehf – 107,108)

„Pa neka se za ovo natjecatelji natječu“. (El-Mutafifin – 26)

O Ti, koji si istinski vlasnik dunjaluka, nauči nas kako da sebi potčinimo dunjaluk, a ne da budemo njegove sluge. Kada sjaj dunjaluka zaslijepi naš vid, kada blještavilo bogastva uzbudi naša srca, podsjeti nas, o Allahu! Podsjeti nas da su Tvoje zadovoljstvo i Tvoja samilost veće od običnog dunjaluka kojeg ćemo sigurno ostaviti. O Allahu, učvrsti naše korake u borbi na Tvom putu, dok Ti ne budeš sa nama zadovoljan, i uvedi nas u Tvoj najuzvišeniji Džennet, gdje ćemo vidjeti Tvoje predivno Lice. Amin!