Snovi koji su razgalili tugu moju

Predivan tekst koji vam najtoplije preporučujemo

Istinita priča o bratu muslimanu koji je obolio od teške kožne bolesti zbog koje je pao u depresiju. Međutim Allah, subhanehu, mu je olakšao davši mu da usnije snove koji su mu promijenili život.

Otprilike prije tri godine pao sam u ozbiljnu depresiju. Toliko sam bio pogođen time da sam tonuo sve dublje i dublje. Ostajao bih budan svaku noć, čineći ibadet Allahu, moleći Ga za milost i pomoć. Pomislio sam da me Allah napustio i zamrzio. Stvarno sam pomislio da me Allah napustio i zamrzio. A onda jednog ljeta, koje nikada neću zaboraviti, šest sedmica zaredom sanjao sam snove koje riječima nije moguće detaljno opisati…

Brat kazuje: “Od rođenja sam bolovao od ove bolesti, koja je pogodila moje ruke, a danas su mi 23 godine i dalje bolujem od iste bolesti. Hvala Allahu, bolest se nekada povuče na duže vrijeme, ali se opet vrati. Često sam gledao u (zdrave) ruke drugih insana, a potom bih išao kući i mnogo plakao. Bio sam zlostavljan u srednjoj školi zbog svoje bolesti i…

ponašali su se prema meni bez imalo poštenja zbog moje vjere islama. Jednom prilikom u školi sam plakao skoro sat vremena zbog pretrpljenih uvreda, a moj učitelj nije poduzeo ništa, jer je mrzio moju vjeru. Od malena sam učio Kur’an, svaku noć, i dovio Allahu da otkloni od mene moje brige i patnju (zbog bolesti). I dok vam ovo govorim, oči su mi pune suza.

Kako sam odrastao i moja želja za brakom se povećavala i uvijek sam imao želju za djetetom, koje bih odgajao u ime Allaha. Ali, bolest me sprečavala da se oženim. Jednog dana, na fakultetu, vidio sam prelijepu sestru muslimanku, mislim da je iz Libana, i želio sam da je oženim. Ali, zbog bolesti, mislio sam da me neće htjeti ni pogledati. Tako mi Allaha, odbila me halal putem, ali u srcu osjećam da se to desilo zbog mojih ruku. Osjećam se ponekad tako usamljeno i ne izlazim van ukoliko moje ruke nisu potpuno prekrivene. Ne obavljam namaz u džematu, jer se brinem da će neko od braće vidjeti moje ruke i odbiti da se rukuje sa mnom ili da će me ružno pogledati.

Ne mogu izaći ni sa svojim prijateljima zbog brige da će neko od njih vidjeti moje ruke. Kada uzimam abdest, moje ruke toliko zaudaraju da počnem plakati. Nakon abdesta obavim namaz trpeći velike bolove. Mislim da nijedna muslimanka neće htjeti da se uda za mene, ali trudim se da budem strpljiv. Jedina žena koju želim za sebe jest žena iz Dženneta (hurija). Volio bih da sam bio sa poslanikom Ejjubom, alejhis-selam, jer je i on trpio velike bolove, pa se ne bih osjećao usamljeno. Moja jedina želja, sada, jeste raditi (truditi se) i umrijeti zarad Allaha. Molim vas, braćo i sestre u islamu, dovite za mene i drugu braću koja pate od bolesti da budemo strpljivi.

Ipak, mislim da je ova bolest blagoslov od Allaha, jer Allah, dželle šanuhu, iskušava robove koje On voli. Otprilike prije tri godine pao sam u ozbiljnu depresiju. Toliko sam bio pogođen time da sam tonuo sve dublje i dublje. Ostajao bih budan svaku noć, čineći ibadet Allahu, moleći Ga za milost i pomoć. Pomislio sam da me Allah napustio i zamrzio. Stvarno sam pomislio da me Allah napustio i zamrzio. A onda jednog ljeta, koje nikada neću zaboraviti, šest sedmica zaredom sanjao sam snove koje riječima nije moguće detaljno opisati.

Imam toliko snova za ispričati, ali jedan od prvih bio je kako stojim na crvenoj zemlji, a zatim su mi prišla dva muslimana, sa velikim, crnim bradama i upitali me da li želim vidjeti Džehennem?! Rekao sam im da želim. Nasmiješili su se, a zatim sam krenuo za njima. Vidio sam nešto slično velikoj glavi, sa otvorenim ustima, iako taj prizor vidim posve jasno, ne mogu vam ga dovoljno detaljno opisati. Ušli smo kroz ta ‘usta’, a unutra su se nalazile odaje sa crnim plamenom.

Vidio sam ljude koji su ležali na šiljcima, okrenuti svojim stomacima, koji su prodirali kroz njihova tijela, te su od bolova vrištali. U drugoj odaji vidio sam ljude kako bivaju zgnječeni u vatri, i to se konstantno ponavljalo. U sljedećoj odaji vidio sam kako su im odvojeni udovi od tijela. Nakon što smo pogledali još nekoliko odaja, jedan od muslimana me upitao: ‘Da li je tvoj život teži od ovoga što si upravo vidio?’ Rekao sam: ‘Allaha mi, ne!’

Najbolji san koji sam usnio bio je sa poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. U tom snu sam sjedio u mračnoj prostoriji i plakao, odjednom se pojaviše zlatna vrata ispred mene. Vrata mi rekoše da ne plačem, već da uđem kroz njih. Kada sam ušao, našao sam se u prelijepom vrtu. Tu je bilo raznih vrsta i boja cvijeća, vode i meda. U daljini sam čuo smijeh i priču, pa sam krenuo kroz vrt. Sa svakim korakom vrt bi postajao sve ljepši, raznolikiji i šareniji. Vidio sam zlatni sto i hranu koju do sada nisam nikada vidio. Na stolu se nalazila hrana različitih ukusa i oblika (izgleda).

Također, na stolu su se nalazile i kristalne posude sa pićem, koja su sadržavala najmanje stotinu različitih ukusa i boja. Za stolom su sjedili muslimani veoma lijepog izgleda. Vidio sam da jedan od muslimana drži štap u svojoj desnoj ruci, pa sam pomislio da to mora biti Musa, alejhis-selam. Također sam vidio kako jednom od muslimana, duge kose, biseri padaju niz glavu, pa sam pomislio da to mora biti Isa, alejhis-selam. Bilo je najmanje stotinu muslimana za ovim stolom.

Musliman koji je sjedio na čelu stola, okrenuo se i pogledao me. Mašallah, nikada neću zaboraviti njegovo lice. Njegove oči su bile ljepše od crnih bisera, a prelijepa svjetlost je krasila njegovo lice. Kada mi se nasmijao, osjetio sam toplinu i miris miska koji je obavio cijelo moje tijelo. Nazvao mi je selam i pozvao me punim imenom. Upitao sam ga ko je?! Rekao mi je da je posljednji Allahov poslanik i da mu je ime Muhammed b. Abdullah, sallallahu alejhi ve sellem. Želim da sjedneš pokraj mene. Kraj njega se stvori zlatna stolica, pa sjedoh.

Uzeo me za ruku, a osjećaj je bio tako prijatan i ugodan. Rekao je riječi koje su me rasplakale i u snu. Rekao je: ‘Nemoj plakati zbog poteškoća (iskušenja) koja te pogađaju na ovome svijetu, već plači zarad Allahovog oprosta. Nemoj plakati, niti tugovati, jer te Allah nikada neće ostaviti u musibetu. On se odaziva vjerniku koji Ga doziva. On se raduje pokajanju vjernika. On voli vjernika koji se bori radi Njega. A na Dan, koji se bliži, svjedočit ćeš Njegovoj milosti prema onim robovima koji su trpjeli (saburali) radi Njega!’

Zatvorio sam oči, a potom se probudio u suzama koje su slijevale niz moje lice.

Sa video klipa: “Allahova pomoć”
Obrada: YuoTube kanal: Al Fath
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić
_________

Obavezno pogledajte ovaj video: Neka ti dunjaluk ne bude najveća briga