Srce vjernika je između straha, nade i ljubavi

Srca se trebaju vezati za njihova Gospodara i Stvoritelja kako bi bila sigurna da idu putem koji im je Uzvišeni Allah zacrtao. Najvažniji faktor koji podstiče čovjeka da čini dobro, koji mu olakšava kretanje putem koji vodi Allahu i koji ga podstiče na pokornost i pridržavanje vjerskih principa jesu djela srca, a najuzvišenije djelo srca je ljubav spram Uzvišenog Allaha, nada u Njega (Njegovu milost) i strah od Njega. U srcu vjernika ne nalazi se ništa drugo osim ljubavi spram Allaha i Njegova poslanika, alejhi selam. Srce vjernika voli samo ono što voli Allah i Njegov poslanik, voli sve ono čime iskazujemo pokornost Allahu, voli sve ibadete i voli Allahove robove koji vjeruju samo u Jednoga Boga.

Buharija i Muslim bilježe hadis da je Allahov poslanik, alejhi selam, rekao: “Kod koga se nađu tri svojstva, osjetit će slast imana: da voli Allaha i Njegova poslanika iznad svega ostalog, da čovjeka voli isključivo u ime Allaha i da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi da bude bačen u Vatru.” Vjerničko srce ispunjeno je strahom od Allaha, tako da mu je srce nemirno zbog iščekivanja Allahove srdžbe i žestoke kazne ukoliko počini nešto što je Allah zabranio ili propusti nešto čime ga je Allah obavezao. Taj strah sprječava vjernika da slijedi svoje strasti, a podstiče ga da bude pokoran tako što će izvršavati Božije naredbe i kloniti se Njegovih zabrana. Srce vjernika ispunjeno je nadom da će postići Allahovu milost, zadovoljstvo, ljubav, nagradu i blagodati na dunjaluku i na ahiretu. Ta nada bodri i podstiče vjernika na ustrajnost u pokornosti Allahu i na natjecanje u činjenju dobra, jer srce vjernika čezne za Božijim blagodatima i za onim što je pripremljeno za bogobojazne i pokorne robove.

Kaže Uzvišeni: “Oni koji vjeruju i koji se isele i na Allahovom putu bore, oni žele milost Allahovu. A Allah oprašta i Milostiv je.” (El-Bekare, 218.)

Srce vjernika na putovanju ka Uzvišenom Allahu trebalo bi da bude uravnoteženo između ova tri stepena, jer ako samo jedna strana prevagne drugu, iskrivit će svoje ibadete i skrenuti s pravog puta. Rekao je Ibnul-Kajjim: “Srce je kao ptica u svojoj putanji ka Uzvišenom Allahu. Ljubav je njena glava, a strah i nada su njena krila…”

Zamisli, brate muslimanu, i promisli šta bi se desilo s ovom pticom kada bi ostala bez jednog krila ili kada bi ostala bez glave. Bez imalo sumnje bila bi izložena kao plijen za svakog grabljivca. Musliman koji obavlja sve pokornosti koje mu je Uzvišeni Allah naredio, trebao bi da ih izvršava s ljubavlju i željom da se približi Uzvišenom Gospodaru, da moli Allaha da mu budu primljene i da žudi da zadobije Njegovu nagradu, blagodati i Džennet. On pazi da obavi sve pokornosti onako kako je Allah Uzvišeni naredio iz bojazni da mu neće biti primljene i zbog straha da ih ne obavlja u potpunosti ispravno pa da će na sebe izazvati Božiju srdžbu i kaznu.