Srodnost duša je jedan od najjačih uzroka ljubavi

Rekao je ibn Kajjim, rahimehullah:

„Srodnost duša je jedan od najjačih uzroka ljubavi“.

Svaku osobu privlači ono što joj je srodno i ova srodnost je od dvije vrste: urođena srodnost koja je usađena u osnovi i ono što dolazi kasnije kao posljedica zajedničkog življenja ili imanja nečeg zajedničkog.

Ako se tvoji ciljevi podudaraju sa njegovim ciljevima nastat će harmonija između tvoje duše i njegove ali ako su vaši ciljevi različiti onda neće postojati harmonija.

Ljubav

Što se tiče urođene srodnosti, to je vrsta sličnosti u stavu i sličnosti duša. Svaka duša čezne za onim dušama koje su joj slične jer ono što je slično nečemu osjeća prirodnu privlačnost njemu pa ako su dvije duše slične u urođenom stvaranju one će prirodno osjećati privlačnost jedna prema drugoj.

Iz ovog razloga su neki ljudi rekli da ljubav nije samo uzrokovana fizičkom ljepotom i da nedostatak fizičke ljepote ne znači da ne može biti ljubavi već je sličnost između duša i sličnost njihovih osobina koje su stvorene u njima ono što je bitno.

Stvarnost ljubavi je da je ona poput ogledala u kojem voljeni vidi svoje osobine i dobrotu u slici onoga kojeg voli tako u stvarnosti on voli ništa drugo do samog sebe i njegove osobine i onoga koji ima slične osobine.

Stoga plemenite, čiste i uzvišene duše vole posebno osobine savršenosti tako su im najdraže stvari znanje, hrabrost, dostojanstvo, velikodušnost, blagost, strpljenje i postojanost jer su ove osobine srodne suštini ovih duša za razliku od prostih i zlih duša koje su daleko od voljenja ovih osobina. Mnoge osobe su motivisane da budu darežljive i blage zbog svoje ekstremne ljubavi prema ovim osobinama i zadovoljstvu kojeg pronalaze u činjenju ovih stvari do te mjere da je al-Me’mun rekao: „Oprost mi je učinjen tako dragim da se bojim da neću biti nagrađen za njega. “ Prenosi se takođe da je imam Ahmed ibn Hanbel bio upitan: „Da li si postigao ovo znanje radi Allaha?“ On je odgovorio: „Učiniti nešto radi Allaha je rijetko ali mi je ovo bilo učinjeno dragim pa sam ga uradio. “ Neko drugi je rekao: „Radujem se prilikom davanja i radujem se više nego što se onaj koji uzima od mene raduje onome što je uzeo. “

Ljubitelji znanja

Što se tiče ljubitelja znanja, njihova ljubav je puno veća od ljubavi prema bilo kome ili bilo čemu drugom. Mnogi od njih ne mogu biti odvraćeni od njega ni najljepšim ljudskim slikama.

Naš šejh, Ibn Tejmijje, mi je rekao: „Bio sam bolestan i doktor mi je rekao: „Tvoje čitanje i izučavanje vjerskih pitanja čini tvoju bolest gorom. “ Ja mu rekoh: „Ne mogu bez toga i ja ću raspraviti to tvoje pitanje na temelju tvog medicinskog znanja. Zar nije slučaj da duša koja osjeća radost daje snagu njenom tijelu i odagnava bolest?“ On reče: „Da. “ Ja rekoh: „Onda moja duša osjeća radost sa znanjem i tako moje tijelo postaje jače i pomaže mi da se oporavim. “ On reče: „To nije dio našeg liječenja ili riječi takvog značenja. “

Ako je ljubavna veza zasnovana na sličnosti i harmoniji onda će ona biti pojačana i postati jača i ništa je ne može otkloniti izuzev nešto što je jače od njenog uzroka, a ako nije zasnovana na sličnosti i harmoniji onda to nije više ljubav zbog razloga koja će nestati kada nestane razlog.

Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi u svom Musnedu hadis od Aiše, radijallahu anha: „Jedna žena bi odlazila kod Kurejša i nasmijavala ih. Ona je došla u Medinu i družila se sa ženom koja je takođe nasmijavala ljude. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je upitao: „Sa kim se ta i ta druži?“ Ona reče: „Sa tom i tom, koja nasmijava ljude. “ On reče: „Duše su regrutovana vojska. One koje se međusobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju raziđu se’.

Ako pogledaš na stvorenja, teško ćeš pronaći dvojicu ljudi da vole jedan drugog a da među njima ne postoji neka sličnost ili da imaju nešto zajedničko u pogledu djela, osobina ili ciljeva. Ako se ciljevi, osobine, djela ili putevi razlikuju među njihovim srcima može postojati samo averzija i distanca. Dovoljno je navesti samo hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti, saosjećanju, sličan je organizmu. Kada se jadan organ razboli, na to odgovore ostali dijelovi tijela nesanicom i groznicom” (Završen govor Ibn Kajjima)

Duše su regrutovana vojska

Imam Nevevi je rekao: „Što se tiče riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem ‘ Duše su regrutovana vojska. One koje se međusobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju raziđu se’. , učenjaci su rekli da to znači da će se oni grupisati zajedno ili će se razići. Što se tiče njihovog slaganja, to se dešava zbog nečega zajedničkog među njima što je Allah stvorio. Rečeno je da su to slične osobine koje je Allah stvorio u njima ili da su stvoreni u skupini a potom rasuti u njihova tijela, pa tako će ljudi koji imaju slične osobine voljeti jedan drugog a oni koji nemaju slične osobine neće voljeti jedan drugog. “

Hattabi i drugi su rekli: „Ovo slaganje jedan s drugim je vezano za ono što je Allah odredio kao krajnje odredište duša, da li će biti od blagoslovljenih (u Džennetu) ili prokletih (u Džehennemu). Duše su od dvije suprotstavljene vrste i kada se sretnu u fizičkom svijetu one će ili voljeti ili mrziti jedna drugu ovisno o putu na kojem su stvoreni da budu. Dobre duše će biti naklonjene drugim dobrim dušama a zle duše će biti naklonjene drugim zlim dušama.

Ibn Hadžer je u komentaru ovog hadisa rekao: „Što se tiče riječi ‘Duše su regrutovana vojska. . . ‘, al Hattabi je rekao ‘Ovo se može odnositi na njihovu sličnost u pogledu dobra i zla, čestitosti ili pokvarenosti. Dobri ljudi su naklonjeni drugim dobrim ljudima a isto tako su zli ljudi naklonjeni drugim zlim ljudima. Duše osjećaju srodnost prema drugima shodno prirodi u kojoj su stvorene, dobroj ili zloj naravi. Ukoliko su duše slične prirode, one će se slagati u suprotnom će biti u lošim odnosima. Ovo isto tako može upućivati na početak stvaranja u carstvu gajba, kao što se prenosi, da su duše stvorene prije tijela i susretale su jedna drugu izražavajući svoj pesimizam o budućnosti. Kada su duše nastanile tijela, one su u stanju prepoznati jedna drugu iz prošlosti i biti u prijateljskim odnosima ili ne, bazirano na njihovom prijašnjem iskustvu“.

Izraz „regrutovane vojske“ se odnosi na razne tipove klasifikacije ili grupa koje su se okupile. Ibn al-Džewzi je rekao: „Ono što učimo iz ovog hadisa je da kada osoba ne voli nekoga koje poznat po svojim vrlinama ili dobroti on treba naći razlog za to kako bi uložio napor da sebe riješi nečega što je nepoželjno. Ovo se isto primjenjuje i u suprotnom slučaju ( kada osoba voli nekoga ko je zao). Al-Kurtubi je rekao: „„Iako su sve one duše, razlikuju se po raznim osnovama, tako osoba osjeća sklonost ka jednoj vrsti i slagaće se s njom zbog posebnih osobina koje su im zajedničke. Stoga primjećujemo da različite vrste ljudi budu sa onima s kojima su srodne a udaljuju se od onih ljudi koji pripadaju drugoj vrsti. Možemo takođe primjetiti da svaka data grupa ili tip ljudi se mogu slagati sa jednom ili osjećati odbojnost prema drugoj a to je shodno stvarima ili osobinama na kojima počiva osnova ljubavi i mržnje”.