Šta ako umrem a nisam se pokajala

Sve je to utjecalo na moj život. Bila sam osoba od rođenja lijepo odgojena, lijepog ponašanja, klanjala sam uvijek i postila. Kada bi nastupio ramazan, moje bi srce toliko lupalo, valjda zbog toga što je toliko voljelo susret sa Uzvišenim Gospodarom! Nakon završetka ramazana plakala bi jer bih znala da nema više tih lijepih sehura, čekanja iftara, ali tješila sam se da će doći brzo drugi ramazan. Kada bih išla u školu, prije nego što bih krenula, obavezno bih klanjala sabah, pa tek onda otišla u školu.

Tako je sve bilo do početka moje srednje škole. Kada sam krenula, jednostavno sam se promijenila, udaljila od vjere. Međutim, i dalje sam bila lijepog ponašanja i ljudi su me pamtili zbog toga. Jednostavno, nisam više klanjala, postila, nisam spominjala našeg jedinog Gospodara. Nakon završetka škole u 19. godini počela sam izlaziti, koristiti alkohol, cigarete i sve ono što nije dozvoljeno. Blud nisam nikad počinila, jer sam tako odgojena i to ništa nije moglo promijeniti.

Voljela sam Allaha, dž. š., ali nešto mi nije dalo da se vratim vjeri i da budem onakva kakva sam prije bila. To je sve trajalo do ove godine, moje 22. godine. Prije tri mjeseca odjednom sam se razbolila, pala u krevet, nisam imala energije, bila sam baš loše. Bila sam bolesna petnaest dana. U tih petnaest dana odjednom mi je došao strah i rekla sam: “Šta ako umrem a nisam se pokajala za sve ono što sam uradila?”

Postavila sam sebi pitanje: “Da li sam ja spremna da umrem?” i odgovor je bio –ne. Rekla sam sebi da nemam gdje na drugi svijet ovakva grješna. Dok sam bila bolesna, molila sam Allaha, dž. š., da ozdravim, kako bih odmah počela klanjati, molila sam ga da me ne uzme jer nisam spremna da umrem. Nakon nekoliko dana ozdravila sam, moje je srce toliko drhtalo kada sam nakon više od pet godina uzela abdest da klanjam.  Duša je toliko drhtala, da sam jedva čekala da klanjam.

Nakon toga, klanjala sam, sve je nekako bilo drugačije, osjećala sam se kao druga osoba. Ostavila sam poroke sve, vratila se vjeri. Poslije tri mjeseca i dalje klanjam, spominjem što više Uzvišenog Allaha i radim dobra djela. Otišla sam od grijeha. Moja je želja još ostala da se pokrijem i molim dragog Allaha da mi to učvrsti u srcu kako bih upotpunila svoju vjeru!

Molim Uzvišenog Allaha da nam oprosti svima grijehe, i da što više radimo dobrih djela kako bismo bili spremni za budući svijet, ako Bog da.

Sestra E.
______________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice