Šta god budeš tražila od Allaha, ispunit će ti…

Kao djevojčica provela sam dosta vremena sa svojom nenom, rahmetullahi alejha. Malo je riječi kojima bih opisala duboke tragove koje je ostavila u meni. Jedne prilike mi je rekla: ”Šta god budeš tražila od Allaha, ispunit će ti…”  Nakon ovih riječi izišla je iz sobe u kojoj smo zajedno bile, a ja, djevojčica, istog trenutka podižem svoje ručice i dovim. Dovim, uvjerena da će mi Gospodara dati ono što tražim od Njega, a još sam daleko od svoga rodnog mjesta, daleko od svoje avlije u kojoj sam napravila prve korake i udahnula prvi zrak. U nekom sam drugom mjestu, tuđem – ne svome, u nečojoj sam drugoj sobi, tuđoj-ne svojoj!

To je bio moj prvi ozbiljan razgovor sa mojim Gospodarom, a nenina rečenica u tom trenutku je imala neopisivo snažan utjecaj na mene. Bila je prva koja mi je rekla na Čija vrata trebam pokucati. I dan danas kucam na ista vrata. Nakon spoznaje da sam sama u sobi započela sam sa svojom dovom, duboko uvjerena da Onaj Kojeg dozivam Čuje čak iako su to prigušene riječi i osjećaji koji se sami ispuštaju iz srca. Tako mi Allaha, i sada mogu osjetiti ljepotu koja me tada obuzimala. Ljeptu osjećaja da On sluša, a ja dovim.

Nakon svih ovih godina mogu slobodno reći da mi je Gospodar uslišao ono što sam od Njega tražila, samo ne na način na koji sam ja to tražila svojom dječijom maštom, nego na način kako je On, Uzvišeni, znao da je najbolje za mene i za sve one koji su tada u mojim dovama bili. Hvala Mu.  Svako ko je bar jednom podigao ruke i predao svoju brigu i teret Allahu zna da je osjećaj olakšanja nastupio istog trenutka. Počesto nije bitno da nam Allah ispuni ono što tražimo, ponekada je važno olakšati dušu. Zato me nene, rahmetullahi alejha, samo jednom rečenicom podučila da olakšanje nastupa onog trenutka kada brige Njemu izneseš. Poslije naučiš da budeš zadovoljna svime što je On odredio, pa čak budeš zahvalna što ti nije ispunio na način kako si ti tražila. Opet Mu hvala. Uvijek i iznova. On zna najbolje.

Moja nene, rahmetullahi alejha, preselila je prije mnogo godina, a ja je se sjetim svakog dana sve više i više i nekako sve jače i jače. Nedostaje mi…da je bar jednom zagrlim, da joj obraze poljubim i kroz suze prošaputam na njeno uho jedno iskreno: ”Hvala, da mi te Allah nagradi što si samo jednom rečenicom urezala dubok trag…u meni.” Nikada joj nisam uspjela reći koliki je utjecaj na moj život ostavila samo ta jedna njena rečenica, a da ne kažem koliko je bilo neizmjerno lijepo klanjati s njom, rame uz rame. Zato postoji ona nada, da ćemo biti s onima koje smo voljeli, na Drugom svijetu, ljepšem, boljem, vječnom.  Sigurna sam da ćemo se i na dunjaluku i na Ahiretu najviše sjećati onih insana koji su bili sebeb da spoznamo našeg Stvoritelja, pa makar jednom rečenicom, jednim gestom. Takvi insani zaslužuju da ih se dovama sjećamo jer oni su nam ostavili prelijepe emanete – da znamo kome kucati na vrata, s dubokim uvjerenjem da će se otvoriti.

 Sjetimo se svih onih koji su preselili, sjetimo ih se dovama, zamolimo Gospodara da im oprosti grijehe, i njima i nama, da pređe preko naših i njihovih loših djela.

A ja…reći ću isto ono što je meni moja nene rekla: ”Šta god budete tražili od Allaha, ispunit će vam.” Ako vam ne dadne na način na koji ste vi tražili, buditi sigurni da će vam dati na daleko ljepši i bolji način. A zar može iko drugi kreirati našu prošlost, sadašnjost i budućnost bolje od Onoga Koji poznaje sve to?! Naravno da ne, zato je najbitnije prepustiti se Njegovoj odredbi.

”A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (Sura Beqara, 186)

Hfz Senita Smajić – muslimanka.org