Šta je pogrešno u hrani i piću pa se od njih treba suzdržavati?
Govoreći o svim propisima posta, pitamo se, osim jasne duhovne dimenzije povinovanja naredbi Uzvišenog Allaha, šta je zapravo pogrešno u konzumiranju hrane i pića, pa da se od njih treba sustezati mjesec dana?
Ovu temu bi rijetko ko mogao pojasniti kako to pojašnjava izvanredna ličnost – Ibnul Qajjim, u svom djelu Medaridžus salikin. On o hrani kaže sljedeće:
Hranu dijelimo na dva dijela
1. Hrana koja kvari srce, jer je u osnovi zabranjena.
Primjer su: zabranjene stvari koje možemo podijeliti također na dva dijela:
– zabranjene, haram, stvari Allahovim pravom, hakkom. U to spadaju: strv, krv, svinjsko meso, deraće zivotinje i ptice grabljivice;
– zabranjene, haram, stvari čovjekovim pravom, hakkom. U to spada: ukradeni, oteti i opljačkani imetak, te svaki imetak koji je oduzet bez volje vlasnika, bilo to zbog prisile, ili njegovog stida i prezira da to kaže.
2. Hrana koja kvari srce zbog prevelike količine, kao na primjer: rasipanje – israf u halalu i pretjerana sitost, jer nam to otežava izvršavanje ibadeta.
Čovjek je obuzet svojim stomakom i nastoji ga napuniti, a kada ga napuni, nastoji se toga riješiti, jer ga to opterećuje i uznemirava i ojačava mu strasti. Također, na taj način šejtanov utjecaj biva jači i šejtan ima više prostora da se kreće i manipulira, a poznato nam je da se on kreće – kola kroz nas poput krvi (kao što stoji u poznatom hadisu). Post šejtanu sužava prostor i suzbija ga, a sitost mu proširuje prostor i pruža mu veću mogućnost utjecaja. Osoba koja jede puno, ona će piti, spavati, a i izgubiti puno.
U poznatom hadisu se kaže: “Najgora posuda koju čovjek napuni jeste njegov stomak. Sinu Ademovom dovoljno je nekoliko zalogaja. Ako već želi da se najede, neka jednu trećinu napuni hranom, drugu pićem, a treću neka ostavi praznu kako bi lakše disao”.(Tirmizi)
Pričaju da se Iblis, Allah ga prokleo, ukazao Jahjau, sinu Zekerijaovom, alejhisselam, te ga Jahja pita: “Da li si ikad uspio da me nagovoriš na nešto?” A ovaj mu odgovori: “Ne, međutim jedne noći ponuđeno ti je da jedeš, i ja sam te namamio, tako da ti se otvorio apetit i najeo si se, a potom si prespavao svoj vird (dnevni dio učenja).” Na to mu Jahja reče: “Allah me uništio ako se ikad više prejedem!” “I mene uništio ako ikad više čovjeka nasavjetujem”, odgovori Iblis.”
Završen citat iz Ibnul Qajjimove knjige.
Svemu prethodno izrečenom, čovjek koji promišlja o životu se ne čudi, a ako niste do sad imali vremena razmišljati o tome ranije, pitajte naše starije, koji su zapamtili vrijeme kad hrane nije bilo u izobilju i kad u marketima nije bilo ovoliko raznovrsnih primamljivih i ukusnih jela i ponude, koliko su kvalitetnije živjeli, bili zdravijeg tijela, a, kažu, i zdravijeg uma.
Danas je hrana više emocija, nego je to potreba. Stalno pun stomak vodi strastima, ne samo u vidu onih zabranjenih strasti koje vam prve padaju na pamet, nego i hedonističkom odnosu prema životu gdje je najvažnije udovoljiti tijelu, a oni potom vode ka gafletu – nemaru prema srčanim aktivnostima. Stalno sit stomak znači uspavano srce. A ne pitaj šta bude kad srce zaspi. Hvala našem Gospodaru koji nas bolje poznaje od nas samih, pa nam šalje preporuke koje će nas umiti i razbuditi.
Hanka Vlahovljak, Imancipacija