Šta su to pritvrđeni sunneti ?

U našim namazima često zna biti propusta, izostavljenih vadžiba, sunneta, ili šejtanskih došaptavanja, nekada nam na um padnu dunjalučke stvari i preokupirani smo dunjalukom u odnosu na namaz i skrušenost u njemu. Zbog toga je i nagrada od namaza parcijalna, umanjuje se i povećava u zavisnosti od skrušenosti i koncentracije roba i njegovog pristupa namazu koji mora biti u skladu sa namazom našeg vjerovjesnika Muhammeda ‘alejhisselam, koji kaže: „Klanjajte onako kao što ste vidjeli da ja klanjam.”[1] Dokaz ovome su i riječi Ammara ibn Jasira, radijallahu‘anhu, koji prenosi da je Muhammed ‘alejhisselam, rekao: „Zaista neko završi s namazom, a od njega mu bude upisano pola nagrade, nekima trećina… sve dok nije rekao – a nekima desetina.”[2]

Kako bismo otklonili i spriječili ove manjkavosti od namaza Allāhnam je propisao ustaljene (pritvrđene) sunnete prije i poslije farz namaza kako bi musliman nadoknadio ono što je propustio u svom namazu i tako uvećao svoja dobra djela na mizanu. To su dvanaest rekata sunneta (dobrovoljnog namaza) u toku dana i noći koji se obavljaju na sljedeći način:

– dva rekata prije sabaha. Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Dva rekata sabahskog sunneta su bolja od dunjaluka i svega što je na njemu.”[3]

– četiri rekata prije i dva poslije podnevskog farza jer je došlo u hadisu kojeg prenosi Alija, radijallahu‘anhu, da je Poslanik, ‘alejhisselam, klanjao četiri rekata prije podnevskog farza i dva poslije.[4]

U ovom slučaju možemo klanjati i četiri rekata poslije farza jer u hadisu kojeg prenosi Ummu Habiba, radijallahu ‘anha, stoji da je Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Ko klanja četiri rekata prije i poslije podnevskog farza Allāh će ga zabraniti džehennemskoj vatri.”[5]

– dva rekata nakon akšamskog farza. Prenosi Aiša, radijallahu ‘anha, da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, klanjao akšamski farz, a nakon toga bi se vratio kući i klanjao još dva rekata sunneta.[6]

– dva rekata nakon jacijskog farza. Aiša, radijallahu ‘anha, prenosi da je Poslanik, ‘alejhisselam, nakon jacijskog farza klanjao dva rekata sunneta.[7]

Ovdje treba istaći još jednu prednost i dodatnu nagradu za obavljanje ovih sunneta, a to je da oni mogu biti uzrokom ulaska u Džennet kako prenosi Ummu Habiba, radijallahu ‘anha, da je čula Allāhovog poslanika, ‘alejhisselam, da je rekao: „Nema nijednog roba muslimana , koji svaki dan mimo farzova, radi Allāha klanja dvanaest rekata dobrovoljnog namaza, a da mu neće biti sagrađena kuća u Džennetu.”[8]

Također tu su i četiri rekata prije ikindijskog farza kako prenosi Ibn Omer, radijallahu‘anhu, da je rekao Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam: „Allāh se smilovao onome ko klanja četiri rekata sunneta prije ikindijskog farza.”[9]

Sve ono što se doda mimo ovih rekata (ako se klanja još dobrovoljnih namaza) je hajr, berićet i približavanje roba svome Gospodaru za šta će biti obilato nagrađen. Od Sevbana, radijallahu‘anhu, se prenosi da je rekao: „Pitao sam Vjerovjesnika ‘alejhisselam, Allāhu najdražim djelima pa mi je odgovorio: ’Puno se klanjaj Allāhu dž.š. Ti nikada nećeš učiniti sedždu Allāhu, padajući ničice, a da te Allāh time ne uzdigne za jedan stepen i ukloni od tebe jedan grijeh.”[10]

Od Rabi’a ibn Ka’ba el-Eslemija, radijallahu‘anhu, se prenosi da je rekao: „Prenoćio sam sa Vjerovjesnikom ‘alejhisselam, pa sam ga pitao hoće li se abdestiti i ima li kakvu potrebu. Rekao mi je: ’Zatraži nešto’., pa sam kazao – ’Želim biti u tvom društvu u Džennetu.’ On reče: ’Želiš li nešto drugo?’’Ne, to je ono što želim.’ – odgovorio sam. Na to mi Poslanik, ‘alejhisselam, reče: ’Onda me pomozi u ostvarivanju te želje tako što ćeš činiti mnogo sedždi (tj. klanjati puno dobrovoljnih namaza)’.”[11]

Čovjek je najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi. Ebu Hurejre, radijallahu‘anhu, prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, s toga uvećajte svoje dove.”[12]

[1] Buhari – poglavlje o ezanu (631).

[2] El-Iman od Ibn Tejmijje (28), Albani ga je ocijenio kao hasen (dobar).

[3] Muslim – poglavlje o namazu (725), et-Tirmizi – poglavlje o namazu (416), en-Nesa’i – poglavlje o namazu (1452).

[4] Hadis je hasen, a Bilježi ga et-Tirmizi u poolavlju Ebvabus-salah (424).

[5] Hadis je sahih, a bilježe ga Ibn Madže u poglavlju o namazu (1164), Ebu Davud u istoimenom poglavlju (1269) i et-Tirmizi – poglavlje o namazu (427).

[6] Hadis je sahih, a Bilježi ga Ibn Madže u poglavlju o namazu (1164).

[7] Hadis je sahih, a Bilježi ga Tirmizi u poglavlju Ebvavus-salah (436).

[8] Muslim – poglavlje o namazu putnika (728), en-Nesa’i – dobrovoljni namazi u toku dana i noći (1796).

[9] Hadis je hasen, a bilježe ga Ebu Davud u poglavlju o namazu (1271) i et-Tirmizi u poglavlju Ebvabus-salah (430).

[10] Muslim – poglavlje o namazu (488), Ibn Madže – Ikametus-salevati ves-sunneti fiha (1423), en-Nesa’i – Tatbik (1139).

[11] Muslim – poglavlje o namazu (489), en-Nesa’i – Tatbik (1138).

[12] Muslim – poglavlje o namazu (482), Ebu Davud – poglavlje o namazu (875), en-Nesa’i – Tatbik (1137).