Broj žena je pisao mašallah, lutka, prelijepa, a to ona zaista jeste. Niti joj treba potvrda jer sestra to i dobro zna o sebi, svjesna je ljepote i s te strane joj je se i dogodio sukob duše, šejtana i imana.

Šta mislite kad bih ja napisala ovako:

Esselamu alejkum ve rahmetullah.

Nadam se da je sve uredu, da ste dobro?

Zabrinuh se zaista da nije.

 

Lijepi ste, Allah vas je stvorio u ugodnom i lijepom obliku.

Svakako, vi to i znate o sebi, samo se uplaših ove slike glede hidžaba, te ako vam na bilo koji način mogu olakšati i pomoći s moje strane i nekog načina da prebrodimo nedoumice i razmišljanja i vratimo prethodne verzije vas. Tu sam. Ako zatreba i imate volju.

Ne zamjerite što pišem ovako, licemjerno mi da pišemo mašallah, a desilo se nešto je naš zajednički minus koji trebamo raditi, dešavalo se i meni i svakoj ženi da siđemo par koraka nazad, desi se i sad, pa kad niko ne pruži ruku pomoći, to je jako ružno i okrutno od svih nas.

 

Nisam privatno pisala, mi se zapravo i ne poznajemo, a i jer je slika vidljiva, a i želim da se naviknemo da je lijepa briga, iskren odnos nešto što ne treba biti više tajnost i da nije u suprotnosti sa mudrošću. Smatram da vam sestre koje su iskazale oduševljenje ne žele dobro, ukoliko se nisu javile privatno, te sam radi dugmeta alarm napisala u vidu komentara, da bih dala svoj doprinos mijenjanju situacije.

Istinski bih voljela da mogu pomoći.

—————

Šta mislite da li je dosadašnji način savjetovanja, tj. nesavjetovanja, pogrešna mudrost?

Da li se ta usvojena mudrost da nikom ništa ne prigovaramo za duhovni život pokazala dobrom?

Gdje nas je dovela u zadnjem periodu?

 

Da li trebamo vratiti standard gdje je sasvim normalno i poželjno primijetiti i reći nekome da smo tu da riješimo probleme? Ili smo predaleko od toga.

Da li je normalno da za bolest tijela prihvatamo savjet, a za bolest duše ili grijeh mrzimo što ga je neko vidio.

I da li je normalno da kad vidim blijedu osobu, modricu i ogrebotinu, lom ruke ili slično, da je uredu pitati šta se desilo, a da nije uredu pitati kad vidimo duhovni lom.

 

Da li imamo primjere Allahovog Poslanika i ashaba gdje su na licu mjesta ispravljali greške i da li je to u današnjem svjetlu mudar postupak ili lišen svake mudrosti.

 

Ako nije mudro, kako ispravljati stanje, s obzirom da tajno savjetovanje nije efikasno (skupila sam solidnu bazu mojih takvih savjetovanja, većina ih je završila loše).

 

Kako bilo kako uputiti savjet, a da ne završi loše?

Pitam zaista iskreno, za sebe. Mijenjam metode konstantno i ni jedna ne radi.