Status na Facebook-u koji mi je promjenio život

Kao i mnoga omladina, i ja sam bila ”upala” u loše društvo i počela lutati i tražiti neko zadovoljstvo u nedozvoljenim stvarima, u muzici, u oblačenju razne odjeće, u hodanju i upoznavanju sa momcima, u dugim ispijanjima kahve u kafićima, besposločarenju… ali, ni u čemu nisam našla zadovoljstvo i neki mir, čak sam se loše osjećala poslije svega kad bih došla u stan i legla umorna i zaspala omamljena alkoholom. Bila sam u takvom društvu, gdje bi svaka promjena mog ponašanja bila osuđena i neprihvaćena…

Lijep odgoj od strane moje majke, i teško djetinjstvo, natjerali su me davno da postanem zrelija i da drukčije gledam na svijet i neke stvari. Pa tako, momci me nisu nikad gledali površno kao neku ”stvar” ili ”komad mesa”, jer sam uspjevala s njima ostvariti neki ”ozbiljan” razgovor i pričati o mnogo čemu ne samo o onim drugim stvarima. Zato sam čak od nekih i uživala poštovanje tad a i dan danas. Vrijeme je prolazilo a meni se ništa nije mijenjalo. Odlazak u drugi grad na školovanje učinilo je također svoje. Bila sam opuštena, izlazila, hodala, dolazila kasno.

Moji su mi uvijek vjerovali, imali su maksimalno povjerenje u mene, a otac mi je uvijek govorio: ”Samo jednom iznevjeri moje povjerenje, za cijeli život ćeš ga izgubiti.” To mi je uvijek stojalo iznad glave i zbog toga elhamdulillah nikad se nije desilo ono najgore, da se obeščastim i upanem u ponor bluda i razvrata. Iako sam bila u društvu takvih djevojaka, govorila sam, meni se to ne smije desiti, i nije hvala Allahu, ali sam osjećala ogromnu grižnju savjesti zbog njih, i pitala se kako one to mogu, zašto, razmišljaju li o budućnosti, kad se udaju, kad budu nečije žene, majke…gomila pitanja u mojoj glavi su se počela javljati i nelogična objašnjena za sve šta mi se dešava, nisam nalazila u tome nikakvu sreću ni nešto dobro.

Jednog dana sam pročitala status na Facebook-u gdje je bio citiran hadis Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o osobi koja pije alkohol. Bukvalno sam bila prestravljena, i od tad počinju promjene. Počinjem se polahko upoznavati sa vjerom za koju sam oduvijek znala, ali samo kroz školu, a od kuće od toga nisam mogla ponijeti ništa. Od roditelja koji nisu praktikovali namaz, niti učili Kur’an, koji su psovali, otac koji je pio, općenito cijele porodice koja nije praktikovala ništa od vjere, ja izlazim, Allahovim određenjem na ispravan put, put vjere.
____________

Neću puno duljiti sa tekstom, iako bih mogla napisati knjigu o svome životu, ali skrenut ću pažnju na neke stvari koje bi mogle pomoći mnogoj omladini, kako djevojkama tako i momcima da promijene svoj život i postanu mnogo sretniji i zadovoljniji. Počinjem učiti kako obavljati namaz i počinjem sa svojim prvim sabah namazom. Nakon završetka, predaje selama, Allah zna najbolje kako sam ja i klanjala taj namaz, osjetila sam kao da je sa mog vrata pao ogroman kamen koji mi je pritiskao svo tijelo. Allahu ekber! Klanjala sam u toku dana i ostale namaze, jedva ih iščekujući.

Mama je bila začuđena ali ništa loše mi nije nikad rekla, od samo početka. I tako dan za danom, ja sam klanjala, dovila, čitala na internetu i tražila u nekim knjigama da pročitam što više o vjeri.. pa sam počela da dovim, učim istigfare… Polazim u školu, treća godina, i tražim razrednika koji je tad bio profesor vjeronauke da mi da neke savjete, jer počelo je polahko da se društvo udaljava od mene, prozivaju me imenima karakterističnim za svakog ko krene putem vjere, da mi se čude, pitaju šta mi je, ko je izaprao moj mozak.. On mi je dao tako lijepe savjete, Allahu mu dao svako dobro, da idem polahko, da ne žurim ni sa čim, da se trudim da ustabilim svoje korake na namazu i da učim o ostalim propisima.

Pitala sam ga za pokrivanje hidžabom, rekao mi je samo: ”Dogodine ćemo o tome pričati.” I došlo je to ”dogodine”. Jedva sam ga dočekala da kažem da se mnogo toga promijenilo u mom životu, sretnija sam, mirna, izišla iz gafleta i lošeg društva, doduše sad sam ”sama” ali nikad vjernik nije sam, jer je Allah s njim… Rekla sam da želim staviti hidžab, bukvalno sam se osjećala da sam gola kad iziđem van bez marame.. Također, opet mi je dao gomilu savjeta, i ja sam odlučila da stavim hidžab početkom ramazana. Ali, nisam dočekala ramazan već sam ga stavila sedmicu dana prije, i to jedne nedjelje kad sam ustala i rekla sebi: ”Šta ako danas umreš a nisi bila pokrivena, ko ti garantuje da ćeš dočekati ramazan?”

Subhanallah, koji osjećaj, koja ljepota, koje upotunjenje imana, koje zadovoljstvo, zaista se, tako mi Allaha ne mjeri ni sa čim na ovome svijetu.. Čak, Allah najbolje zna, da li je to mojim sebebom ili nije, ali roditelji su se promijenili, počeli su obavljati namaz koji nisu nikad prije praktikovali i promijenili su svoj pogled na život i prihvatili me ovakvu, i bili mi najveća podrška u mom životu. Allah im dao svako dobro! Počinje najljepši period mog života.

***

Zato, kažem svakoj djevojci i mladiću koji ”ne znaju šta će od svoga života”, da smisao nađu u pokornosti Uzvišenom, jer Njemu ćeš se kad tad vratiti, pa ti odluči da li će tvoj povratak biti u pokornosti ili nepokornosti. Insan uvijek mora biti na oprezu i truditi se da uvijek bude sve bolji i jači u svojoj vjeri, jer nije garancija za Džennet samo hidžab i namaz, već još gomila stvari a koje su potpuno prirodne i date od Allaha da nam se olakša život na ovome svijetu koji je prepun iskušenja, ispita, izazova i svega onoga što čovjeka može odvesti stranputicom, šejtanovim koracima.

Nema ljubavi prema insanu a koju ne može nadjačati ljubav prema Stvoritelju. Shvati djevojko da nije ljepota u tvom pokazivanju tijela drugima i da ti se javljaju momci koji te žele samo iskoristiti, ti si stvorena za važnije i plemenitije uloge, shvati da su ljudi nakratko ”očarani” tvojom ljepotu, ali to blijedi u njihovim očima, a tvoje srce crni od grijeha, od kibura, od samohvalisanja, od harama kojeg gledaš i kojeg oblačiš i kojeg činiš! Shvati da GUBIŠ vrijeme i život i godine na dopisivanja, na slikanja golišavih fotografija svoga tijela, da propadaš u ponor, da gubiš svoju vrijednost.

Sutra bi trebala biti nekome žena i uzorna majka! Pripremaš li se za to? I na kraju, pripremaš li se za ispit u kaburu pred melecima? Za ispit na Sudnjem danu pred Allahom? Za prelazak Sirat-ćuprije? Za gledanje u Džehennemsku vatru koje je jača od dunjalučke za sedamdeset puta, za vječnu kaznu, bez truna oduška i bez toga da NIKAD ne osjetiš miris Dženneta i napiješ se vode sa čistog izvora? Vrijedi li sve ovo za to? Čovjek si, dat ti je razum! Misli svojom glavom a ne strastima i porivima koji su karakteristični za životinje! Ti odlučuješ! Sama ćeš u kabur i pred Allaha, a ne sa društvom i momcima koji su te udaljavali od milosti Allahove cijeli tvoj život. Razmisli i traži uputu od Jedinog koji upućuje.

Sestra A. B.