Status odjeće isticanja

PITANJE: Možete li mi nešto kazati o odjeći isticanja?

ODGOVOR: Uzvišeni Allah dopustio je čovjeku oblačenje lijepe odjeće i da pazi na svoj izgled, a osudio je one koji zabranjuju Allahove blagodati: “Reci: ’Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’” (El-E’araf, 32.) Muslim je zabilježio Ibn Mes’udovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ući u Džennet ko bude imao u srcu oholosti koliko zrno gorušice”; “Čovjek voli da se lijepo obuče i da njegova obuća bude lijepa”, konstatira neko od prisutnih. Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo reče: “Allah je lijep i voli lijepo. Oholost je odbacivanje istine i omalovažavanje ljudi.” (Muslim)

Dakle, islam je pohvalio lijepo i uredno odijevanje, što nikada nije bilo predmet razilaženja među muslimanima općenito, a među učenjacima posebno. Međutim, šerijat je zabranio određene vrste odjeće, kako muškarcima, tako i ženama, a počiniocu je priprijetio kaznom. Jedna od zabranjenih vrsta odjeće jeste odjeća isticanja. To je odjeća za koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ibn Omer rekao: “Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.” U drugoj verziji stoji: “…potom će njime potpaliti vatru džehennemsku.” (1)

Imam Sefarini u svome komentaru na djelo Gizaul-elbab, 2/161, kaže: “Čovjek je obukao odjeću isticanja ako se njegova odjeća razlikuje od odjeće njegovih mještana.” Imam Merdavi veli: “Pogrdno je oblačiti odjeću isticanja ili odjeću koja se ne nosi u tom istom podneblju.” Imam Ševkani napominje: “Pod odjećom isticanja misli se na odjeću kojom čovjek odudara od odjeće ostalog svijeta.” (2) Hanefijski učenjak Ali Kari zapisao je: “Odjeća isticanja jeste, između ostalog, i odjeća kojoj se ljudi ismijavaju.”(3) Ibn Omer je vidio svoga sina da je obukao pohabanu odjeću, pa mu je rekao: “Skini je, to je odjeća isticanja.” (4)

Ibn Muflih naveo je nekoliko identičnih citata kojima hanbelijski učenjaci definiraju odjeću isticanja. Između ostalog, hanbelijski pravnici kažu: “Odjeća koja se razlikuje od odjeće koju nose ljudi u tvome podneblju”; “Odjeća po kojoj osoba biva prepoznatljiva kod ljudi”; “Odjeća koja nije poznata kod ljudi u tvom podneblju”; “Odjeća koja odudara od odjeće koju nose ljudi u tvojoj zemlji ili plemenu.” Nakon toga, ovi učenjaci upozorili su: “Čovjek treba oblačiti ono što oblače drugi ljudi, da ne bi upirali svoje prste u njega i ogovarali ga, pa će biti grješan kao i oni, jer ih je on naveo na grijeh.” (5) Imam Ahmed vidio je na nekom čovjeku crno-bijeli prugasti ogrtač, pa mu je rekao: “Skini to, a obuci ono što oblače ljudi u tvome kraju.”(6)

Ibn Abdulberr zapisao je: “Govorilo se: ’Jedi hranu koju poželiš, ali se odijevaj kako ljudi žele (tj. kako se ljudi odijevaju).” (7) Ibn Kajjim je rekao: “Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet ukazuje da se čovjek treba odijevati kao što se odijevaju ljudi u njegovoj zemlji.”(8) Kada definiraju odjeću isticanja, brojni drugi učenjaci kažu da je to odjeća kojom se osoba ističe među ljudima u podneblju u kojem boravi.(9)

Centru za izdavanje pravnih rješenja, koje je pod mentorstvom dr. Abdullaha Fekiha, postavljeno je pitanje: “Kakav status ima onaj čovjek koji oblači odjeću koja nije poznata u običajnom pravu određenog podneblja, kao primjer čovjeka ili žene koji nose afganistansku odjeću u Maroku?” Nakon dužeg pojašnjenja, u odgovoru stoji: “Zaključak: ljudi se trebaju odijevati sukladno odijevanju koje vlada u njihovoj sredini, i pogrdno je izlaziti iz tog okvira. Taj izlazak je haram ako se osoba ističe svojim načinom odijevanja i bude prepoznatljiva. Ibn Madže i drugi zabilježili su hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ’Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.’ Odjeća isticanja jeste svaka odjeća kojom se čovjek razlikuje od drugih ljudi.”(10)

Šejh Bekr Ebu Zejd, nakon konstatacije da je odjeća isticanja ona odjeća koja odudara od određene sredine, kaže: “Razlog zbog kojeg pojedinci nose ovakvu odjeću jeste vjerska umišljenost, a umišljenost je bolest srca koja je opasnija od klasičnih tjelesnih bolesti.” (11) Poznato šerijatsko pravilo glasi: Običaj je mjerodavan.(12) I svaki običaj koji nije u koliziji sa šerijatom validan je i ljudi su dužni postupati shodno tom običaju. Svakim odstupanjem od pravnih običajâ koji ne oponiraju šerijatu otvaraju se vrata sumnji, potvorama, ogovaranjima, predrasudama… Stoga je obaveza dosljedno slijediti ove običaje bilo da se radi o odijevanju ili drugom segmentu.

Dakle, šerijatski nije opravdano nositi odjeću koja nije poznata stanovništvu određenog podneblja. Odjeća koja se nosi u Afganistanu tretira se odjećom isticanja u Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Alžiru i svim zemljama u kojima se ljudi ne odijevaju na takav način. Isto tako, odjeća Afganistana, Saudijske Arabije, Emirata, Maroka i drugih muslimanskih zemalja smatra se u Bosni odjećom isticanja. Pojedini muslimani iz velike ljubavi prema sunnetu odijevaju se na našim prostorima na veoma upadljiv, a za neke i provokativan način.

Ljubav prema sunnetu očituje se kroz slijeđenje šerijatskih tekstova i pravila koja su iz njih izveli islamski učenjaci, a ne povođenjem za emocijama. Ko želi praktično primijeniti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, treba se odijevati na način koji je poznat ljudima, a ne suprotno tome. Ovo je, svakako, pod uvjetom da odjeća koju nose ljudi u određenoj zemlji nije u koliziji sa islamskim načinom odijevanja. Ako oponira šerijatskom načinu odijevanja, tada će musliman nosti odjeću koja liči njihovoj odjeći, ali ispunjava uvjete ispravnog odijevanja.

Ako pretpostavimo da ljudi u određenom mjestu ili zemlji nose tijesne pantalone ili prozirne, musliman će nositi široke i neprovidne pantalone. Takav je slučaj i sa ostalom odjećom. Kada se radi o uvjetima ispravne nošnje, o njima su islamski učenjaci detaljno govorili. Mi ćemo se zadovoljiti samo spominjanjem osnovnih uvjeta: prvo, da odjeća pokriva stidna mjesta; drugo, da bude široka i neprozirna; treće, da ne nalikuje odjeći suprotnog spola; četvrto, da ne nalikuje odjeći nevjernikâ; i, peto, da nije namirisana – vrijedi posebno za žene, a Allah najbolje zna.

1) Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže. Navedeni su hadis u različitim verzijama dobrim ocijenili: imam Munziri, Iraki, Ibn Muflih, Busiri, Sehavi, Behuti, Adžluni i Albani. Imam Ševkani i Muhammed Han tvrde da su prenosioci ovog predanja pouzdani. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 4/286, s opaskama imama Irakija, El-Adabuš-šeraijje, 2/582, Misbahuz-zudžadža, 4/90, Nejlul-evtar, 2/111, El-Mekasidul-hasena, str. 668, Keššaful-kinaa, 1/381, Kešful-hafa, 2/362, Er-Revdatun-nedijja, 1/234 i 3/460, i Sahihut-tergib, 2/480.
2)Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/111.
3) Vidjeti: Merkatul-mefatih, 8/221.
4) Vidjeti: Telbisu Iblis, str. 174.
5) Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581, i El-Furu, 1/302.
6) Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581.
7) Vidjeti: Ibid., 2/582.
8) Vidjeti: Haddus-sevb, str. 27, od šejha Bekra Ebu Zejda.
9) U vezi s tim uporediti s: Keššaful-kina, 1/381, Ed-Derari, 1/383, od imama Ševkanija, Er-Revdatun-nedijja, 3/460, i Avnul-Ma’bud, 11/51.
10) Broj fetve, 14805.
11) Vidjeti: Haddus-sevb, str. 31.
12) Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 93, od imama Ibn Nudžejma, Šerhul-kavaidil-fikhijja, str. 219, od šejha Ahmeda Zerke, i El-Kavaidul-fikhijjetul-kubra, str. 325, od dr. Saliha Sedlana.

Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od mr. Safeta Kuduzovica