Liječnici preporučuju svima starijima od 35 godina da redovno kontroliraju štitnjaču jer već i male promjene u količini izlučenih hormona uzrokuju smetnje

Kad hipofiza, smještena usred lubanje ispod mozga, očita manjak ili višak hormona, prilagodit će količinu svog hormona THS-a, koji upravlja proizvodnjom hormona štitnjače. Tako barem stvari funkcioniraju kod zdravog čovjeka. Ako se nivoi hormona T3 i T4 poremete, nastupaju problemi. 

Kad štitnjača “zabušava” 

Najčešći poremećaj štitnjače je njena smanjena hormonalna aktivnost, odnosno proizvodnja nedovoljne količine hormona. Ovaj poremećaj nije lako prepoznatljiv jer se njegovi simptomi preklapaju sa simptomima drugih stanja. Najčešće su tegobe umor, tromost i pospanost veći dio dana. Prateće tegobe uključuju debljanje, napuhanost, osjetljivost na hladnoću, suhu i grubu kožu, slabu i rijetku kosu, potištenost, bezvoljnost, oslabljeno pamćenje i obilne mjesečnice. Iako ove tegobe mogu potjecati od bolesti koje nemaju veze sa štitnjačom, ako ih primijetite napravite krvne pretrage.  

Hipotireoza može se javiti bilo kada u životu i ne može se izliječiti, ali se lako drži pod kontrolom hormonskom nadomjesnom terapijom. Liječi se levotiroksinom i liotironinom, sredstvima koja sadrže sintetičke hormone T4 i T3. Pažljivim nadzorom liječnik će prilagođavati doze lijekova tako da količina hormona u pacijentovom krvotoku bude kao kod pojedinca sa zdravom štitnjačom. 

Kad štitnjača radi “prekovremeno”

Na suprotnoj strani od hipotireoze je poremećaj prejakog lučenja hormona štitnjače – hipertireoza. Njeni su tipični problemi razdražljivost, napetost, smetnje spavanja, mišićna slabost, drhtanje ruku, ubrzani puls, gubitak težine i stalna glad unatoč redovnom hranjenju, osjetljivost na toplinu i oskudne mjesečnice. 

Ova je boljka nešto teže lječiva od hipotireoze. U njenom je slučaju potrebno smanjiti proizvodnju hormona štitnjače. Jedna je opcija kirurško odstranjivanje štitnjače, no to se danas rijetko izvodi, osim u slučaju prisustva čvorića s potencijalno zloćudnim stanicama. Uobičajeniji je tretman lijekovima koji usporavaju proizvodnju hormona ili radioaktivnim jodom. To je tvar koja onesposobljuje štitnjaču i smanjuje njenu hormonalnu proizvodnju. Liječenje hipertireoze često dovodi do hipotireoze, koja se pak liječi opisanom hormonalnom terapijom.

Redovne krvne pretrage

Liječnici preporučuju svima starijima od 35 godina da redovno kontroliraju štitnjaču jer već i male promjene u količini izlučenih hormona uzrokuju smetnje. Pacijenti visokog rizika, uključujući trudnice i one s obiteljskom poviješću, trebaju se testirati u ranijoj dobi. Bolesti štitnjače su kronične i neizlječive, ali ih je moguće odgovarajućim terapijama držati pod potpunom kontrolom i živjeti normalan život.

Uzroci poremećaja rada štitnjače:

• Najčešći je Hašimotov tiroiditis, nasljedna bolest kod koje imunosni sustav uzrokuje upalu štitnjače i ometa lučenje hormona.  
• Poslijeporođajni tiroiditis pogađa između pet i 10 posto rodilja, a u pravilu se s vremenom povlači. Kod urođenog tiroiditisa, štitnjača ne radi normalno od rođenja.   
• Manjak joda u organizmu također može uzrokovati hipotireozu. U Hrvatskoj je sol obogaćena jodom tako da je ovaj uzrok hipotireoze praktično eliminiran.  
• Najčešći uzrok hipertireoze je autoimuna Gravesova bolest, kod koje protutijela potiču štitnjaču na lučenje viška hormona. 
• Žene obolijevaju od hipotireoze u pet do osam puta većem postotku od muškaraca.  (adiva.hr)