Što ti klanjaš, mlada si, imaš vremena

Imala sam samo 13 godine, dijete ko dijete htjela sam biti u centru pažnje, da budem najvažnija u svojoj grupici.

Jednom mi je izašao ders od uvaženog šejha Elvedina Pezića, zainteresovalo me pa rekoh – hajde pogledat ću. Nakon pregledanog dersa postavila sam sebi pitanje: “Što ja ne obavljam namaz?” Nisam znala ništa od vjere, u porodici nisam nikog imala da me poduči, a i nikog da me upozori na grijehe. Počela sam nekako klanjati, a otac me spriječio riječima: “Što ti klanjaš, mlada si, imaš vremena.” Klanjala sam kada ne bi bilo nikog, da mogu rahatno obaviti namaz.

Prošao je jedan period, pozvala me jedna sestra da prisustvujem predavanju u mesdžidu. Otišla sam u tijesnim farmerkama, opeglala kosu… Ušla sam u mesdžid i vidjela puno sestara pokrivenih, pogledala sebe i odmah izašla iz te pristorije sva uplakana i sa puno stida. Sestre su izašle i uzele me, dale mi haljine i sjela sam pored njih. Tada sam rekla jednoj sestri da želim da se pokrijem, ne želim ni jednu sekundu pričekati.