Porijeklo Noći vještica može se pratiti do drevnog keltskog festivala poznatog kao Samhain, koji se u kalendarima održavao 1. novembra. Vjerovalo se da se toga dana duše umrlih vraćaju svojim domovima, pa su se ljudi oblačili u nošnje i palili krijesove kako bi otjerali duhove. Na taj su način popularna obilježja Noći vještica poput vještica, duhova i goblina postala povezana s praznikom.

U 7. stoljeću papa Bonifacije IV. utemeljio je Dan svih svetih, koji se izvorno slavio 13. maja. Stoljeće kasnije, papa Grgur III. pomaknuo je praznik na 1. novembar, vjerovatno kao kršćansku zamjenu za paganski festival Samhain. Dan prije svetkovine postao je poznat kao Večer svih svetih ili Noć vještica.

Iako je praznik započeo u keltskim regijama Irske, Velike Britanije i Francuske, brzo se proširio na druge dijelove svijeta. Prvim američkim kolonistima u Novoj Engleskoj bilo je zabranjeno slaviti ga iz vjerskih razloga, iako je uživao određenu popularnost u južnim kolonijama. Do 19. stoljeća jesenski festivali koji obilježavaju sezonsku žetvu uključivali su elemente Noći vještica, a irski imigranti koji su bježali od razorne gladi sa sobom su donijeli mnoge tradicije Noći vještica koje su ostale i danas.

Običaj “trik ili poslastica”, u kojem se djeca oblače u kostime i traže poslastice od komšija, postao je popularan u SAD-u početkom 20. stoljeća kada su irske i škotske zajednice oživjele stari običaj u kojem osoba bi se obukla u kostim i ispričala vic, recitirala pjesmu ili izvela neki drugi trik u zamjenu za komad voća ili drugu poslasticu.

Još jedno od obilježja Noći vještica je rezbarenje tikve na način da se napravi “strašno lice”. Ovo je još jedan običaj koji je došao iz Irske no prije dolaska u SAD-a umjesto tikve rezbarila se repa a po keltskim vjerovanjima “strašno lice” je plašilo zle duhove i tjeralo ih van domova.

Danas je Noć vještica jedan od najvećih praznika za prodaju slatkiša u SAD-u, a dobit koju kompanije ostvare na taj dan se procjenjuje na više od 3 milijarde dolara.