Stres i kur’anske metode njegovog liječenja

Stres je jedna od učestalih pojava današnjice. Uzrok je pojave bolesti želudca, koronarne bolesti srca, depresije, autoimunih bolesti, hipertenzije, dijabetesa, pa čak i raka. Blaži oblik stresa manifestuje se u vidu nervoze, nasilja na radnom mjestu, školi i porodici. Uobičajeni zdravstveni problemi kao što su napetost, glavobolja, nesanica, a također i pretilnost mogu biti uzrokovani stresom. Nitko od nas nije imun na stres, ali neki se s njim umiju bolje nositi od drugih.

Uzrok stresa mogu biti neki od slijedećih faktora:

– Strah od nepoznatog i nastojanje da se uspostavi kontrola nad vlastitom sudbinom

– Gubitci nekih dragih osoba i stvari iz našeg života i naša nemoć u tom pogledu.

– Unutrašnji sukob unutar nas samih koji se vodi između našeg srca i rauma i između onoga što je poznato kao istina i naš neuspjeh da to prihvatimo kao istinu. Prihvatanje činjenica može doprinjeti promjeni naših navika i načina života koje smo odobravali iz određenih razloga; poput užitka, radosti, okusa, ponosa tokom nekog takmičenja ili porijekla itd.

Na koji način Kur’an tretira problem stresa?

Gubitci su ustvari iskušenja za nas. “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (Kur’an; 2:155-157

Islam nas uči da ne postoji koncept u kojem smo mi apsolutni vlasnici dobara koje posjedujemo i našeg života. Sve pripada Bogu i sve se Njemu na kraju vraća, pa ako nismo vlasnici ničega (u pravom smislu te riječi), zbog čega onda da tugujemo ako nešto izgubimo? Naša sudbina je već unaprijed određena i mi nad njom nemamo kontrolu. Ono nad čime imamo kontrolu je slobodna volja u vidu djela, našeg izbora da činimo dobro ili zlo, da vjerujemo ili ne vjerujemo u Boga, ali mi nemamo kontrolu nad budućim događajima koji nisu vezani za ono što mi radimo, odnosno ne možemo odlučivati da li će npr., naša žena roditi sina ili kćerku, hoće li djetetove oči biti smeđe ili crne boje, niti možemo odlučavati o tome da li ćemo sutra doživjeti nesreću ili ne. Naprotiv, voditi brigu o takvim stvarima je beskorisno.

Nevjerovanje je u Kur’anu opisano kao bolest. Svako poricanje istine uzrokovano je ohološću: “Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu(Kur’an; 2:10)
___

Tri faze duhovnog razvoja

Strastvena duša

“Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.” (Kur’an; 12:53)

Strastvena duša teži ka užitcima čula, strasti i zadovoljavanja vlastitih potreba, ljutnje, zavisti, pohlepe i umišljenosti. Sva njena brige je užitak tijela, zadovoljavanje fizičkih potreba i vlastitog ega. Božiji poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjekov najveći neprijatelj je njegov nefs/strast.” (Buharija) Takva duša ako se ne kontrolira, može dovesti do neoubičajenog stresa i posljedica koje dolaze s njim.

Duša koja sebe kori

“…i kunem se dušom koja sebe kori.” (Kur’an; 75:2) Božiji Poslanik, a.s., kaže: “U svakom od nas postoje dvije vrste nagona. Jedan koji nas podstiče da činimo dobro i težimo ka istini. Onaj ko osjeti takvo nešto neka zna da je to od Boga. Drugi nagon koji dolazi od čovjekovog neprijatelja šejtana, koji vodi u sumnju i neistinu i ohrabruje čovjeka da čini zlo. Onaj ko takvo nešto osjeti, neka od Allaha, dž.š., traži utočište od prokletog šejtana.”

Ova vrsta duše skreće ljudima pažnju na njihove uzaludne želje, vodi ih i otvara im vrata čestitosti i pravednosti. To je pozitivan korak u duhovnom rastu.

Smirena duša

“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!” (Kur’an; 89:27-30) Stanje u kojem se nalaze takve duše jeste stanje najvišeg duhovnog razvoja. Smirena duša je u stanju blaženstva i mira. Takva duša je u miru, jer zna da će se, uprkos svim svojim neuspjesima na ovom svijetu, na kraju vratiti svome Gospodaru. Ona je oslobođena napetosti koja proizlazi iz borbe sa nedaćama, što remeti mir unutar razuma i srca.
___

Šta raditi u vremenu krize?

Kada ih panika obuzme nevjernici se ponašaju drukčije od vjernika. Oni nemaju kome da se obrate niti od koga pomoć da zatraže. Oni smisao života vide samo u ovom prolaznom svijetu kojeg ne mogu da kontroliraju i na taj način postaju sve više depresivni, a njihova zabluda se sve više povećava. Zatim, možemo primjetiti kako oni nakon što počnu sa konzumiranjem pića, počinju sve više i više da piju i opijaju se, te na kraju postanu alkoholičari, kriminalci i osobe sklone suicidu.

S druge strane, vjernik u stresnim trenucima treba da uradi slijedeće:

– Poveća zikr (spominjanje na Boga): “… one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Kur’an; 13: 28)

– Poveća broj dobrovoljnih namaza: “O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (Kur’an; 2: 153)

– Činiti tevbu i tražiti oprost za grijehe: “…i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta.” (Kur’an; 71: 10)

Pored navedenog, također smo dužni ulagati napor na popravljanju samih sebe. “…Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Kur’an; 13: 11)

Ukratko, stres proizlazi iz nedostatka duševnog mira nastalog usljed unutrašnjeg sukoba koji se dešava u nama i koji rezultira poremećajima u našem ponašanju i zdravlju. Unutrašnji mir se može postići samo putem vjere u Allaha Uzvišenog, prisjećajući Ga se često, tražeći od Njega pomoć i oprost u teškim vremenima.

Autor: Shahid Athar
Izvor: Onislam.net
Za N-um preveo Fahrudin Vojić, prof.
______________________________________________________
______________________________________________________

Koje sure iz Kur’ana treba učiti u vremenima depresije i stresa?

Dunjalučki život nije posut ružama. Kao ljudska bića, često patimo zbog slomljenog srca, tuge i iskušenja. Svaka od tih situacija nas može odvesti u depresiju. Međutim, ponekad nam i ne treba razlog da budemo depresivni, a kada se to desi obaveza nam je da potražimo pomoć. Allah, dželle še’nuhu, je objavio Kur’an kao uputu ljudskom rodu sve do Sudnjeg dana, dajući nam vodič koji nam može pomoći u depresivnim stanjima. Pojedine sure iz Kur’ana su posebno vrijedne i važne za učenje tokom perioda anksioznosti i depresije, budući da njihove poruke i značenja mogu olakšati i otkloniti teška psihička stanja, uz Božiju pomoć.

Sura El-Inširah – (Širokogrudnost)

Allah, dželle še’nuhu, je zajedno s surom Ed-Duha – Jutro, objavio i suru El-Inširah – Širokogrudnost. U njoj, Uzvišeni poručuje Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, da je On otklonio unutarnju bol i tugu koju je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, osjećao zbog Objave Kur’ana i teškoća s kojima se susretao. Allah Uzvišeni naglašava kako će On uzdignuti spomen Svog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, širom zemaljske kugle, a danas ne prođe niti jedna sekunda, a da se na nekom dijelu Zemlje ne čuju riječi ezana: „Ešhedu enne Muhammeden Resulullah!“.

U suri Inširah se spominje da nakon svake teškoće, ma kako teška bila, dolazi olakšanje, i da ono neminovno dolazi nakon belaja. Kao zadnji savjet, Uzvišeni poručuje Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, da vrijeme čekanja do dolaska olakšanja skrati ibadetom Gospodaru, a to je i poruka nama da u vremenima depresije nastojimo otkloniti svoj zdravstveni problem oslanjanjem i spominjanjem Allaha.

Sura Jusuf

Jedna od najranijih sura objavljenih Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, je sura Jusuf. Radi se o jedinstvenom kur’anskom poglavlju, jer je skoro u potpunosti posvećenom govoru o jednom Božijem poslaniku – Jusufu, alejhi-s-selam. Iz ove sure se mogu izvući nebrojene poruke, a mnoge od njih su vezane za načine prevazilaženja teških psihičkih stanja. Razmislimo o načinu na koji su se Jakub, alejhi-s-selam, i Jusuf, alejhi-s-selam, borili s duševnom boli i patnjom ovosvjetskom, i kako ih je Allah obojicu uzvisio zbog njihovog sabura. Ova sura je objavljena i kao utjeha našem Resulullahu, alejhi-s-selam, a i svakom od nas može poslužiti kao lijek za depresiju!

Sure Isra – Uzdignuće, Kehf – Pećina, Merjem, Ta-Ha, El-Enbija –Poslanici

Ugledni ashab, Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, je u pogledu nabrojanih sura istakao: „One su među prvim objavljenim surama i one su moje blago.“ Imam Bejheki u komentaru ove izreke kaže: „Ibn Mesud govori o superiornosti ovih sura, zbog onoga što one sadrže od kazivanja o poslanicima i njihovim narodima. One spadaju među prve sure, objavljene na početku islama, u mekkanskom periodu i ubrajaju se među prve dijelove Kur’ana koji su učeni i pamćeni napamet.“

Sure Isra, Kehf, Merjem, Ta-Ha i El-Enbija sadrže mnoga kazivanja o poslanicima, drevnim narodima, a posebno o Benu Israilu. Svako od tih kazivanja može pomoći u liječenju depresije i anksioznosti, i pomoći da osjetimo snagu i veličanstvenost Uzvišenog Allaha.

Sura Er-Rahman – Milostivi

Sura Er-Rahman sadrži možda i najrječitiji i najljepši opis kako Dženneta, tako i Džehennema. Ona nam govori o mnogim blagodatima kojima nas je Allah obasuo. To je sura koja je smiraj za uši, lijek za srce i hrana za dušu. Zahvaljujući svojim prelijepim slikama i opisom Dženneta, te spomenom blagodati našeg Gospodara, sura Er-Rahman je divan lijek za depresiju.

Sura En-Nas – Ljudi

Često puta su glavni uzroci depresije slabo samopoštovanje i sumnje u vlastite sposobnosti. Mnoge od tih stvari su preuveličane zahvaljujući šejtanovim došaptavanjima, a on se zakleo da će pokušati zavesti svakog insana na Zemlji. Međutim, Allah je Najmilostiviji prema robovima i nije ih ostavio samima. Među surama koje su objavljene kao lijek za šejtanove vesvese ističe se posljednja kur’anska sura, En-Nas. Često učenje ove sure nam može pomoći da otklonimo sumnje i šejtanova došaptavanja, uz Božiju pomoć, jer se radi o suri koja priziva Allahovu zaštitu.

Autor: hafiza Rejhana Umer
Za Akos.ba preveo: Nedim Botić