Strpljenje – obuzdavanje duše
Strpljenje bi se moglo komentarisati na razne načine. Ono što je najteže jeste praktično ga živjeti. Lahko je naučiti iz knjige, savjetovati, ali je teško praktično primjeniti.
Ummet je odgajan na strpljivosti. Naš iman će nas spriječiti da uradimo nešto što će nam narušiti sabur. Sabur je strpljivost, a ne blagost. Strpljivost je jedna osobina, a blagost druga osobina. Sabur znači sprječavanje nečega, zadržavanje nečega. Šerijatska strana jeste da duša ne učini što ne priliči čovjeku u tom trenutku, odnosno iskušenju. Obuzdati jezik, pogled… Strpljenje je i izbjegavati uznemirenost, obuzdati dušu, kontrolisati osjećaje. Strpljenje je borba.
“…samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (39:10) Da nam makar ovaj ajet bude vodilja, a koliko ih je samo o saburu.
Kada se desi iskušenje, imamo dvije opcije:
1. zaraditi Džennet bez polaganja računa
2. izgubiti Džennet bez polaganja računa
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Sabur je prilikom prvog udarca.” (Buhari i Muslim)
Kada nas neka osoba naljuti, imamo dvije opcije:
1. pokazati reakciju, ispoljiti srdžbu
2. ali mene je islam odgojio da budem strpljiva
Šta nas je savjetovao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom srdžbe?
1. “Kada se čovjek naljuti i kaže “E’uzu billah” njegova ljutnja će splasne.” (Sahihul-Džami’ es sagir)
2. “Kada se neko od vas naljuti, neka šuti.” (Ahmed)
3. “Kada se neko od vas razljuti, a stoji, neka sjedne. Tako će srdžba od njega otići. A ako ne ode, neka onda legne.”
Prenosilac ovog hadisa je Ebu Zerr, radijallahu anhu kome se ovaj događaj upravo i desio. On je bio na svom vrelu i pojio deve, pa su došli neki ljudi i rekli: “Ko će otići do Ebu Zerra?” Neki čovjek odgovori: “Ja ću to učiniti!” Tada je prišao bunaru i srušio ga. Ebu Zerr je očekivao pomoć oko napajanja deva iz izvora, ali se čovjek loše ponio prema njemu uništivši mu bunar. Ebu Zerr je stajao, zatim je sjeo, a potom je i legao. Rečeno mu je: “Ebu Zerre zašto si sjeo, a onda legao?” Odgovorio je: “Zato što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, tako rekao“, a zatim je spomenuo navedeni hadis koji se prenosi u Ahmedovom Musnedu.
A kada odemo u drugu prostoriju ne trebamo sjediti i razmišljati o svađi, osmisliti odgovor i riječi za svađu. Potrebno je zabaviti se nečim, uposliti se korisnim. To radiš jer želiš sebi dati vremena da doneseš ispravnu odluku, pronađeš pravi način rješenja. Tada spominjati Allaha treba srcem, dovom. Da te riječi dopiru do srca, tražiti pomoć od Allaha.
Rekli su učenjaci: “Kada se žališ Ademovom sinu, doista se žališ na Samilosnog onome ko nije milostiv.” Zar da se žalimo stvorenjima na iskušenje? Mi sebi moramo da kažemo proći će. Mora proći, mora doći kraj.
___________________
___________________
“Mudri otac je pred smrt pripremio svom sinu dvije kutijice, potom rekao: “Evo ti ove dvije kutije. Kad budeš došao u situaciju da misliš da ti nikad nije bilo gore u životu, otvori nju. Ali nemoj žuriti, čovjeku se svaka tegoba čini teškom. Evo ti i ova druga. Kad budeš došao u situaciju da misliš da ti nikad nije išlo bolje i da nikad nisi bio sretniji, otvori nju.”
Sin je, godinama nakon toga, zapao u ogromne probleme. Grcao je u belajima i tek kasnije se sjetio očeve kutije. Radostan da će u njoj otkriti rješenje za probleme, pohrlio je otvoriti očev poklon. U kutiji se nalazio papir na kojem je pisalo: Ovo će proći. I jeste.
Prošle su i godine, stanje sina se promijenilo na bolje. Zasnovao je porodicu, dobio jednako uspješnu djecu, posao je cvjetao, jednostavno ni na šta se nije mogao požaliti. Bio je to pravi trenutak da mu na pamet padne očeva kutija koju još uvijek nije otvorio, pa ju je prgrlio i nestrpljivo krenuo otvarati. U kutiji je zatekao ponovo papir, a na njemu je pisalo: I ovo će proći. I prošlo je.” (dio iz knjige “Imancipacija”, Hanka Vlahovljak)
Do nas je! Da li gledamo strpljivost kao patnju ili strpljivost gledamo kao put do svjelosti, rješenja, izlaza čekanja nečeg ljepšeg? Kakva je samo iskušenja imao Ejjub alejhisselam, Jakub alejhisselam, Ibrahim alejhisselam, ali su im onda došle radosne vijesti.
Poslanik je jedne prilike upitao drugove: “Hoćete li da vas obavijestim o vašim ženama u Džennetu?” Rekli smo: “Da, Allahov Poslaniče.” Rekao je: “To je ona koja mnogo rađa djecu i koja je umiljata, a kada se naljuti, ili kada joj se zlo nanese, ili kada se na nju njen muž naljuti, kaže: Ovo je moja ruka u tvojoj ruci. Neću zaspati dok ne budeš zadovoljan…” (Taberani) Sav trud nikada nije uzaludan, zato što mi trpimo radi Allaha, slijedimo sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zapisano sa predavanja mualime Amine Hadžić
U ovom malom projektu učestvovalo je više sestara. Da bude od koristi. Amin.
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
