Super majka

Majka Bošnjakinja ima najjači iman i sabur. Ona ne propušta ni jedan vakat i ne pravi razliku između farza, sunneta i mustehaba u želji da postigne Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo. Ona ne pravi razliku između harama i mekruha iz straha da ne pogriješi. Ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, zaova, jetrva, nena, pranena, rodica i komšinica. Ona nas je nosila krijući stomak od svijeta i rađala nas usput. Ona nas je rađala i podizala bez straha za nafakom. Ona nas je dojila dvije i više godina i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas.

Ona od bešike do kabura nikada nije besposlena i ona radi i muške i ženske poslove. Ona je poslušna svome mužu. Ona se najmanje odmara, posljednja liježe, a prva ustaje i nikada ne kasni, pa i kada joj stari sahat prestane hoditi. Ona stalno na usnama ima šehadet i salavat. Ona na sebi nosi dimije, bluze i mirišljive šamije. Ona ne da nikome da joj vidi uredno spletene pletenice. Ona nosi jedne opanke ili zepe po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju novu obuću. Ona pravi najukusniju hranu, koju začinjava ljubavlju i zikrom. Ona svojom suzom i dovom brani Bosnu i Hercegovinu. Ona se sikira za svakoga, samo ne za sebe. Ona se nikome ne žali, a svome srcu prima svačiju bol. Ona se od tereta povila, a nikada nije kazala da joj je teško.

Ona nas hajir dovama ispraća u školu, vojsku, fakultete, borbu, na posao i nigdje nam ne da otići dok se ne nahranimo. Ona nas dočekuje sa majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kada sve pojedemo. Ona se raduje našim ženidbama i udajama, snahama i zetovima, a posebno unučadima. Ona sve što dobije od para podijeli drugima. Ona nikada nije smrknuta i ne zna za pakost. Ona se raduje musafirima i pravi im gušću kahvu i jači domaći himber, a ona pije doljevušu i običnu vodu. Ona je džomet i musafirima i rodbini iznosi najbolje voće i još im spakuje da ponesu. Ona se brine da joj nisu gladne kokoši, janjad, telad, goveda i mačak. Ona mravinjake ne razgoni, da je sikluk ne snađe. Ona i pored mnogobrojnih obaveza oko kuće sadi starinsko mirišljivo cvijeće. Ona uvijek ima čistu kuću, avliju i put. Ona nema neopranih suda. Ona špara struju i vodu. Ona ne baca njimet.

Ona tke najljepše i najukrašenije ćilime i ponjave. Ona prede vunu i plete pape i čarape, da „pokuči“ (da hediju) onima koje zna i koje ne zna. Ona nema ni dana škole sem nekoliko godina mejtefa, a mudrija je i pametnija od svih svojih ženskih potomaka zajedno. Ona se ne zna potpisati, ali joj je otisak prsta vrijedniji i pouzdaniji od sultanskog muhura. Ona do smrti može bez đozluka uvući konac u iglu, jer joj oči nikada nisu gledale harama. Ona i svojom šutnjom i uzdahom dovoljno kaže. Ona za života ušpara da joj se dženaza od njenih para može obaviti. Ona nurli lica umire s’ osmijehom i šta sve nije moja i tvoja majka brate i sestro, pa joj sve to vratimo lijepim osmijesima, zagrljajima, pažnjom, poklonima i dovama, a one zaslužuju mnogo više od toga!