Sutra ću…

Jutros uzimam telefon, i prva vijest koju sam vidjela bila je vijest o razornom zemljotresu u Turskoj i Siriji. Srce i duša se napuniše tugom zbog musibeta koji je zadesio dio Ummeta. Jezikom zadovih da poginulim se Uzvišeni i Silni smiluje, a živim da olakša iskušenja i podari sabur, jer Njegova milost je bezgranična.

Sjetih se, da svi su oni sinoć legli u topli dom. U udobne postelje. Ne sluteći kakvo će ujutro osvanuti. U miru, bez rata, ali opet- smrt vreba iznenada. I ne pita jesmo li spremni. Kada On kaže „Budi!“- ono mora da bude.

Dočekaše naša braća i naše sestre jutro ispod ruševina, neki Gospodaru duše svoje predaše, a neki spasilačke ekipe čekaju. Bez najmilijih, bez doma.

Rastužih se zbog ljudskog nemara, i onog „sutra ću“. A ko nam još garantuje da ćemo dočekati to sutra? Ko?

„Sutra ću stvarno početi klanjati.“

„Ovog ramazana ću se pokriti.“

„Pokajat ću se, ostavit ću grijehe kad budem spreman/a.“

I tako, bezbroj izgovora. Kao da nas vrijeme čeka. I kao da se mi za nešto pitamo. Dajemo obećanja bez garancije. A na to pravo nemamo.

Neka nas ne zavarava mladost. Melek smrti nas ne pita za godine. Smrt nije odlazak u penziju, pa da nam je starost bitna.

Neka nas ne zavara zdravlje.  Samo jedan moment nas može dijeliti od bolesti ili nepokretnosti.

_____________________

Brate, sestro,

Ne odlaži svoj namaz. Zar išta ima preče od pokornosti Njemu? Zamisli da si baš jutros ti bio/bila pod ruševinama snažnog zemljotresa. Zamisli da ti je jutros došao melek smrti. Gdje bi bio/bila?

Ovaj zemljotres je samo mrvica Njegove sile i moći. Zamisli se na Danu suda. Imaš li razloga da svoj početak obavljanja namaza odgodiš za sutra? Šta ćeš Njemu reći? Koji ćeš izgovor naći?

Ne odgađaj pokajanje za sutra. Ili ostavljanje grijeha. Možda su tvoje zadnje minute života baš noćas, bez sutrašnjeg jutra. Vodi brigu o svome Ahiretu, ništa na ovom svijetu ne vrijedi jednog trenutka u Džennetu.

Sestro,

Neka te ne zavara mladost i ljepota. I neka ti lažnu nadu ne ulijevaju riječi: „Pokrit ću se sutra.“ Ili „Pokrit ću se ovog ili narednog ramazana.“ Ko ti garantuje da ćeš se živa probuditi sutra? A kamoli ramazan dočekati. Vjeruj mi, ništa ljepše od hidžaba za jednu ženu nema i pokornosti Njemu. Zato, radi Njega požuri sa pokornošću Njemu.

_________________

Ko ostavi grijeh, ko napusti slijeđenje strasti na ovom svijetu radi Njega- On će mu to sigurno višestruko nadoknaditi na oba svijeta. Ne postoji ništa ljepše od toga da odemo sa ovog svijeta- a On nama zadovoljan. Da dođemo Njemu, a On nam se smiluje i oprosti nam. I nagradi nas, u perivojima vječnim.

Neka naša promjena bude DANAS i SADA. I neka sve ono što se dešava bude nam pouka i podsjetnik da za sutra ne možemo garantovati. Iskoristimo trenutke sadašnjosti da se spremimo i pripremimo za putovanje bez povratka, na koje nas izaslanik može pozvati već svakog narednog trenutka.  I ne budimo od onih koji su nemarni spram smrti i polaganja računa Njemu. Jer, nemarno srce vjerničko ne smije biti. Ono je vezano za Njega, i brine o Njegovom zadovoljstvu.

Gospodaru smiluj nam se. I učini nas od razumom obdarenih, koji pouku primaju. Amin.