Ramazan

Nastavak teksta sa: https://www.n-um.com/sve-sto-trebas-znati-o-ciljevima-posta-1-dio/

2. Čišćenje duše

„Ibn Hadžer el-Askalani spominje da su se učenjaci složili da se postom želi onaj post koji je čist od grijeha u djelu i govoru. U stvarnosti su se ljudi podijelili na više vrsta, kada je post u pitanju, pa ima onih čiji je post puko uzdržavanje od hrane i pića, a pored toga čine mnoge grijehe: gledaju u žene koje im nisu halal, slušaju zabranjene pjesme u kojima ima razvratnog govora i grijeha, ružno govore, ogovaraju, prenose tuđe riječi, lažu… Da li je ovo post čovjeka koji želi Džennet? Istinu je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: ’Neki će postači od posta imati samo glad i žeđ, a neki će klanjači od namaza imati samo bdijenje i umor.’[16] (…) Zato, oni koji su nemarni prema svom postu smatraju se uskraćenim bankrotima u mjesecu posta, dobrote i dobročinstva.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’Znate li ko je bankrot?’ Ashabi rekoše: ’To je onaj koji nema ni srebrenjaka ni robe.’ Poslanik reče: ’Bankrot je onaj čovjek iz mog ummeta koji dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom i hadžom, a nekog je uvrijedio, nekog je potvorio, nekog je pokrao, nekom je krv prolio, pa svakog od njih da dio svojih dobrih djela, a ukoliko mu nestane dobrih djela prije nego što im se oduži, bit će mu natovareni njihovi grijesi, a zatim će biti bačen u vatru.’[17]

Poenta je u tome da čovjek cijelim svojim bićem posti od onoga što je Allah zabranio, u ramazanu i drugim mjesecima. Ramazan je godišnja stanica za duhovno čišćenje, i ako musliman ramazanom posti od harama – ne znači da mu to postaje dozvoljeno u drugom mjesecu. Neka ramazan bude imanska opskrba za sve sljedeće mjesece, i odgojni kurs kojim će povećati kredit dobrih djela i pojačati samoobračun i sustezanje od harama. Uzvišeni je rekao: A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao džennet će boravište biti sigurno. (en-Nazi’at, 40-41.)

Ukoliko se musliman susteže od harama samo ramazanom, i čim zađe Sunce zadnjeg dana ramazana vrati se grijesima kao da ništa nije bilo – na njega se potpuno odnosi izreka imama Ahmeda i Fudajla ibn Ijada koji kažu: ’Loš li je narod koji ne zna za Allaha osim u ramazanu.’

Neka se takvi boje Allaha i Njegove kazne, i neka znaju da ih taj takav post neće spasiti od Allahove kazne i obračuna pred Njim. Čuditi se je stanju nekih ljudi koji znaju za Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana brišu grijehe između njih.’, a kao da zaboravljaju ili se prave da ne znaju ostatak hadisa: ’ukoliko se klone velikih grijeha’. Nek čovjek obračuna svoju dušu, neka obnovi svoju teubu Allahu i nek se udalji od ružnih osobina, riječi i djela, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ’Ko ne ostavi ružan govor i rad po njemu – Allahu ništa ne treba njegovo ostavljanje hrane i pića.’[18] , i: ’Kada neko od vas posti, neka ne bude nepristojan i neka se ne ponaša kao džahil, a ako ga neko opsuje neka kaže: ’Ja postim.’’[19] Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli spominje da je jedan od učenjaka prvih generacija rekao: ’Najlakši post je ostavljanje hrane i pića.’ A Džabir je rekao: ’Kada postiš, neka poste tvoj sluh, vid i jezik od laži i harama, nemoj uznemiravati komšiju, okiti se smirenošću i nemoj u danu kada postiš biti kao u danima kada ne postiš.’[20] “[21]

Šejh Abdulmedžid Džumu’a kaže: „Od ljepota posta je i to što on navikava dušu na strpljivost i podnošenje teškoća na Allahovom putu. Post obuhvata sve tri vrste sabura: sabur na izvršavanju naređenog, sabur na klonjenju zabranjenog i sabur na Allahovom određenju. Ko upotpuni ove tri vrste sabura taj je upotpunio tu osobinu i dostigao njen vrhunac. Postač je strpljiv na izvršavanju naređenog jer svoju dušu tjera na izvršavanje Allahove naredbe posta; strpljiv je na klonjenju zabranjenog jer se kloni onoga što mu je zabranjeno (u toku posta), i strpljiv je na Allahovom određenju jer tjera svoju dušu da bude zadovoljna osjećajem gladi i žeđi koji mu je određen dok posti.“[22]

„Post je sredstvo postizanja čednosti, ukroćivanja duše i njenih uzburkanosti, gašenja vatri njene strasti i sužavanja šejtanovih puteva i vesvesa. Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podsticao na post mladiće koji se ne mogu ženiti a boje se fitne za sebe, rekavši: ’O skupino mladića, ko od vas može – nek se oženi, jer mu je to bolje za spuštanje pogleda i čuvanje stidnog mjesta, a ko ne može – neka posti, jer je to za njega el-vidža’ (kastracija)’.[23] Imam Ibnul-Kajjim kaže: ’Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, im je ukazao na djelotvoran lijek koji je propisan za ovu stvari (a to je brak), a ukoliko ne mogu – ukazao im je na alternativu – a to je post, jer on slama strast i sužavanjene puteve. (…) Rijetko se desi da neko neprekidno posti, a da mu strast potpuno ne oslabi ili umre, dok je islamski post koriguje.’[24] “[25]

„Post uzrokuje strahopoštovanje prema Allahu tajno, a kamoli javno, jer samo Allah vidi šta radi postač (u tajnosti), i on se može tajno iftariti bez da ga vie ljudi, ali se toga suzdržava bojeći se Allaha Uzvišenog.“[26]

„Post odgaja dušu da se okiti lijepim karakternim osobinama, poput trpeljivosti i strpljenja, navikava je da suzbija srdžbu i smiruje ljutnju, zbog Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Kada neko od vas posti, neka ne bude nepristojan i neka se ne ponaša kao džahil, a ako ga neko opsuje neka kaže: ’Ja postim.’, pa postač sprečava svoju dušu da uradi ono što je u mogućnosti.“[27]

„Post čisti dušu od škrtosti i odgaja je na plemenitosti i velikodušnosti, kao što kaže Ibn Abbas: ’Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio najvelikodušniji čovjek, a posebno je bio velikodušan u ramazanu, kada bi se sastajao sa Džibrilom svake noći i učio pred njim Kur’an. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio darežljiviji nego plodonosni vjetar.’[28] Njegova darežljivost se povećavala u ramazanu jer je to sezona dobrih djela u kojem se za njih višestruko nagrađuje. Time je postačima pomagao u njihovom postu i opremao ih onim čime će se iftariti, kako bi postigao nagrade koje oni imaju.“ [29]

„Post odgaja dušu da se natječe u sticanju dobrih djela, zbog Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Kada nastupi prva noć ramazana, šejtani i zli džini bivaju okovani, a sve džehennemske kapije zaključane, dok se sva džennetska vrata otvaraju i iz njih poziva telal: ’O ti koji želiš dobro – priđi, o ti koji želiš zlo – sustegni se!’, i Allah svake noći oslobađa neke ljude od vatre.’[30] “[31]

3. Suosjećanje sa siromašnima

„Jedna od veličanstvenh intencija posta jeste kušanje gladi i neimaštine i podsjećanje na siromahe koji uvijek pate od neimaštine. Tada se čovjek prisjeti svoje siromašne braće koji neprestano kušaju gorčinu gladi i žeđi. (…) Kako je samo lijepa ova intencija koju Zakonodavac utka u post, i nema sumnje da on uzrokuje međusobnu povezanost duša postača najčvršćom vezom. Da li suosjećamo sa našom braćom kojima je zemlja postelja, a nebo pokrivač, čija je hrana lošeg kvaliteta, a opskrba krajnje oskudna? Zar nam ne dolikuje da dijelimo njihove patnje i budemo od onih koji će ih utješiti? Zato učenjaci spominju da je jedno od imena mjeseca ramazana – mjesec utjehe, jer u njemu bogati tješe svoju siromašnu braću. Ugledajmo se na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je, po riječima Ibn Abbasa, bio najvelikodušniji čovjek, a to se najviše ispoljavalo u ramazanu. Zato su učenjaci posebno podsticali na iftarivanje postača siromaha, sve bogataše, da ih nahrane i osjete solidarnost sa njima, jačajući tako društvene veze. El-Bejheki prenosi od Ummu Ammare bint Ka’b el-Ensarije da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ušao kod ne, pa mu je spremila da jede, a on joj reče: ’Jedi.’ Ona mu odgovori: ’Ja postim.’ Poslanik reče: ’Kada neko jede kod postača, meleki ga blagosiljaju sve dok ne završe sa jelom.’[32] , a u rivajetu kod Tirmizija: ’dok se ne zasite.’[33] Iftarivanje postača ne znači da drugu ili siromahu daš nekoliko hurmi i vodu, već da ga nahraniš dok se ne zasiti, kao što kaže Ibn Tejmijje: ’Cilj iftarivanja jeste da ga zasitiš.’[34] , a to dokazuje prethodnim hadisom.

Hadisi koji podstiču na iftarivanje postača jesu i riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ’Ko iftari postača imat će nagradu tog postača, bez da se njemu išta umanji.’[35] , i: ’Ko napoji postača, Allah će ga napojiti iz mog vrela tako da ne ožedni dok ne uđe u Džennet.’[36] Poenta je u tome da onaj koji ima viška imetka treba dio toga dati svojoj braći koji nemaju šta jesti, a jedna od najboljih sadaka je ona u mjesecu posta, kada Allah višestruko nagrađuje i na visoke stepene uzdiže. Polazeći od navedenog, učenjaci su puno voljeli udjeljivanje u ovom mjesecu, pa imam Šafija kaže: ’Volim da čovjek posebno bude darežljiv u ramazanu, ugledajući se u tome na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i zbog potrebe ljudi u tom mjesecu za opskrbom i zauzetosti velikog broja njih postom i namazom, što ih odvraća od sticanja imetka.’[37] “[38]

4. Vježbanje preciznosti, discipline i poštovanja termina

„Dovoljan dokaz za ovo su Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: ’Nemojte prestajati sa sufurom kada čujete Bilalov ezan, već kada čujete ezan Ibn Ummi Mektuma.’[39] Razlika između ova dva ezana je, kako se kaže u drugom hadisu: ’Dok siđe jedan, a uspne se drugi.’ Razmislimo o ovoj preciznosti u prekidanju sufura kroz ovaj hadis; tako se odgajaju duše na poštovanje termina, ali nažalost u današnje vrijeme su se stvari izokrenule, pa vidiš nevjernike kako primjenjuju ovu lijepu osobinu među sobom, tako da je Hercel isplanirao uspostavu cionističke organizacije kroz pedeset godina, u čemu je i uspio. Čak je uspio da osnuje cijelu državu za manje od pedeset godina, a to je Izrael. Moramo se okoristiti vjerovjesničkom uputom po pitanju važnosti discipline i poštovanja termina i vremena, kako bi nam to bila stalna navika.“[40]

5. Obnavljanje snage i usmjeravanje težnji ka radu

„Jedna od intencija ovog mjeseca jeste navikavanje tijela na rad, kretanje, aktivnost, činjenje mnogo dobrih djela i raznovrsnih ibadeta i dobročinstava. U ovom mjesecu postoji vidljiva živost i on predstavlja pravi imansko-odgojni kurs. (…) Danas u muslimanskim kućama primjećujemo stagnaciju i nerad. Neki od njih ramazan počinju sa jakom željom i odlučnošću da čine hairli djela, ali čim prođe pet ili deset dana, obuzmu ga stagnacija i malaksalost, umor postaje odlika njegovog rada. Međutim, u životima ashaba i Selefa primjećujemo veliku aktivnost u činjenju mnogobrojnih dobrih djela, u šta spadaju i mnoge bitke na Allahovom putu, poput bitke na Bedru sedamnaestog ramazana osme godine po Hidžri, ili poput osvojenja Mekke desetog ramazana osme godine po Hidžri. Ovo je bilo za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a poslije njega su došla veličanstvena islamska osvajanja koja su počastila islamski ummet svojim mnoštvom, kao i rušenjem mnogih tirana i lažnih božanstava koji bijahu prepreka između širokih masa i njihovog prihvatanja islama. U ove bitke spada i bitka kod Buvejba trinaeste godine po Hidžri i osvojenje Neube trideset prve godine po Hidžri, kao i osvojenje Endelusa devedeset druge godine po Hidžri, islamska osvajanja u Francuskoj sto druge godine po Hidžri, i osvojenje Ammurijje dvesta dvadesete godine po Hidžri. Osvajanja su se nizala nakon toga, pa su osvojeni Harim i Safed, desila se bitka kod Ajni Džaluta, oslobođena je Antakija i Armenija, odigrala se bitka kod Šakhaba i osvojen je Kipar za vrijeme Memluka, a osvojena je Bosna i Hercegovina sa Srbijom i njenom prestonicom Beogradom. Sve to ukazuje na činjenicu da je mjesec ramazan mjesec ibadeta, rada, osvajanja i pobjeda, a ne mjesec raskoši i raznovrsnih jela. Kada bi došao neki nevjernik kod muslimana i vidio koliko ljudi idu po tržnicama pred početak ramazana, pomislio bi da dolazi mjesec praznika, svadbi, proslava i sijela, da Allah oprosti.

Poenta je u tome da postači trebaju pojačati svoju odlučnost da rade svako dobro djelo u ovom mjesecu, pridružujući tome lijep ahlak i vedrinu lica prema ljudima, kao što bilježi imam Ahmed od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sa dobrim senedom: ’Čovjek lijepim ahlakom dostiže stepen onog koji neprekidno posti i klanja.’“[41]

prof. Ersan Grahovac

[16] Bilježi ga imam Ahmed u Musnedu sa dobrim senedom.
[17] Bilježi ga Muslim.
[18] Bilježi ga Buhari.
[19] Muttefekun ’alejh.
[20] Vidjeti: Ibn Redžeb el-Hanbeli, Leta’iful-me’arif, 292.
[21] Vidjeti: Habbab ibn Mervan el-Hamed, Mekasidus-sijam fiš-šeri’atil-islamijje, 4.
[22] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 1.
[23] Muttefekun ’alejh.
[24] Vidjeti: Ibnul-Kajjim, Reudatul-muhibbin, 239.
[25] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 2.
[26] Ibid., 3.
[27] Ibid.
[28] Muttefekun ’alejh.
[29] Ibid., 3.
[30] Bilježe ga Tirmizi i Ibn Madže sa vjerodostojnim senedom.
[31] Vidjeti: Dr. Abdulmedžid Džumu’a, Eserus-saum fi tezkijetin-nufus ve tehzibis-suluk, 3.
[32]Es-Sunenul-kubra, 4/305.
[33] Tirmizi ga ocjenjuje dobrim.
[34] Vidjeti: Ibn Tejmijje, el-Ihtijaratul-fikhijje, 109.
[35] Bilježi ga imam Ahmed sa vjerodostojnim senedom.
[36] Bilježi ga Ibn Huzejme u Sahihu.
[37] Vidjeti: Ibn Redžeb, Leta’iful-me’arif, 315.
[38] Vidjeti: Habbab ibn Mervan el-Hamed, Mekasidus-sijam fiš-šeri’atil-islamijje, 6.
[39] Muttefekun ’alejh.
[40] Vidjeti: Habbab ibn Mervan el-Hamed, Mekasidus-sijam fiš-šeri’atil-islamijje, 6-7.
[41] Ibid., 8-9.