Danas sam dobila poprilično dosta poruka u kojima se moje drage sestre čude kako nisam ništa spomenula o danu hidžaba.
Istina, pišem što šta, a izbjegavam se javljati kad su aktuelnosti u pitanju, jer to rade drugi i nema potrebe dati na sve komentar. Ne volim taj nametnuti vještački osjećaj da se o svemu treba oglasiti na ovako neozbiljnim mjestima kakav je Facebook/Viber itd., jer danas ako to ne uradiš, smrtno si pogriješio.

Dan hidžaba je, po meni, dan koji je osmišljen s lijepom i plemenitom namjerom, ali koji je posljednjih godina prešao u nešto što se potpuno kosi sa prvobitnim smislom i onim što hidžab jeste.

Hidžab je platno koje skriva ženu od pogleda muškaraca, onih bolesnih (kako to Uzvišeni spominje), ali i onih i čistih srca, i to mu je primarna zadaća, potom: čuva njenu čast, štiti je, čisti ujedno i njenu dušu, približavajući je Uzvišenom Allahu, dželle še’nuhu i usmjerava njene postupke onako kako je njen Gospodar zadovoljan.

Šta se u međuvremenu desilo?
Desilo se to da prvog februara vidimo više slika sestara nego u bilo kojem drugom danu, što kroz društvene mreže, što kroz javne promocije, a u posljednje vrijeme i kroz transparentne modne revije, gdje bude muzike, muškaraca, potom dostupnih slika sestara koje našminkane i privlačno obučene (istina u hidžabu) promovišu ibadet.

Hidžab = skriva ženu.
Mi i naše shvatanje = nema mjesta gdje me neće vidjeti svako.

Znate da izbjegavam grube riječi, gruba izlaganja, miješanje u ono što će napraviti fitnu, ali reći ću ovo:
Za mene je to slično, samo mnogo gore jer je hidžab ibadet, kao da promovišem zdravu ishranu i borim se protiv šećera, potom sve to pokušam da poentiram nudeći jedan dan u godini ljudima da probaju sve vrste slatkiša i dalje ih uvjeravajući da je potrebno biti osvješćen o važnosti zdravlja.

Mi sestre smo se, plašim se, totalno pogubile u ovome svemu; hidžab je ionako u velikom riziku da ga mi svojim nedovoljnim spoznajama uskoro učinimo samo modnim detaljem na našim tijelima, pa me doista plaši ovaj prvi februar.

Hidžab je ibadet i moramo naći prave načine da ga promovišemo.
One kojima je Allah zadovoljan.
Makar i nama samima bilo ružno sve ovo pročitati i suočiti se.

Žao mi je, ne mogu to podržati na ovaj način kakav se stvorio, a volim svoj hidžab i borim se da ga promovišem, onoliko koliko mi je Allah dao snage za to.
Volim i vaš hidžab, nemate pojma koliko.
Samo, moramo smisliti ljepše načine da ljudima pokažemo šta je to hidžab.
Zasad pokazujemo samo sebe.
I uopšte toga nismo svjesne.

(Ne morate se slagati sa ovim, zamolila bih da se iz ovog statusa ne stvara nikakva rasprava. Ovo je lično mišljenje autora ovih riječi.)

Hanka Vlahovljak