“Svoj ti pos’o” – čuvaj se oholosti

Nepravda čovjeka prema samom sebi ogleda se u dvije stvari:

1) da ne čini ono što mu je naređeno;
2) da čini ono što mu je zabranjeno.

Čovjek čini sebi zulum (nepravdu) kada se ogluši o naredbe koje mu je Uzvišeni Allah naredio u Svojoj Knjizi ili naredbe koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao u plemenitim hadisima. Ova nepravda koju čovjek sam sebi čini obično se brzo manifestuje na njegov život. Jer svako izbjegavanje naredbi je nepravda prema sebi i griješenje prema Gospodaru, ono ima svoje posljedice koje idu uz te grijehe.

Veći je grijeh neizvršavati naredbu nego prekršiti zabranu. Shodno onome što je uradio Iblis i onome što je uradio Adem, alejhisselam. Iblisu je bilo naređeno da učini sedždu Ademu, što je on odbio, oglušio se o direktnu naredbu. Ademu je bilo zabranjeno da se primiče drvetu, pa je on prekršio tu zabranu. Prvi grijeh Iblis je uradio iz oholosti, arogancije. I obično se naredbe odbijaju iz arogancije i oholosti. Tako je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, definisao u hadisu: “Oholost je odbijanje istine i omalovažanje ljudi”.

Kao što je Iblis odbio sedždu, pa ga je Allah prokleo, a proklinjanje znači udaljavanje od Allahove milosti. Za razliku od ovog grijeha iz obijesti, Adem je učinio grijeh iz strasti, prohtjeva, i obično se grijesi kršenja zabrane čine iz prohtjeva i strasti. Čovjek osjeća potrebu za nečim, nešto ga vuče ka tome. Ali obično kad čovjek prekrši zabranu osjeća u sebi grižu savjesti, nešto ga jede iznutra, teško mu pada što je počinio taj grijeh i nadati se da će se vratiti i pokajati. Pa je tako bilo i sa Ademom, alejhisselam. Prekršio zabranu, pokajao se, Allah mu to oprostio. Iblis odbio naredbu, nije se pokajao, Allah ga udaljio od Svoje milosti. Tu vidiš da su te dvije vrste grijeha različite i da je kršenje zabrana na manjem stepenu od odbijanja naredbi.
__________________

Pao mi je sad na pamet jedan insan kojeg sam sreo ispred džamije, kao primjer odbijanja istine. Čovjek uzimao abdest i počeo da pere noge, i ja vidim kako samo prednji dio noge stavi pod česmu i skloni. Suhe mu pete. I sad, mi smo sami tu, nema nikog, i ja iskoristim tu priliku da mu kažem i posavjetujem. Kažem ja njemu: “Allah ti dao svaki hajr hadžija. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Teško se petama od vatre’. Ovim hadisom je ciljao na to da upozori ljude da paze da prilikom abdesta operu stopala u cjelosti, od članka, zajedno sa petom pa do prstiju. Pa živ bio, vidim da je tebi stopalo ostalo suho nazad, pa bi lijepo bilo da ga opereš u cjelosti.”

Znate šta je on meni rekao na sve to? SVOJ TI POS’O! I tu se završio ovaj naš razgovor.

Ali kad je otišao meni je na um palo ono što je Resulullah rekao – oholost je odbijanje istine. Šta je to što spriječi insana kad mu dođeš ovako i fino mu kažeš: “Živ bio, Allah ti dao svaki hajr. Ima hadis koji kaže da treba tako i tako”, a on ti uzvrati – svoj ti pos’o! Arogancija, oholost. To je onaj ego koji čovjek u srcu nosi “šta ćeš ti meni govoriti?!” To je taj momenat, ko si ti da meni govoriš? Jer ljudima je teško da priznaju da su pogriješili. Ako prihvati sad ovaj savjet, to znači da nije abdestio pravilno ni prije, pa će radije ustrajati na ovome. Ta oholost može da dovede do toga da mu sva djela u budućnosti budu ništavna, jer imao je priliku da se poduči, a on je to odbio.

Zato je oholost izuzetno opasna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “U čijem se srcu nađe trun oholosti, neće osjetiti miris Dženneta.“

Ovo je samo jedan primjer, ljudi odbijaju razne stvari, imaju problema i sa ubjeđenjima. Kažeš mu nemoj bacati pare u turbe, nemoj upućivati dove drugima, nemoj ići na Ajvatovicu itd. i potkrijepiš vjerodostojnim dokazima, a on tebi odgovara: “Ti ćeš meni pametovati”. Možeš mu ponuditi bilo kakav dokaz, ne prihvata. I tako može završiti tamo gdje ne bi volio da završi.

Zato je pokoravanje naredbama koje su došle od Uzvišenog Allaha jako važno. Da čovjek ukroti svoj ego, jer ti i ja smo robovi, a robovi izvršavaju naredbe i ne pitaju: “joj kako, zašto, dokle, mrsko mi”. Ti si ovdje na dunjaluku rob. Rekao je Uzvišeni: “Džine i ljude nisam stvorio osim da Mi robuju” kako bismo položili ispit i dobili vječnu nagradu od Uzvišenoga.

Fahret Kadrić