Svrha postavljanja spomenika papi u srcu bošnjačke čaršije

Jučer je Sarajevo, kao uostalom i cijela Bosna i Hercegovina, doživjelo još jedan poraz. Zašto? Neko će reći zbog kipa pape koji je nakon dugo godina polemike i procedure dobio svoje mjesto u samom centru grada, visine, ni manje ni više, već okruglo tri metra. Ali nije tako, ne boli toliko činjenica da je kip konačno postavljen, niti boli toliko to što su se jučer bosanski Hrvati okupili u velikom broju pred Katedralom likujući i smješkajući se s nevjericom da im je pošlo za rukom da svog idola postave u srce bošnjačke čaršije, već ponajviše od toga boli to da je…

prema pisanju jednog profesora, ova inicijativa potekla od Bošnjaka muslimana kao način pseudozahvalnosti i kvazipoštovanja prema papi Ivanu Pavlu II, a ustvari je riječ o čistom ubiranju jeftinih političkih poena. I Bošnjaci, njihove političke strukture i privatnici, većinski su donatori ovog projekta, a ljudi iz Napretka i Katoličke crkve samo su raširenih ruku dočekali takvu ideju i njenu realizaciju, koja je bila servirana kao na tacni. I tu je naš problem – mi sami sebi podmećemo noge, sami sebi serviramo zamke i mine na kojima pucaju naši šavovi. Skloni smo i drago nam je isticati tuđe i dičiti se svojom “multikulturalnošću”, a svoje, ono što je itekako vrijedno, vrlo često ostavljamo da truhne ili vehne u zaboravu, nepodnošljivom nezanimanju i ignoriranju.

Nije toliko kriv papa za sve ovo, nisu krivi ni katolici i ni Katolička crkva, naprotiv, ljudi vole i forsiraju svoje i to je donekle njihovo pravo. Nažalost, mi smo sebi sami krivci, mi smo sami sebi problem. I zato nema potrebe optuživati drugu ili treću stranu za ovo ili ono, u nama je greška, u našim grudima, u našem vjerovanju. Ako je poznato da islam strogo zabranjuje kipove i idole, kojom onda logikom i opravdanjem naše vjerske vođe zvanične institucije u BiH podržavaju i, štaviše, javno pozdravljaju ovakav čin – pitanje je na koje se može ponuditi više odgovora.

Zbog politike, zbog dobrih susjedskih odnosa, zbog ovog ili onog… više nije ni bitno… ono što je bitno jeste da mi u svojim srcima prvo moramo srušiti tu ljubav prema tuđem i prezir prema svome, zatim moramo naučiti svoju vjeru, šta nam je halal, a šta haram, gdje je granica do koje možemo ići, jer ako se pređe granica, postaje opasno, a opasnost je vatra koja prži, vječno, i zato moramo u svojim grudima porušiti idole i kipove u vidu papa, fudbalera, glumaca i pjevačica, pa tek onda kad tu lekciju savladamo, onda neće biti ni potrebe da polemiziramo o ovakvim statuama jer im neće biti ni mjesta u našim sredinama, isto onako kao što u Banjoj Luci i Međugorju nema skoro ništa islamsko niti bošnjačko, osim nekoliko džamija koje u inat stoje, prkose, povazdan prazne, čekajući da neko baci kamen na njih ili da ih pošara grafitima.

Poziv na poštovanje drugih i drugačijih, na toleranciju, islamski je poziv, ali u tom pozivu nema mjesta za pompezno veličanje tuđih vjerskih svetinja. Realnost našeg stanja, u kojem danas živimo mi muslimani, jeste da nismo dobrodošli u sredinama sa većinskim hrvatskim i srpskim stanovništvom, nemamo nikakvih prava, povratnike provociraju, tjeraju, zastrašuju i o tome se uglavnom šuti… Pola Bosne i Hercegovine nam je okićeno tuđim zastavama, brda su nam nad gradovima obilježena divovskim krstovima i sve je to “normalno” i nije provokativno…

I, povrh svega, u šeher Sarajevu postavili su nam kipa svog sveca i mi sad treba da pognemo glavu i da šutimo. Ne, ne mogu iskazati podršku ovom postavljanju kipa jer ne vidim nikakav smisao toga. Zar sama katedrala nije bila dovoljan simbol katoličke opstojnosti na ovim prostorima? Čemu postavljanje i dodatno obilježavanje teritorija raznim križevima, krstovima? Mogu samo zaključiti jedno – ovo je samo test koliko daleko mogu ići, pa ako ovo prođe, eto sutra opet Srba sa krstom na Zlatištu…

Zato, moj dobri Bošnjo, probudi se, osvijesti se, shvati ko si , gdje si i zašto živiš! Okani se Ceci i Dragana, Reala i Bayerna, Bazena i kafana i ostalih gluposti kojim su te uspavali sve ove godine… Osvijesti se dok još nije kasno! Požuri da naučiš sve ono propušteno, očisti svoja prsa, Allahu se pokaj, poštuj i cijeni svoju vjeru, jer vidiš kako oni svoju cijene i poštuju…u protivnom, postat ćeš za koji dan isti kao i oni, možda će jedina razlika biti u tvom imenu ili u tvom sunetu, a znaj da je to početak tvog nestanka i propasti…