Brak i islamska porodica

Dok se brakovi na našem području sve više raspadaju, i dok Zapad aktivno radi na promociji vrijednosti koje urušavaju brak kao nešto sveto i prirodno, dužnost nam je da se trudimo dovesti islamski brak na poziciju koja mu odgovara.

Kod nas se većinom prije braka mladi plaše riječima „Neće ti to čovjek ili svekrva“ i „Vidjet ćeš ti kada te žena sredi“- umjesto da se savjetuju o braku, kako da ozbiljno i zrelo prihvate svoju odgovornost, ali i da brak ne znači savršenstvo- naprotiv, brak je izazov koji zahtijeva prvenstveno rad na sebi, a zatim i fleksibilnost u odnosu prema supružniku.

Riječi „Neće ti to čovjek ili svekrva“- uče mladu nevjestu da se ona kao žensko treba prilagođavati svemu i svakome, bez da bude i svoja, onakva kakvu će je drugi poštovati.

Riječi „Vidjet ćeš ti kada te žena sredi“- poručuju muškarcu da u startu treba zauzeti protivnički stav prema ženi, jer, ne smije joj dopustiti da ni najmanje utječe na njega.

Islam nas uči da prema svakome lijepo postupamo, a na prvo mjesto nam stavlja upravo porodicu: roditelje, supružnike i djecu.

Trebalo bi, zbog toga, da se mladi supružnici prije braka uče da:

• Suprug neće uvijek doći raspoložen s posla, i da supruga tada treba pokazati sabur i razumijevanje.
• Supruga neće uvijek stići da ispuni svoje obaveze, i zbog istog suprug treba pokazati sabur i razumijevanje.
• Neće sve osobine kod drugog supružnika biti po našem ukusu. Čak ni rođeno dijete ne možemo odgojiti onako kako u potpunosti želimo, pa kako da od osobe s kojom se tek upoznajemo očekujemo da bude po našoj mjeri i ukusu. To je osoba koja je odrasla u sasvim drugačijoj porodici, koja ima prirodno svoj karakter i koja ima već poprilično oblikovanu svoju ličnost. Ukoliko nismo spremni da osaburimo, razumijemo i dogovaramo se, takav brak je već od samog starta osuđen na propast, ili na život u kojem će jedan supružnika biti kao u tamnici.
• Snaga ličnosti i zrelost se ne pokazuju tvrdoglavošću, udaranjem šakom od sto, galamom, ucjenama i dječjim ponašanjem. Zrelost se pokazuje spremnošću na kompromis, vladanjem sobom i svojim odlukama te pronalaskom adekvatnih načina da se krize u braku prevaziđu.
• Tajna uspješnog braka nije u savršenosti. Naprotiv, savršen brak ne postoji. Postoje samo supružnici kojima je stalo da zajedničkim snagama prevaziđu svako iskušenje na koje naiđu u braku. Postoje samo supružnici koji žele da traju, i koji su svjesni da supružnika mogu promijeniti ali da to ne znači da sljedeći neće imati možda čak više „nedostataka“ nego prethodni.
• U ljutnji nikada ne treba donositi odluke. „I oni koji se u srdžbu savladavaju“– kur’anski je opis vjernika. Danas se, nažalost, talaq (razvod braka) daje i zbog najmanjih sitnica, jer se ne mogu obuzdati inat i ljutnja. Nije nam više bitno kakve će posljedice izazvati naša ljutnja (naročito po djecu, kojoj babu ili mamu niko zamijeniti ne može). Bitno nam je da smo održali „riječ“, izrečenu u ljutnji i inatu, i da preko nje nećemo preći.
• I, ma koliko bili vezani za svoje porodice, supružnici moraju, ukoliko žele da traju, povući jasnu crtu između svog braka i vanjskih utjecaja. Suprug i supruga više nisu „bilo ko“, već odjeća jedno drugom i nešto najbliže. Zbog toga ljubomorno trebaju čuvati svoju bračnu tvrđavu, i pokazati da su dovoljno zreli da sami njome upravljaju.
• Brak nisu bajke niti serije. Brak je realnost koju dvoje uređuju svojim ponašanjem.
• Vođenje domaćinstva i izdržavanje porodice su nužni dijelovi braka. Od odgovornosti se ne bježi, ona se prihvata. Svaki supružnika treba biti svjestan da se od „have i ljubavi“ ne živi, i da svaki užitak u ljepoti zapravo je plod odgovornosti i truda.
• Idealni momenti ne čine 24 sata. Idealne slike sretnih supružnika su samo trenutak kojem prethodi mnogo truda i razumijevanja, te međusobnog poštovanja. Brak jeste divan, ali ta divnoća je produkt truda dvoje, a ne mašte i snova.
• Educiranje, osluškivanje emocija drugog i rad na sebi, sastavni su dio uspješnog braka.

Brak je nešto najljepše, i najvrijednija je investicija. Zato, ulaganje truda i vremena u isti nikako nije luksuz. Ne zanemarujemo svoje emanet. I vodimo brigu o ljepoti naše vjere u svakom segmentu naših života.