Da li se kući može klanjati noćni namaz poslije teravije i vitr namaza u džamiji?
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću pa se često vodi polemika da li je dozvoljeno klanjati nakon vitra ili ne. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima osim ako postoji validan argument koji izuzima odreðena vremena.
Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati je hadis koji bilježe najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš zadnji namaz noću bude vitr.” Citirani hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Imam Muslim bilježi predaju od Aiše, radijallahu anha, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza u sjedećem položaju. Slično ovome prenosi Ummu Seleme sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u Medžmu’ul-fetava, 23/92.
Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, aludira na legitimnost namaza nakon vitra, što, oponira riječima Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Neka vaš zadnji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost pomirenja ovih hadisa ako kažemo da je namaz nakon vitra bio specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Ovaj način pomirenja hadisâ nije jak iz dva razloga. Prvo, da bi se odreðeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba imati jasan argument iz Kur’ana, sunneta ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predaja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti.
Drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je zaista napor i opterećenje, pa kada jedan od vas klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti (umjesto noćnog namaza).” (Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi u Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str, 18 i Es-Silsiletus-sahiha, 4/646-647.) Ibn Huzejme je u svome “Sahihu” kod ovoga hadisa naslovio poglavlje: “Dokaz da je dozvoljeno (mubah) klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio samo eksplicitno za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi.” Mišljenje Ibn Huzejme odabrao je i šejh Albani u svojim vjerodostojnim serijama hadisa, 4/647.
Jedini način na koji možemo usaglasiti hadise jeste da kažemo da predaje u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dozvoljenost namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da zadnji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, ko je namaz nakon vitra svrstao meðu pritvrðene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ta dva rekata da pojasni da se smiju klanjati u ovom vremenu, ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalni sunnet. (Vidjeti: El-Medžmua, 4/23.) To mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, te je poznato mišljenje kod šafijske pravne škole. Prenosi se, od: Ebu Bekra, Sada, Ammara, Ibn Abbasa, Aiše, Evzaija i Alkame. (Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.)
Neki učenjaci kažu da je dozvoljeno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Taj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mesuda i Ibn Abbasa. (Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.) To mišljenje nije jako, jer vitr nakon što se ispravno obavi, ne može se preobraziti u klasični noćni namaz dodavajući mu jedan rekat, i ovakav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija.
Jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda po jednoj verziji. (Vidjeti: Šerhu fethil-kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdil-Hadija, Fethul-Bari, 2/479 i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.)
Ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju sa riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema dva vitra u jednoj noći.” (Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovu predaju smatraju dobrom. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.)
Neki klanjači nakon što imam preda selam na vitru, ustaju i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr kada su nakon noćnog namaza sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi namaz do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisan kijamu-lejli cijelu noć.” (Sabirači Sunena i Ibn Hibban, 6/288/2547, sa lancem prenosilaca koji odgovara Muslimovim kriterijima.) Bolje je završiti namaz sa imamom, a potom onaj ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.
Dr Safet Kuduzović