Teškog li trenutka

Ponoć je. Vratio si se sa noćnog provoda na kojem si bio sa svojim prijateljima. Na ulazu u kuću čekala te je majka, nije mogla spavati – zabrinuta zbog tebe, i obratila ti se riječima: “Gdje si do sada? Zašto mi se ne javljaš na mobitel?” A ti joj onako drsko odgovorio da si punoljetan, i da možeš raditi šta hoćeš.  Legao si umoran. Zatvorio si oči, ali ne možeš da zaspiš. Kroz misli ti prolaze sve oni zabranjene stvari koje si gledao – hraneći svoje strasti – sa svojim očima koje, evo cijeli život, besplatno koristiš. I ne pamtiš kada si svome Gospodaru na sedždu pao da mu zahvališ na svim neizmjernim blagodatima. I ova noć nije drugačija od ostalih, ni pomislio na namaz nisi. “Klanjat ću kada ostarim.”, nekada si davno sebi obećao, ipak ti je samo 20 i nešto godina, život je pred tobom. Ustaljeni termin te čeka sutra, pa bolje je da odmah zaspeš, duga je noć…

“Došla je subota, novi dan,” razmišljaš dok otvaraš oči, “danas je dan za novi provod.” Pokušavaš se pomjeriti  da ustaneš iz kreveta, ali ne uspijevaš, kao da su ti se leđa ukočila. Pokušavaš se rukama odgurnuti da ustaneš, ali ni njih ne uspijevaš pomjeriti. “Sigurno sanjam.”, misliš u sebi. Zatvaraš, pa otvaraš oči, želeći se probuditi iz ovoga neugodnog ‘sna’, ali ne uspijevaš – svaki put je isto. “Ovo nije san.”, govoriš sam sebi. Pokušavaš, iz sveg glasa, dozvati svoju majku, onu koja ti je, evo cijeli život kao ‘sluga’ ugađala, koja je dala svoje najbolje godine da bi te odgojila, onu kojoj si sinoć onako drsko odgovorio. Pokušavaš, ali ne uspijevaš, glas prolazi jedino kroz tvoje misli, ali tvoj jezik ne reagira. Gospodaru moj pomozi mi – govoriš – neću Ti više nepokoran biti.

Ali sada se tvoja dova ne uslišava, jer u ovim trenucima i nevjernik povjeruje. Ispred očiju ti prolaze svu trenuci tvoga života: Namaz, post, zekat, hadždž, lijepo ponašanje, dobročinstvo prema roditeljima, sadaka – sve ti je to postalo strano u godinama ‘ludila’ – šerijatskog punoljetstva. Pogled u zabranjeno, žene – uživo i dopisivanje na društvenim mrežama do kasno u noć, nemoralne stranice, loše društvo, cigare, nargile, muzika, diskoteke – postalo ti je svakodnevnica. “Teško li meni,” razmišljaš, “godinama sam nepokoran svome Gospodaru.”

Tvoj horizont prekriva nešto najstrašnije što si vidio u svome životu, gledaš pogledom ukočenim. Crnog je lica, vatra izbija iz njegovih usta i nosa, te nosi uz sebe željeznu račvastu šipku od vatre. A iza njega 500 meleka sa užarenim bičevima. Ne pozdravlja te riječima selama, nego udarcem šipke koja prodire kroz tvoje tijelo. Nikada ni slutio nisi da ovakva bol postoji, dao bi sve da možeš samo malo umanjiti ovu bol, ali sada je kasno … Nema ‘pravih prijatelja’ koji su ti, uz nargilu ili alkoholno piće, govorili da bi i život za tebe dali. A na jedinog prijatelja koji je sada uz tebe nisi pažnju usmjeravao – pa ti sada on ne može pomoći. Udarci ovog meleka uzrokuju da tvoja duša počne napuštati tvoje tijelo. Duša počinje od nogu izlaziti, a od težine tih trenutaka svijest te napušta, pa kada se povrati vidiš i osjećaš udarce meleka koji te vatrenim bičevima udaraju. Pa tako, dio po dio tvoje duše napušta tvoje tijelo, a svijest te napušta, pa se vraća – teškog li trenutka. Pa kada u potpunosti izađe iz tijela, bit će stavljena na platno koje je od džehennemske vatre napravljeno. Svako mjesto na kojem si činio grijehe govorit će protiv tebe dok ti meleci budu nosili dušu. A ono što slijedi nakon ovog će biti samo teže, od kaburskih patnji, pa do vatre džehennemske, koja će VJEČNO trajati.

Zar nije došao trenutak da se povratiš svome Gospodaru, da se iskreno pokaješ, a On će ti tvoja loša djela u dobra pretvoriti. Povrati se svome Gospodaru iskreno i neka ti tvoja glavna zanimacija bude zadovoljstvo Gospodara. Napusti ono što te udaljava od Gospodara, a za svog prisnog prijatelja uzmi svoje dobro djelo, jer će te ono jedino pratiti i ono će ti od pomoći biti.  “Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.” (Kur’an, sura Pauk, ajet 57.)