Trenutak kada su moji roditelji primili islam

Ovo je možda najsrećniji trenutak u mom životu. Trenutak kada sam ostvario svoj cilj koji je nekada izgledao nemoguće za dostići. Taj cilj je bio pozvati mog oca (75 godina) i moju majku (75 godina) u islam. Tačnije, pozvati moje roditelje na Allahov put, pozvati ih da izgovore šehadet (svjedočenje vjere).

Zašto mi se ovo činilo nemogućim? Jer sam pao na tome mnogo puta do sada. Samo prije mjesec dana imao sam razgovor sa ocem, i u roku od 10 sekundi on je bio toliko ljut da više nije htio da čuje ni riječ o islamu. Ljudi bi nakon ovoga odustali, ali ja nisam. Trebalo mi je mnogo hrabrosti i ustrajnosti da bih im dostavio poruku islama. To je bila borba protiv straha u meni.

Prepustio sam svoje srce Allahu, posavjetovao sam se sa ženom i izmiješao razne metode, da bi moji roditelji shvatili islam svojim zdravim razumom. U ovom procesu ne moramo biti učenjaci. Najbitnije je da razumijemo glavnu poruku islama. Imati iskrenu namjeru je od presudne važnosti. Šta je iskrenost u davi? To je iskrena briga za drugom osobom. Da brineš za svoje roditelje i na ovom i na budućem svijetu. Džennet i Džehennem su stvarni i mi zajedno moramo da se borimo da izbjegnemo patnju u Vatri.

Ključ Dženneta su riječi: “Nema istinskog božanstva sem Allaha i Muhammed je Njegov poslanik.” (La ilahe illallah, Muhammeden Resulullah)

Kada su moji roditelji izgovorili ove riječi, to je bilo poput sna za mene i moju ženu. To je bio trenutak kada je Allahova uputa konačno došla. Učinio sam sedždu zahvale.

Sjetite nas se u dovi, i sve druge koji imaju iste želje.