Tri nova pitanja i odgovora

1. Spavao kod prijatelja pa se odžunupio: šta da radim, bojim se potvore za blud?

PITANJE: Na početku molim Allaha, s.v.t., da vas nagradi onako kako On nagrađuje Svoje bogobojazne i iskrene vjernike. Ja ne znam bosanski jezik pa ću možda teško formulirati ovo pitanje. Radi se o sljedećem: Ja se družim sa jednim svojim bratom po islamu. Jednog dana on mi je rekao da dođem kod njega i prespavam u njegovoj kući. On ima sestru i majku. Mi smo spavali zajedno u jednoj sobi, a one su spavale u svojim sobama…

U snu sam sanjao da sam imao spolni odnos i kada me probudio ovaj brat na sabah-namaz, vidio sam i osjetio da sam mokar od ejakulacije. Mene je bilo sramota da to kažem bratu, jer sam mislio da će pomisliti nešto loše, kao recimo da sam imao spolni odnos sa njegovom sestrom itd., pa mu nisam rekao. Ja sam uzeo formalno abdest tj. bez nijjeta i klanjao sam sabah isto formalno samo da ovaj moj brat ne bi saznao… Svjestan sam svoje pogreške i stoga vas molim da mi kažete kako sam trebao postupiti u ovoj situaciji. Također, zanima me da li treba uzimati abdest prije intimnog odnosa sa suprugom?

ODGOVOR:

Uvaženi moj brate u vjeri, vaše pitanje je veliki pokazatelj čovjekove svakodnevne potrebe za šerijatskim znanjem. Prenosi se da je imam Ahmed govorio: “Čovjekova potreba za znanjem veća je od potrebe za hranom i pićem, zato što čovjek jednom ili dva puta dnevno ima potrebu za hranom, a njegova potreba za znanjem je u broju njegovih udisaja.” (Nadretun-ne’im, 7/ 2980)

Prvo, treba da znaš da si učinio veliki grijeh. Niko od učenjaka ummeta nije dozvolio da čovjek svjesno klanja bez abdesta. Većina učenjaka takav postupak smatrala je velikim grijehom, a imam Ebu Hanife takav postupak, da neko svjesno klanja bez abdesta, smatrao je nevjerstvom (kufrom) zbog toga što je to po njemu ismijavanje sa vjerom.

Kazao je imam Nevevi: “A ako se radi o onome ko zna da nema abdesta, a koji zna da je zabranjeno klanjati bez abdesta, on je počinio veliki grijeh, ali zbog toga nije postao nevjernik, po našem mezhebu, osim ako bi to smatrao dozvoljenim. Ebu Hanife je kazao da je (takva osoba – koja svjesno klanja bez abdesta) nevjernik zbog ismijavanja sa vjerom.’’ ( El-Medžmu, 2/67)

Drugo, tebi je bila minimalna obaveza da uzmeš tejemmum. Određen dio islamskih učenjaka smatrao je dozvoljenim da čovjek u spomenutoj situaciji, ako se doista boji da će biti potvoren za ono od čega je čist, uzme tejemmum. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kazao je na više mjesta u svojim Fetvama: ‘’Onaj ko se boji da će, u slučaju da se okupa, biti potvoren za ono od čega je čist i za ono što će mu nanijeti štetu, njemu je dozvoljeno da uzme tejemmum, i da tako klanja, uči i dodiruje Kur’an.” (El-Fetava, 21/ 465) Komentirajući spomenute riječi šejhul-islama, Sejjid Sabik je rekao: “Kao onaj koji prespava kod svoga prijetalja koji je oženjen, pa osvane džunub.’’ (Fikhus-sunne, 1/79)

Treće, učenjaci koji su dozvolili da čovjek u ovakvoj situaciji uzme tejemmum, uvjetovali su to čvrstim ubjeđenjem ili minimalno da kod čovjeka prevlada mišljenje da bi mogao da bude potvoren. Tako da njihov govor treba shvatiti onako kako su oni željeli. Ovo govorimo iz razloga kako se ne bi dešavalo da ljudi govor ovih učenjaka uzmu kao olakšicu, pa kada god im to zatreba, spremni su da kažu kako su se bojali potvore, iako je to zapravo veoma daleko od stvarnosti. Isto tako, u spomenutoj situaciji će se pribjeći tejemmumu samo ako ne postoji mogućnost da se čovjek okupa bez znanja onoga kod koga je noćio.

Četvrto, dragi moj brate, savjetujem ti da se edukuješ u pogledu propisa vjere i savjetujem ti da se istinski pokaješ Allahu zbog postupka koji si učinio.

Peto, drugi dio tvog pitanja malo je nejasan, ali ako misliš na to da li je čovjeku u osnovi obaveza da prije spolnog odnosa uzme abdest, odgovor je da to nije obaveza i ne samo to, već to uopće nije propisan postupak. To u slučaju kada se radi o prvom spolnom odnosu, dok ako se radi o ponovnom spolnom odnosu u toku jedne noći ili dana, prije kupanja, tada je pohvalno da čovjek uzme potpun abdest prije spolnog odnosa.

U “Islamskom priručniku bračne intime” stoji:

“Treba znati da je sunnet uzeti abdest kad supružnici, nakon jednog, hoće imati drugi spolni odnos. Potvrdu za to nalazimo u sljedećem Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: ‘Kada čovjek završi sa spolnim odnosom i htjedne imati drugi spolni odnos, neka uzme abdest.‘ (Muslim) U Ibn Huzejminoj verziji stoji dodatak: ‘…neka uzme abdest onako kako ga uzima za namaz.‘

Po mišljenju većinskog dijela učenjaka, uzimanje abdesta u ovom slučaju nije obaveza već pohvalno djelo, dok su neki učenjaci razumjeli da je to obaveza. Učenjaci zahirijske pravne škole i Ibn Habib smatrali su da je onome koji želi spolno općiti po drugi put, obaveza uzeti abdest, dokazujući to ovim hadisom.

Većina islamskih pravnika smatrala je da to nije obaveza, svodeći imperativ izrečen u hadisu s obaveze na pohvalnu stvar, i to predanjem koje su zabilježili imam Hakim i Ibn Hibban: ‘To će drugi spolni odnos učiniti još boljim.’ To potvrđuje i predanje koje je zabilježio imam Tahavi od Aiše, radijallahu anha: ‘Allahov Poslanik spolno bi općio, a potom bi to opet činio a da ne bi uzeo abdest.’

Po mišljenju nekih učenjaka, uzimanje abdesta radi ponovnog spolnog općenja nije propis specifičan samo za muškarce, što bi se moglo razumjeti iz Ibn Mes‘udovog predanja, već se podjednako odnosi i na muškarce i na žene, pošto je povod prisutan kod oboje supružnika, a to je otklanjanje slabosti koja podjednako zadesi i muža i ženu nakon spolnog odnosa.“ (Islamski priručnik bračne intime, str. 50) A Allah najbolje zna!
__________________________________________

2. Da li će u Džennet ući osoba koja čini veliki grijeh, pije alkohol?

PITANJE:

Selam alejkum brate! U životu uvijek postoje neke nejasne stvari, pa je tako i meni odavno nejasno nekoliko stvari. Svima nam je poznat stav islama o konzumiranju alkohola I Kur’an na više mjesta spominje alkohol, kao naprimjer u suri El-Maide kaže: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa, hoćete li se okaniti?’’

Pa i sam Poslanik prokleo je deset osoba koje imaju veze sa alkoholom. Znači, shodno sunnetu i Kur’anu, čovjek koji konzumira alkohol smatra se alkoholičarem, velikim grješnikom i kao takav zaslužuje Džehennem.

Međutim, šta ako je taj čovjek imao tri kćeri te ih izveo na Pravi put? Poslanik, a.s., kaže: “Niko od vas neće imati tri kćerke ili tri sestre, te se prema njima lijepo ophoditi, a da neće ući u Džennet.’’ (Tirmizi, hadis hasen, Sahihu Edebil-mufred, Albani) Dragi Allah, dž.š., najbolje zna, ali mene interesuje mišljenje i stav učenjaka o takvim ljudima.

ODGOVOR:

Uvaženi brate u vjeri, vi ste spomenuli mnogo toga u vašem pitanju i mnoge konstatacije su tačne, a neke i nisu.

Vaš problem, koliko ja vidim, dolazi iz činjenice što smatrate da je činjenje određenog velikog grijeha razlog vječnog boravka u Vatri. Dragi moj brate, ispravna akida i vjerovanje jeste da će počinilac velikog grijeha – i ako bude kažnjen na Sudnjem danu vatrom, u slučaju da se ne pokaje ili da njegova dobra djela ne prevagnu loša – na kraju završiti u Džennetu.

S druge strane, zabludjela sekta haridžija smatrala je da će počinilac velikog grijeha vječno biti kažnjen Vatrom, što je u koliziji sa mnogi hadisima Allahovog Poslanika, naročito sa hadisima o šefatu.

Rezime: Ne postoji kolizija između onoga što ste spomenuli. Osoba koja pije alkohol počinila je veliki grijeh. Ako umre ne pokajavši se za taj grijeh, na Sudnjem danu ili će njegova dobra djela prevagnuti loša, pa će Allahovim rahmetom ući u Džennet bez kažnjavanja, ili će biti kažnjen zbog tog grijeha, nakon čega će, zbog osnove imana, biti izveden iz Vatre i uveden u Džennet gdje će vječno ostati, kao što je spomenuto u hadisima o šefatu.

To što je odgojio tri kćeri, ne znači apriore da će u Džennet bez polaganja računa i bez kažnjavanja Vatrom, već ako se uz to dobro djelo ne nađu grijesi zbog kojih zaslužuje kaznu, on će ući u Džennet, a ako bude imao grijeha od kojih se nije pokajao, može biti kažnjen zbog njih, nakon čega će, zbog osnove imana koji je imao, biti uveden u Džennet. A Allah najbolje zna!
__________________________________________________

3. Učenje dove nakon hatme i sedžda tilavet u toku namaza

PITANJE:

Selam alejkum!

1. Kada se pročita cijeli Kur`an, hatma, da li postoji neka dova koja se prouči, ako postoji, možete li mi je napisati i na arapskom i prijevod?

2. Kada smo na namazu i učimo neku suru u kojoj ima sedžda, da li na kraju sure ili na sredini, kako trebamo postupiti? Allah vam dao svako dobro i nagradio vas Džennetom!

ODGOVOR:

Što se tiče dove nakon proučenog Kur’ana, u sunnetu Allahovog Poslanika ne postoji posebna dova za tu priliku. Osoba koja završi hatmu, ako se radi o hatmi koja je proučena od strane pojedinca izvan namaza, može svojim riječima da uputi Allahu dovu za ono što je njemu potrebno i to je mnogo prioritetnije nego da uči neku dovu čije značenje ne razumije. Naravno, ovako treba da čini iz uvjerenja da će Allah, nadati se, uslišati čovjekovu dovu nakon učinjenog dobrog djela, a to je u ovom slučaju hatma, a ne iz ubjeđenja da postoje dokazi u kojima je spomenuto da se dova nakon hatme prima.

Preneseno je da su neki ljudi iz prvih generacija, poput ashaba Enesa ibn Malika, r.a., nakon završavanja hatme učili dovu, što ukazuje da to nije zabranjeno.

Što se tiče drugog pitanja, tačno je da je sedžda tilavet sunnet (pohvalan čin), a na osnovu toga mi kažemo da onaj ko u namazu prouči ajet u kojem ima sedžda tilavet, a koji se nalazi u sredini sure, može da učini sedždu izravno nakon što prouči ajet u kojem ima sedžda, da se podigne sa sedžde i da nastavi sa kiraetom – učenjem, a ako je sedžda tilavet na kraju sure u zadnjem ajetu, tada može da učini sedždu tilavet nakon čega će se vratiti na kijam i kada se potpuno ispravi i smiri, može otići na ruku’, a može i da nastavi da uči neku drugu suru.
Isto tako, ako nikako ne učini sedždu, nije grješan, jer smo kazali da je ispravno mišljenje da je sedžda tilavet pohvalan čin. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.